Pročitala sam jednom da je vino i otrov i lijek u isto vrijeme. A sve je samo pitanje doze. Ta rečenica me, priznajem, zaokupila i odlučila sam se staviti na test. Pet dana pila sam po čašu crnog vina prije spavanja
Volim popiti dobru čašu crnog vina, tu i tamo. Međutim, nikada nisam to učinila pet dana zaredom. Ovaj tjedan odlučila sam se staviti na test. Zašto? Pokušavala sam osmisliti način da se opustim usred gadnog tjedna. Da, da, mama, znam, bila si u pravu kad si rekla da kaos počinje tek nakon studentskog života. Prije upuštanja u ovu avanturu, odlučila sam istražiti prednosti crnog vina.
Svaka priča o benefitima vina počinje od toga da je crno vino prepuno antioksidansa, sprječava propadanje moždanih stanica (dakako, ako ga piješ umjereno) te smanjuje rizik od srčanih bolesti. To mi i nije bila neka novost, a nije baš relevantna ni za potrebe ovog članka, s obzirom da se na kratke staze ne mogu nadati dugoročnim rezultatima. Dvije stvari koje su mi bile izuzetno bitne je to da se regulira potreba za šećerom i poboljšava kvaliteta sna.
Life&style
Te dva elementa bila su u ekstremnoj fazi i izmakla su mi kontroli zbog prošlih ispitnih rokova. Znam, znam, ne bih trebala toliko ovisiti o akademskim uspjesima i vanjskim faktorima, ali ja sam nervozno biće. Tu nema pomoći. Nisam mogla spavati (ja, koja inače ide u krevet u 22 h!), a to sam nadomještala religioznim pustošenjem police s čokoladama i keksima.
Prvu večer ponašala sam se baš školski. Odlučila sam se za čašu domaćeg vina mog djeda koje sam prethodno uglavnom koristila za kuhanje. I tako mi je uvijek bilo žao što tako ne cijenim i tratim darove koje on izrađuje. Nalila sam si čašu dok sam vrtjela novosti na YouTubeu. Piće kao piće, ništa mi se nije dogodilo. Ni dobro ni loše. I dalje nisam zaspala prije 1 ujutro, a pojela sam i sladoled od bijele čokolade.
Drugu večer odlučila sam popiti čašu s prijateljicom, dok smo večerale u centru. Prekidali su nas poslovni pozivi, bile smo nervozne i pokušavale smo smiriti jedna drugu. Iako smo ostale jako kratko, vratila sam se u stan opuštenija. Prilično sam sigurna da je bilo do prijateljice, a ne do vina. Zaspala sam prije ponoći i nisam navalila na slatkiše. Uzela sam nekoliko voćnih bombona prije spavanja i odoljela sam napasti da ne otvorim Domaćicu.
Treći dan mi je trajao milijardu sati i bio neviđeno grozan. Nikad u životu nisam popila neku tabletu za smirenje. Palo mi je na pamet tek kad sam se uhvatila u mrtvoj noći kako žustro razgovaram na mobitel, došlo mi je da popijem jednu. Naravno, u stanu nemam takvih stvari, ali imala sam Syrah koji je neotvoreni poklon od mog prošlog rođendana. Te sam večer popila dvije i pol čaše te kao klada zaspala na kauču.
Life&style
Četvrti dan situacija je bila mnogo, mnogo bolja. Spavala sam kratko, ali punim, dubokim snom. Dan je proklizio u sumiranju sitnih trauma prethodnog dana. Vino se te večeri našlo u puno zahvalnijoj ulozi. Nije bilo tješitelj, bilo je užitak i vrijeme za mene, gotovo spa trenutak. Iako sam potpuni antitalent za dekoraciju, stvorila sam si ugodan ambijent i konačno upalila maraton Sluškinjine priče. Tada sam prvi put osjetila da bih se mogla navući na svoj mali vinski ritual.
Petog dana probudila sam se prije alarma, budna kao zvijer. Jedva sam čekala da mi završi dan i da se sretno otkotrljam u vikend. Kraj dana provela sam u društvu drage prijateljice u centru grada. Htjela sam piti crno vino, ali ona je bila odlučna u namjeri da me odvuče na svoj omiljeni rose u Cheese bar. Potpuno je navučena na atmosferu u tom prostoru. ''Vino je vino.'' - prihvatila sam na koncu. U petak sam lijepo spavala, ali to naprosto moram pripisati činjenici da sam znala da je sutra subota.
Kad sam napokon stala nad papir sa svojim zaključcima, ni sama nisam znala kako bih definirala, ali meni se nekako čini da je mnogo toga ovdje ovisi o kontekstu i životnim situacijama. Četvrtog dana mi je vino najviše godilo, najbolje sam spavala, nisam imala potrebu za tamanjenjem svih slatkiša u kući. Ali vino je tada bilo dio mog rituala opuštanja. Bilo je dio puno veće i puno šire priče o opuštanju i vremenu za mene. Što se tiče svakodnevnog ispijanja, ne mislim da ću to nastaviti činiti. Nekako mi je suvišno, nema smisla da pijem vino u kojem ne uživam ili za koje ne osjećam da će mi goditi. Ipak, naravno da ću popiti čašicu kao dio svog rituala opuštanja ili uz finu večeru. Sve više mi je ipak previše.
Komentiraj, znaš da želiš!
Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.