Današnje generacije ne bi vjerovale što su radili klinci rođeni u 80-ima i 90-ima

• Generacijski jaz, kažu stručnjaci, nikada nije bio toliko dubok kao što je to danas kada koegzistiraju dvije generacije koje kao da su s različitih planeta
• Od vremena kada su milenijalci odrastali do danas, svijet se promijenio toliko da je novim klincima nezamislivo sve ono čega se mi milenijalci s nostalgijom prisjećamo
• Ipak, neke stvari ostaju iste...

Još uvijek se dobro sjećam kada sam prvi put poželjela poderane traperice oko kojih ne znam je li se više snebivala moja mama ili moja baka. Njima, koje su odrastale u vremenima kada je bilo što poderano bilo sinonim za neimaštinu i neurednost, bilo je neshvatljivo da bi itko želio dati novce za nešto što izgleda uništeno, dok sam se ja, hvatajući prve korake s modnim trendovima, po prvi puta u svom životu susrela s praktičnim primjerom generacijskog jaza. 

Sintagma koja označava razlike u stavovima, vrijednostima, preferencijama, načinu razmišljanja i ponašanja između različitih generacija vjerojatno je stara koliko i samo društvo, kad god da je ona sama kao pojam skovana, no brojni stručnjaci vjeruju kako generacijski jaz nikada nije bio toliko dubok kao što je to danas kada u društvu i na tržištu rada koegzistiraju dvije generacije koje, doista, kao da su s različitih planeta. 

Od vremena kada su milenijalci poznati i kao generacija Y krenuli odrastati do vremena kada su krenuli odgajati vlastitu djecu, svijet se promijenio u tolikoj mjeri da je ovoj potonjoj apsolutno nezamislivo sve ono čega se mi milenijalci s nostalgijom prisjećamo. Za razliku od modnih trendova i glazbenih preferencija koji su među prijašnjim generacijama najčešće bili  glavni krivci za nesuglasice, svijet u kakvom smo mi milenijalci odrastali u potpunosti je iščezao, skupa s gotovo svime što je obilježilo naše djetinjstvo. Štoviše, fragmente tog istog svijeta generacija Z krenula je iskapati poput kakvih modernih arheologa, a svoja je otkrića poput egzistiranja u prirodi, bez prisustva ikakvih tehnoloških distrakcija, krenula predstavljati kao TikTok trendove. Ironično,  kako bi skrenuli pažnju na 'silent walking' i ostala 'otkrića' iz nekih davnih vremena, sve dokumentiraju svojim smartphoneima. 

Nismo se mogli ne zapitati kako bi kao TikTok trendovi izgledale neke naše davne navike koje su današnjim generacijama apsolutno nepojmljive, a koje su nama milenijalcima bile sastavni dio svakodnevice, no kako je krenulo, ne bi nas ni najmanje iznenadilo da i tome nekada u skoroj budućnosti posvjedočimo. 

Roditelji su nas mogli kontaktirati samo ako bismo im ostavili broj telefona prijateljice kod koje smo išli 

Više od dva desetljeća nakon što sam dobila svoj prvi mobitel, još uvijek napamet znam broj svoje najbolje prijateljice iz djetinjstva. Budući da sam ga okretala gotovo svakodnevno (usput rečeno, baš me zanima koliko bi pripadnika generacije Z znalo odgovoriti zašto kažemo 'okrenuti' nečiji broj), i da je stajao zapisan na hladnjaku kako bi me moja mama mogla dobiti kad god bih otišla igrati se s Kristinom, u pamćenje mi se urezao toliko duboko da ću se iskreno zabrinuti ako se jednog dana ulovim kako ga se neuspješno pokušavam sjetiti. Dodala bih ga u ovaj tekst kao podsjetnik, zlu ne trebalo, ali GDPR...

Satima smo znali sjediti uz radio kako bismo čuli (i snimili) pjesmu koju volimo 

Ok, postojale su ploče, kazete i CD-i nešto kasnije, no naši džeparci nisu bili dovoljno izdašni da bismo si priuštili sve što smo kao djeca željeli. Rješenje su bile prazne kazete na koje smo snimali mikseve svojih omiljenih pjesama, nerijetko sjedeći satima s prstom na 'REC' tipki ne bismo li bili spremni snimiti je čim krenu prvi taktovi, i moleći Boga da voditelj ne krene pričati baš preko one koju smo čekali. 

Unsplash+

Telefonske brojeve važnih ljudi znali smo napamet

Najbolji pokazatelj toga koliko nam je netko u životu bitan bilo je to znamo li napamet telefonski broj te osobe ili ne. U svakom je domaćinstvu postojala jedna bilježnica u kojoj smo rukom upisivali važne brojeve, ni tiskani telefonski imenik nekoliko kilograma težak nije bio neobičan prizor, no one najvažnije brojeve svi smo redom znali napamet. Osim što je memoriranje istih bilo odlična vježba za naše moždane vijuge, bilo je i izuzetno praktično, a posebice kada su se pojavili bežični telefoni, jer je posljednje što nam se dalo bilo šetati do imenika ili tragati za bilježnicom koja je odjednom, kao i telefon, dobila noge.

Nove filmove gledali smo u kinima i posuđivali u videoteci

Ok, kina i dalje postoje, no za razliku od filmova koji su danas gotovo pa instantno nakon premijera dostupni za gledanje online, nekada smo na određene naslove znali čekati tjednima prije nego što bismo ih uspjeli pogledati. O njima smo uglavnom slušali usmenom predajom, dok su nam ono što su današnjoj generaciji traileri (imali smo ih i mi, ali ih se moglo vidjeti isključivo u kinu) puno češće bili filmski plakati kojima je dužnost bila zaintrigirati nas na prvi pogled. Filmove smo posuđivali u videotekama, a kada bismo doznali da film koji želimo pogledati nije 'vani', preplavila bi nas sreća ravna onoj koja te preplavi kada dobiješ na lutriji. Jedino što nam je znalo ubiti tu istu sreću zbog gledanja filma kojeg smo toliko željeli vidjeti bila je kazna koju bismo dobili ako kazetu nismo premotali na početak.  

Unsplash+

Zvali smo '95' da doznamo koliko je točno sati

Dok je današnjoj generaciji dovoljno pogledati na smartphone ili laptop, milenijalcima točno vrijeme nije bilo toliko dostupno. Ono što su pokazivale kazaljke na satovima koje smo nosili i onima koji su obavezno visjeli u našim domovima uvijek smo uzimali s dozom rezerve jer je postojala šansa da su baterije pri kraju ili da ih nismo navinuli pa da ne pokazuju točno vrijeme. Vjerovali smo određenim emisijama na televiziji i radiju poput vijesti koje su se emitirale uvijek u isto vrijeme, a najsigurniji način za provjeriti koliko je sati bio je poziv na broj '95' gdje bi nas s druge strane žice dočekala informacija o točnom vremenu. 

Svako ljetovanje ili zimovanje značilo je razdvajanje od najboljih prijatelja

Danas u svakom trenutku do osobe s kojom smo povezani možemo doći na sto načina. Možemo poslati WhatsApp poruku, Viber poruku, SMS, nazvati, poslati poruku putem Facebooka, Instagrama, TikToka, X-a, možemo osobu nazvati, a možemo ju i gledati dok razgovaramo u realnom vremenu, makar bila na drugoj strani svijeta. Generaciji Z sve ove mogućnosti su nešto što se podrazumijeva kao normalno i nešto što nerijetko uzimaju zdravo za gotovo, no milenijalci se još uvijek dobro sjećaju s kolikim su nestrpljenjem čekali da se vrate s ljetovanja da bi najboljim prijateljima prepričali sve dogodovštine i novosti jer je jedina opcija izuzev telefonskih poziva koji nisu bili nimalo jeftini bila pisanje pisama i slanje razglednica. 

Unsplash+

Nismo znali kako će izgledati fotografije dok ne bismo razvili film

Današnje generacije imaju mogućnost okidati stotine fotografija dok napokon ne uslikaju onu jednu kojom su svi sa slike zadovoljni. Nekada prije smo fotografije okidali veoma štedljivo. Uslikala bi se tek pokoja jer su filmovi i razvijanje istih koštali, a kako smo na fotografijama ispali otkrili bismo tek kada bismo iz preuzeli od foto studija. Možda fotografija nismo imali ni približno onoliko koliko ih imamo danas, ali smo zato one koje smo imali čuvali pažljivo, slažući ih u foto albume koje i danas gledamo sa smiješkom na licu.

Iako su prijašnje i današnje generacije odrastale u, naizgled, potpuno različitim svjetovima, neke su im stvari ipak zajedničke - i današnji se klinci jednako kao i nekadašnji vesele dobrom sendviču s Polijem, prvom pilećom posebnom kobasicom na tržištu i avangardnim proizvodom s originalnom recepturom i vrhunskom proizvodnjom koji ove godine slavi veliki 50. rođendan. 

Poli

Poli salama bila je tu kada smo na ljetovanja putovali fićekima u koje je nekim čudom uspijevalo stati sve što nam je bilo potrebno; bila je tu kada smo sunčane dane kratili igranjem graničara, gumi gumija i školice, a one oblačne igranjem Tetrisa; bila je tu kada smo rođendanske fotografije snimali aparatima s lošim blicem i kada smo po najmodernija čuda tehnike putovali u Trst... Baš zato što je bila tu u svim važnim trenucima našeg života, ovaj veliki rođendan ne može proći bez sjećanja na sve njih, a svih nezaboravnih trenutaka i dragocjenih uspomena Poli se skupa s nama prisjeća kroz nostalgičnu kampanju 'Bila sam tu'.

Poli

Uz to, dio proslave je i nagradna igra 'Uz Poli lude nagrade osvoji' koja traje do 9.5. i u kojoj imamo priliku osvojiti Pony bicikl, SMEG toster, 'Bila sam tu' majice, ali i glavnu nagradu - Peugeot 208 hibrid, a sve što je potrebno učiniti kako bismo u nagradnoj igri sudjelovali je kupiti bilo koji proizvod Poli i unijeti broj računa na službenoj stranici nagradne igre. U nagradnoj igri održat će se ukupno deset izvlačenja dobitnika, od čega devet tjednih izvlačenja i jedno po završetku nagradne igre, kada će se izvući dobitnik glavne nagrade, a od 15. ožujka u maloprodajnim dućanima Perutnine Ptuj diljem Hrvatske započelo je i 'Kolo sreće' zahvaljujući kojem će kupci koji kupe dva proizvoda iz Polijeva asortimana dobiti priliku zavrtjeti kolo i osvojiti razne nagrade.