-
Prošle su već tri godine nakon najhrabrije odluke života naše čitateljice Renate
-
Ostavila je muškarca koji ju je psihički zlostavljao godinama
-
Odlučila je podijeliti svoju priču s Miss 7: "Da niti jedna žena koja ovo pročita nikada ne ponovi moje greške"
Moj bivši muž i ja bili smo dio istog društva godinama. Potpuno nevjerojatno, od svih ljudi upravo sam njega, Željka, odabrala da mu se povjerim. Nisam više to mnogla nositi u sebi. Rekla sam Željku kako me neki tip silovao nakon što smo skupa izašli van. Kad me dopratio doma i tražio da ga pozovem na piće prije spavanja, pozvala sam ga u stan, nikoga nije bilo doma... Silovao me, a ja sam - glupača - mislila da konačno idem na sudar s divnim tipom. Imala sam 20 godina i ništa nisam razumjela. Željko je bio moja stijena, on mi je pomagao savjetima, vodio me na terapije, vozio s posla i na posao.
Bila sam uvjerena da bez njega ne bih sve to preživjela. Ubrzo sam se uselila kod njega. Živio je sam u iznajmljenom malom stanu, a kako se meni onaj užas dogodilo doma i nisam to nikome priznala, činilo mi se das njim za mene počinje novi, sretniji život. Malo su mi se starci bunili, ali Željku su vjerovali.
Postali smo par iako mi se zapravo nikad nije jako sviđao. Uz njega sam se uvijek osjećala SIGURNO. Toliko da sam kasnije počela vjerovati da bi bez njega ostala posve sama, nezaštićena, jadna.
Polako sam se počela osjećati snažnijom, vrijeme je učinilo svoje, to silovanje je počelo blijediti kao najvažnija stvar u mojem životu. Opet sam postala slična samoj sebi - e tek tad sam uvidjela da sam bila u zabludi.
Željko se prema meni odnosio odurno. Recimo, nikad nije propustio naglasiti u društvu da sam debela, čak i kad sam bila gotovo premršava. Kad bih se sredila za izlazak, smijao mi se u lice.
Više od svega trebalo mi je da osjetim kako me cijeni i voli, a ne prezire zbog onoga što mi se dogodilo, ne mojom krivnjom. Umjesto toga, uspio je u svojoj namjeri da sama sebi postanem fizički odurna. Kad bismo izašli van s prijateljima na piće, nalijevao mi je pivo i onda se počeo sa mnom prepirati. Počela bih plakati, a on je svima ponavljao da sad i oni vide kako sam u osnovi razmažena princeza. Njegovi prijatelji su ga počeli sažalijevati jer mi neprestano mora ugađati.
Kad bih išla vana s prijateljicima, slao mi je poruke i gnjavio s pitanjima kad ću se konačno vratiti i što još radim vani. Osjećala sam se kao da nemam pravo otići na kavu nakon posla s prijateljicama ili s mamom u kazalište. Sve mu je išlo na živce.
Uvijek sam bila ambiciozna. Uz srednju školu završila sam i glazbenu, uvijek imala puno hobija i interesa. Malo po malo od svega sam odustala jer mi je uvijek ponavljao da je ono što radim glupo i loše. Počela sam vjerovati sa sam i sama glupa i loša.
Naravno, on je radio sve što je htio i izlazio kad god je htio. Na koncu, ja sam samo smjela u teretanu jer sam neprestano morala na sebi nešto popravljati. Samopouzdanje mi je bilo na nuli, osjećala sam se jako neprivlačnom, a žudjela sam za njegovim odobravanjem, komplimentima.
Samo me jednom udario, ali njegov opaki jezik bio je gori od svakog šamara. A nitko nije vidio unutarnje ozljede koje mi nanosi. I naš seksualni život bio je klinički, hladan. Naravno da je Željko i to što je znao o silovanju koristio protiv mene. Prestala sam brojati koliko puta mi je rekao da sam u krevetu čista nula.
Znala sam da se ne bih trebala za njega udati, ali bila sam uvjerena da je sve već otišlo predaleko i da je on najbolje što će mi se ikada dogoditi. Nakon sedam godina zajedničkog života, došao je jedan dan doma navečer i bacio mi kutijicu s prstenom u krilo. - Onda, jesi oduševljena kao što trebaš biti? - Upravo ono što svaka žena očekuje od svojeg princa.
Vjenačanje je bilo organizirano i plaćeno, a nisam se stigla ni okrenuti. Bila sam ovisna o Željku, izolirana od obitelji i prijatelja, uvjerena da bi za mene bila čista propast da još i njega izgubim.
Jedino što sam u životu još mogla kontrolirati - bila je moja prehrana. Pa sam prestala jesti.
Nakon 18 mjeseci braka bila sam kao kostur. Naravno da mi je to dodatno predbacivao (iako sam prije bila uvijek predebela). Jednog dana se nešto na mene razljutio pa mi rekao da ionako izgledam kao mrtvac, najbolje da sve te pilule za spavanje koje uzimam - popijem odjednom. Počeo mi ih je gurati u usta.
- Trebala bi nam svima napraviti uslugu i konačno umrijeti - vikao je kao lud.
Čak i nakon toga, nakon što sam se pobljuvala kad se maknuo i tako se spasila, nisam ga ostavila.
Jedne noći, ne znam ni sama što mi je bilo, navukla sam neko seksi donje rublje, da se potrudim, da od njega konačno neki kompliment dobijem, iako mi se ideja seksa s njim zapravo gadila.
- Šta je tebi, misliš da je nekome uzbudljivo to tvoje stravično tijelo - viknuo je s drugog kraja sobe kad me ugledao. Ništa nisam rekla, ali sam zapamtila.
Sljedeći dan je bila subota i dogovorili smo se s mojim bratom i njegovom curom da ćemo se naći u gradu. Pet minuta prije nego što smo trebali krenuti, počeo je vikati na mene da se njemu ne da viđati s mojom obitelji, kako sam se to mogla dogovoriti. To je rekao tako prezrivo da sam najednom osjetila u sebi snagu - rekla sam mu da želim razvod.
To je bilo pravo olakšanje - iako sam znala da je to sve samo početak i da se neću tako lako razvesti. Tražila sam i dobila zabranu prilaza - ali on je za to vrijeme ukrao sve moje stvari u svom stanu i sve to prodao ili razdijelio.
Ostala sam bez ičega - ali sam barem i dalje bila mentalno zdrava. Nije me do kraja uništio. Kad je konačno prodao zajednički stan, ja sam odahnula. To razdoblje života je konačno iza mene i njegova moć nada mnom je prekinuta.
Konačno sam se počela osjećati bolje - počela sam uviđati da nisam kao žena bezvrijedna. Počela sam izlaziti i baviti se svim onim što me nekad, prije Željka, jako veselilo.
Nazvao me prije tri tjedna i tražio novac. Znam da ga se nikad neću posve osloboditi. Ali to što sam smogla snage da mu glasno kažem 'ne', što ga se više ne bojim, što me više ne kontrolira, to mi je spasilo život.
Konačno se osjećam dovoljno snažnom da nastavim svoj život.
Moj savjet tebi: Nemoj ostati s muškarcem koji te ponižava, koji ti uništava samopouzdanje umjesto da ga podiže. I još jedno - povjeri se nekome, taj će ti sigurno pomoći da odeš, da prestaneš biti žrtva, da se nitko nema pravo nad tobom iživljavati. Ti imaš pravo na sreću i nitko ti je ne smije oduzeti.
Što kažeš na to da ovog ljeta napraviš nešto za sebe? Odaberi svoju ljetnu missiju i osvoji genijalne nagrade!
Komentiraj, znaš da želiš!
Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.