- Dani ti često prolete u tolikoj brzini da se pitaš gdje su nestali svi ti sati koje si imala na raspolaganju?
- Imaš osjećaj da ti čak i kratka pauza za kavu postaje luksuz koji si više ne možeš priuštiti?
- Možda je upravo sada pravo vrijeme da usporiš i uz male, ali moćne rituale vratiš ravnotežu u svoj život
Koliko si puta izgovorila ili čula rečenicu: „Nemam vremena ni za kavu“? U brzini svakodnevice, među rokovima, porukama i obavezama koje ne stanu ni na najdetaljniju to-do listu, ta rečenica kao da postaje znak prestiža – dokaz da si zauzeta, važna, produktivna. No, što nam zapravo tijelo i um pokušavaju poručiti kad više ni za tu kratku stanku nemamo prostora? Upravo o tome smo razgovarali s Mirjanom Petković, stručnjakinjom za mindfulness i osnivačicom Coaching centra Lakoća življenja.
„Nemam vremena“ – poštapalica koja skriva više nego što mislimo
„Kada osoba kaže da nema vremena čak ni za kavu, to često ukazuje na unutarnju napetost, preopterećenost i odsutnost iz sadašnjeg trenutka“, objašnjava Mirjana. Naš um tada stalno putuje – od jučerašnjih grešaka do sutrašnjih briga – i iako fizički imamo vremena, ne znamo ga svjesno koristiti.
Iza toga se krije gubitak kontrole nad vlastitim vremenom, ali i alarm da je krajnji trenutak da usporimo. Ne zato što smo slabi ili neorganizirani – već zato što naš um i tijelo vape za pauzom. I šalica kave može biti baš ta pauza.
Posljedice stalnog jurenja: od gubitka fokusa do gubitka sebe
Dugotrajno ignoriranje trenutka i stalno žongliranje obavezama dovodi do iscrpljenosti, površnosti u odnosima i zadacima, te narušene mentalne i fizičke ravnoteže.
„Zanemarujemo vlastite potrebe, gubimo kontakt sa sobom i padamo u zamku nezadovoljstva – privatno i poslovno. Umorni smo, a ne znamo zašto. Nervozni, a ne znamo zbog čega“, dodaje Mirjana. Zato su upravo mali trenuci – poput tihog uživanja u jutarnjoj kavi – naši saveznici u povratku balansa.
Može li kava zaista biti mindfulness praksa? Apsolutno. Mirjana savjetuje da već od samog pripremanja kave stvorimo mali ritual: osjetimo miris, toplinu šalice, okus prvog gutljaja. „Usmjeravanjem pažnje na osjetila i dah, vraćamo se u sadašnji trenutak – i tada kava nije samo kofein, već prostor umirenja, povezanosti i svjesnosti.“
To je jednostavan način da prekinemo lanac automatskog funkcioniranja i ponovno se spojimo sa sobom – čak i ako traje samo pet minuta.
Kako prepoznati da je vrijeme za pauzu?
Često ignoriramo signale tijela i uma. No ako zastanemo – makar na minutu – i postavimo si jednostavna pitanja poput: Kako se osjećam? Kakav mi je dah? – već tada započinjemo proces osvještavanja.
„Dovoljno je samo stati, produbiti dah, istegnuti se ili napraviti nekoliko svjesnih udaha. To su trenuci koji mogu promijeniti smjer cijelog dana“, kaže Mirjana.
Za sve one koji misle da „nemaju vremena za mindfulness“, Mirjana ima jasan odgovor: „Pet minuta svjesnog disanja ili svjesna šetnja – to je sve što je potrebno za početak. Prisutnost ne traži sate, traži volju.“
Zato predlaže da se jednostavno prošećeš do posla, siđeš stanicu ranije, ili da sljedeći put kad piješ kavu – isključiš mobitel i uključiš sebe. Pogledaš nebo, osjetiš dah, pomirišeš napitak. To je mindfulness. I to nije luksuz. To je briga o sebi.
Mindfulness nije za one s viškom vremena – nego za one kojima ga kronično nedostaje
„Mindfulness nije luksuz, nego nužna potreba – posebno za one koji misle da je nemaju vremena. Prisutnost je dostupna svima, svaki dan, u svakom trenutku“, poručuje Mirjana.
Zato idući put kad uhvatiš sebe kako govoriš „Nemam vremena ni za kavu“, zastani. Možda ti tijelo i um upravo tada poručuju – vrijeme je da ga stvoriš. Za sebe.
Bez obzira je li tvoja kava nježna i uravnotežena Filter, aromatična Moka, snažan i energetičan Espresso ili omiljena i tradicionalna Jubilarna – jedno je sigurno: svaki gutljaj pruža trenutak mira i užitka. U toj maloj pauzi skriva se prilika za usporavanje, povratak sebi i osjećaj prisutnosti koji svakodnevno možemo pronaći uz Franck.
