- Slavni glumac našao se nedavno u Parizu kako bi snimio reklamu za Cartier Tank Française koju je režirao Guy Ritchie
- Tom je prigodom otvorio svoju dušu i otkrio mnogo toga o sebi
- Prisjetio se, između ostaloga, svog odrastanja i oca Egipćanina kojeg oduvijek pamti kao uvijek odlično odjevenog
Rami Malek je prvi Amerikanac egipatskog podrijetla koji je osvojio Oscara. 41-godišnji glumac koji svojim ulogama posljednjih godina privlači sve više pažnje rođen je u Los Angelesu, no unatoč tome je jako vezan za korijene svoje obitelji. Nedavno se našao u Parizu kako bi razgovarao o jednom od svojih najnovijih projekata, dotjeran u košulji i hlačama šivanima po mjeri, u apartmanu luksuznog hotela. Njegov posljednji projekt nije ni film ni serija, već Cartierova reklama koju je režirao Guy Ritchie, a u kojem glumi s francuskom legendom Catherine Deneuve.
Kako je naslijedio dotjeranost
Video je snimljen u srcu francuske prijestolnice i posvećen ponovnom lansiranju sata Tank Française iz Cartiera, a Rami se u njemu savršeno snašao. Odličan stil dio je njegove osobnosti i inače, a priznao je i da je ljubitelj finijih stvari. Dotjeranost je, kaže, oduvijek bila dio njega i nešto što je naslijedio od svog oca, uvijek besprijekorno odjevenog, koji se sa suprugom i Ramijevom starijom sestrom preselio iz Egipta u Kaliforniju još 1978.
“Majka mi je rekla da se, čak i kad nije imao mnogo novca dok je još bio u Kairu, uvijek izuzetno dobro odijevao, i ja sam uvijek bio fasciniran time”, priznao je. “Kada je došao u SAD, prodavao je osiguranje od vrata do vrata po cijelom Los Angelesu i svejedno se besprijekorno odijevao i to je moje iskustvo odrastanja u Los Angelesu: moj tata koji prodaje osiguranje po predgrađima.”
Rami vjeruje da su svi oni muškarci koji se ne boje istaknuti svojom odjećom i modnim dodacima napokon dočekali svoje vrijeme. “Prije deset godina ne biste vidjeli muškarca s brošem na crvenom tepihu, a sada možemo uživati u stvarima za koje je društvo možda govorilo da nisu za nas”, kaže. “To je ono što je sjajno u ovom vremenu: kršenje pravila na uglavnom prave načine. I ja nosim nakit. U posljednje sam vrijeme počeo nositi puno prstenja, nešto što nikad nisam mislio da ću učiniti. Volim se dotjerivati”, priznao je.
Moda
Dodao je i da je uvijek fasciniran elegancijom ljudi iz prošlosti, kad god se od njega traži istraživanje za filmove iz nekog razdoblja. “Sviđa mi se ideja da muškarci i žene ustanu i dotjeraju se, i trude se, čak i ako je to samo za neku svakodnevnu priliku”, kaže. "Ne mogu podnijeti kada ljudi u Los Angelesu idu u restorane u japankama", bio je iskren.
Odrastajući u imigrantskom kućanstvu u predgrađu Los Angelesa, Rami je bio prilično udaljen od blještavila i glamura Hollywooda, unatoč njegovoj fizičkoj blizini. “Uopće nisam poznavao Hollywood. Moji su roditelji uvijek bili stava da su došli u Los Angeles da me obrazuju i pruže mi priliku da učinim nešto posebno. Ne znam je li to bio američki san ili egipatski san, ali bio je to san koji je univerzalan i nije uopće uključivao Hollywood; nije bio lagano reći im da ću biti glumac.”
U kući je bilo previše cigareta
Pa ipak, Rami svoju ljubav prema filmu pripisuje upravo svom ocu: “Moram ga na neki način kriviti jer je bio zaljubljenik u kino i gledao je sve, uključujući i arapske filmove. U kući je svirala egipatska glazba i bilo je vjerojatno previše cigareta, pa kad bih se vratio u školu učitelji bi mislili da ja imam vrlo lošu naviku. Uvijek je bio sofisticiran čovjek, a takva je bila i moja mama. Ušao bih u njihov ormar i bio je besprijekoran. Tata je uvijek imao više odjeće od nje, što mi je uvijek bilo smiješno.”
Prisjetio se i jedne prilike kada je njegovom ocu posao dobro krenuo pa je s obitelji otputovao u Pariz, a otac bi se nagradio malim luksuzima poput Cartierovog upaljača. “Mogao sam vidjeti razliku u njegovom ponašanju jer se nakon dolaska u SAD uvijek osjećao kao građanin drugog reda, pa mu je to na neki način pomoglo da se osjeća zaista elegantno”, kaže. “Ne bi trebalo biti tako, ali vam daje samopouzdanje. Ako se zbog toga osjećate dobro, što je loše u tome? Ne biste trebali jesti palačinke svaki dan, ali budimo iskreni: svaki dan jedem kroasan; to je moj guilty pleasure. Moje je vrijeme uz lijepu šalicu kave, kroasan, novine i tišinu, i svi koji me poznaju moraju me ostaviti na miru. To je vrijeme samo moje."
Kao filmska zvijezda koja je radila s brojnim luksuznim brendovima, Rami je duboko svjestan važnosti povezivanja s onim pravima i tu odgovornost shvaća vrlo ozbiljno. “Određeni aspekti ove nove generacije su mi zanimljivi, ali jednu stvar jako cijenim, a to je što oni jako cijene svijet koji ostavljaju za sobom, i to rade djeca. To je vrlo moćna misao. Ako možemo imati nešto što cijenimo u našim životima i što možemo prenijeti na iduće generacije, bilo da je to zemlja ili lijepa uspomena ili neko iskustvo povezano s prekrasno izrađenim komadom nakita koji se ne baca - to je nešto što veže jednu generaciju za drugu i ostaje konstanta."
Reklama kao dobar film
Rami je jako ponosan na reklamu koju je snimio s Guyjem Ritchiejem i Catherine Deneuve. Iako je svjestan da je uglavnom namijenjena pametnim telefonima i internetu kao i brojni drugi sadržaji, ne slaže se da su u današnje vrijeme svi oglasi jednako dobri kao prave reklame nekada. “Vidio sam neke lijepe reklame u avionu”, kaže. “Kada sam u umjetničkom kinu, vidim neke nevjerojatne kampanje prije početka filma, a nadam se da će se to dogoditi i s ovom reklamom jer je nešto što zaslužuje biti projicirano na velikom platnu, a ako ne bude, napravit ću projekcije sam jer je predobro. Snimio sam dobre filmove u životu, ali na ovo ne gledam kao na išta drugačije.”
Kao glumac, Rami je pomalo kameleon. Njegove upečatljive crte lica čine ga izvrsnim negativcem, kao što smo imali prilike vidjeti u nedavnom filmu o Jamesu Bondu 'Nema vremena za umiranje', a fantastično se transformirao u rock 'n' roll ikonu Freddieja Mercuryja u filmu koji mu je i donio Oscara, 'Bohemian Rhapsody'. “Volim raznolikost; i nema recepta", priznao je. “Nikad ne znam ni sam, a što vjerojatno otežava mom agentu da kaže: ‘Ovo je ono što je tražio’. Nikada ne znam kada će mi doći inspiracija za nešto konkretno, ali, ako vam netko kaže da ste u filmu o Bondu, kažete da; ili ako vam netko kaže da ćete glumiti Freddieja Mercuryja, kažete da; tu nema propitivanja.”
Stars
Iako mu je engleski materinji jezik, tečno govori arapski pa ne isključuje mogućnost da će jednog dana zaigrati ulogu na jeziku uz koji je odrastao kod kuće. “I ja sve više gravitiram tim pričama. Nikad ne znaš što se krije iza tih vrata. S pravim redateljem, vjerujem da će se to dogoditi”, kaže. "U tom dijelu svijeta ima sjajnih redatelja, ali teško je napraviti prijelaz u američki film ili zapadnjački film odande, iako pokušavam dati sve od sebe da to olakšam."
Obiteljsko okupljanje u Maroku
Iako ga ove godine očekuje nekoliko velikih projekata, uključujući i dugo očekivanog 'Oppenheimera' Christophera Nolana, posebno se jako veseli ponovnom okupljanju svoje obitelji u Maroku. “Okupljamo se u Marakešu ovog ljeta i doći će ljudi iz Australije, Kolumbije, Kaira, Dubaija, sa svih strana svijeta...” kaže. “Ima nas sigurno 40 i vrlo smo obiteljski orijentirani”, priznao je.
Reprezentacija je očito vrlo važan aspekt Malekove karijere, s obzirom na ono što je postigao u Hollywoodu kao sin imigranata, ali on svoju međunarodnu pozadinu također vidi i kao prednost koja mu je pomogla da usavrši svoju glumu, a jedno od najboljih sjećanja na njegove predholivudske dane je, kaže, njegovo prvo putovanje u Egipat. “Prvi put kad sam otišao u Egipat, išao sam četverosatnim vlakom iz Kaira do očevog sela i moj rođak kojeg nikad nisam upoznao pokupio me na motociklu, prljavoj starudiji za koju je bilo upitno trebam li sjesti na njega ili ne“, prisjeća se smijući se.
“Bio je u tradicionalnoj dželabiji, a prvo gdje me odveo nije bila očeva kuća iz djetinjstva, već krojačka radnja u kojoj mi je krojač dao dželabiju koja mi je savršeno pristajala. Pitao sam ga: ‘Kako si znao’? Rekao je: 'Zato što sam uzeo mjere tvog oca iz vremena kad je bio tvojih godina.' Iskustvo boravka tamo, gledanja te kulture…”, prisjetio se s osmijehom na licu.
Komentiraj, znaš da želiš!
Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.