- Danas slavimo Međunarodni dan sestrinstva
- U spomen na Florence Nightingale, utemeljiteljicu i začetnicu modernog sestrinstva, rođenu 12. svibnja, ovaj se dan obilježava diljem svijeta
- Tri su nam medicinske sestre otkrile ovaj zašto ih ovaj posao ispunjava i podsjetile nas da u one naši anđeli
Na današnji se dan davne 1820. godine rodila slavna Florence Nightingale, utemeljiteljica i začetnica modernog sestrinstva. Njoj u čast 12. se svibanj tako iz godine u godinu obilježava kao Međunarodni dan sestrinstva - medicinskih sestara i medicinskih tehničara.
Ove godine datum se uskladio i s drugom nedjeljom svibnja koja se slavi kao Majčin dan. Nedjelja - dan koji većina ljudi provodi kod kuće sa svojom obitelji, za mnoge je samo uobičajen radni dan. Među njima su i medicinske sestre koje su nebrojeno puta svoje vikende, i još teže - noći, trebale provesti na svome radnom mjestu, na odjelima bolnica i s teško bolesnim pacijentima.
Požrtvovnost i briga koju ove žene i muškarci svakodnevno daju svojim pacijentima nemjerljiva je.
Tri su nam medicinske sestre tako otkrile što ih to u njihovom poslu pokreće. Suzana El Aklouk Očić u zdravstvu je 20 godina, a sada je u ordinaciji opće medicine. "To je posao koji sam birala srcem. U ordinaciji skrbimo o velikom broju pacijenata, najviše o onima starije dobi.
S njima smo jako povezani jer medicinska im je sestra osoba za razgovor, od koje traže savjet, dijele lijepe i ružne trenutke. Zna biti iscrpljujuće, ali kad vidim zadovoljna lica, osmijeh i riječ "hvala", to je to i svoj posao ne bih mijenjala!", kaže Suzana.
I Glorija Gocin Vuković u zdravstvu je već 20 godina, na kardiologiji na Rebru. Dosad je prošla različite odjele, smjenski i noćni rad, koronarnu jedinicu i ambulantu, a danas radi u sali. Dana na odjelu dobro se sjeća.
"Uvijek smo bile prve uz pacijenta, fizički ga pripremale i pružale psihičku podršku, educirale njega i njegovu obitelj o bolesti. Fizički smo bile iscrpljene jer je na svakoj od nas bio rad u smjenama, popodne, noćima i vikendima kad bismo ostajale same na odjelu brinule smo o 20 pacijenata", priča Glorija.
Kornarna i intenzivna jedinica radi od 0 do 24 i pauze nema. "Stres pri ulazu, a nikad nije kraj posla. Toliko odgovornosti, fizičke i psihičke napetosti nisam nikad ranije doživjela", prisjeća se. Na jednog pacijenta, kaže, premalo je osoblja jer im je svakog trena život ugrožen.
Ipak, zna da ni ambulantama rad nije jednostavniji. "U danu na testiranjima prođe i do 200 pacijenata i važno je sve savršeno organizirati. Radi se samo ujutro pa se pacijenti žale na spori sustav i sestra je uvijek izložena svim nezadovoljstvima, a ona ga uopćće ne može unaprijediti. Zato se i bježi iz ambulanti jer je previše korisnika, a premalo vremena pa psihički iscrpljuje."
Glorija je danas u sali za ugradnju pace-makera i to ju je mjesto ispunilo. "Sve se sažme - znanje, brzina, spretnost, psihički i fizički je manje naporno, ali ako voliš spavati tu za tebe nema mjesta. Najvažnije je biti timski igrač, a prostora greškama i manjku znanja nema", objašnjava Glorija koju nije obeshrabrila ni niska plaća, za sve što radi, a ni to što se "instrumentarke", za razliku od doktora, same educiraju.
"Nije to samo dodavanje instrumenata što mnogi misle, tu je priprema sale, postupak sa septičnim pacijentima, rizik od kancerogenog oboljenja, papirologija, obračuni, pisanje nalaza, ljekarničke i konsegnacijske radnje".
Ali, Glorija svoj posao obožava. "Adrenalinski sam ovisnik i obožavam osjećaj kada si siguran u svoje znanje da možeš pomoću svojem timu da rizičnog pacijenta "vratimo" u život. I da se opet rodim i dalje bih se odlučila za ovaj posao", uvjerena je Glorija.
Dok mladi iz zdravstva zbog loše ekonomske situacije iz Hrvatske često odlaze, zahvalni smo na onima koji ostaju. Potvrđuje to i 20-godišnja Tajana Hrala koja radi u Domu zdravlja Istok. "Zadovoljna sam jer sam u divnom timu i imam odličnu doktoricu, a upravo mi je to najvažnije jer mogu i puno naučiti", kaže.
Neprospavane noći, radni vikendi i cjelodnevne smjene njima su svakodnevica i to u uvjetima u kojima život drugih ovisi baš o njima i zahvaliti im često ni ne možemo dovoljno. Jer ono svima najdragocjenije - život i zdravlje, u rukama je medicinskih sestara.
Nevjerojatno je s koliko ljubavi, emocija i prije svega strpljenja ove žene rade svoj posao i brinu oko pacijenata koji su im zapravo potpuni stranci. Međutim, jedan susret i jedna topla riječ dovoljna je da nam se ove žene uvuku pod kožu i da ih se zbog njihove ljubavi sjećamo svaki dan.
Komentiraj, znaš da želiš!
Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.