- Sada je već službeno: Marie Kondo neizbrisivo je promijenila naš svijet
- Svojim preporukama za „pospremanje“, omiljena stručnjakinja za organizaciju, autorica i zvijezda Netflixa, nadahnula je generaciju da baci pažljiv pogled na svoje domove, stvari, pa čak i na veze
- I većinu toga da baci u smeće, kao višak koji nas sputava. Međutim, ne slažu se svi u potpunosti s njom…
Naime, postoji puno dizajnera sklonih „maksimalizmu“ te se nekoliko njih izjasnilo u obranu nereda. U panel raspravi održanoj u Los Angelesu prošloga tjedna, Anthony Barzilay Freund iz „1stdibs'-a“ razgovarao je s četvoricom vrhunskih dizajnera, koji tvrde da vole nered. U uvodu je Freund drsko spomenuo Marie Kondo, koja je „prodala više od 9 milijuna primjeraka svoje knjige („The Life-Changing Magic of Tidying Up“) , koje su sada posvuda po pretrpanim policama s knjigama i noćnim ormarićima.“
„Ima smisla u onome što ona kaže, odnosno da bismo trebali živjeti sa stvarima koje istinski volimo“, nastavio je Freund, „ali što ako volite puno, jako puno stvari?“ Upravo to je dilema s kojom se često susreću mnogi ljudi – a i dizajneri Mary McDonald, Thomas Jayne, Kerry Joyce i Tom Stringer. U živoj raspravi četverac je zagovarao nered - evo kako.
Skupljanje jest zabavno
„Volim stvari“, priznaje McDonald. „Totalno ih gomilam. Imam skladište, kupujem stvari za kuće koje nemam“, šali se. „Puno je jeftinije od kupnje kuće.“ Uz to, priznaje logiku Marie Kondo – ali s odmakom.
„Mislim da je istina ono što ona kaže, ali sve mi te stvari donose puno veselja. Još od malih nogu voljela sam skupljati stvari, čak i nevažne“, prisjeća se dizajnerica. „Na primjer, stvari iste boje, mali ružičasti porculan ili keramiku. To što imam u glavi vrlo mi je zabavno. Ako sam u nekoj trgovini i vidim neku sitnicu, ne, ne trebam to, ali veseli me. Volim sakupljanje!“
Stvari pričaju priču
Još jedan razlog zbog kojeg ćeš rijetko vidjeti dizajnera da dom opremi jednostavnim kaučem i stolićem i nazove ga dnevnim boravkom? „Dizajn je pripovijedanje priče, a predmeti u interijeru trebali bi tome pridonijeti“, tvrdi Tom Stringer. Tom sa svojim klijentima (i samim sobom) želi „natrpati“ prostore predmetima koji se vežu uz neki interes kako bi osigurao da kod svakog od njih potakne radost.
„Pronađeš strast i slijediš je“, kaže. „Mislim da stvari oko nas ne trebaju biti dragocjene ili uvijek važne, ali moraju reći nešto o tome tko smo, o našoj prošlosti ili što ćemo u budućnosti.“
Tvoj dom trebao bi biti sentimentalan
Kad smo već kod pričanja o prošlosti, Kerry Joyce (koji se, mogla bi se iznenaditi, naziva minimalistom) ima jednostavan diferencijator za određivanje onoga što spada u pogrdniju definiciju riječi „nered“. Objašnjava: „Ako se uz nered ne vežu sjećanja, to je nered; ako postoji sjećanje, to nije nered.“
Thomas Jayne se slaže. „Kao dizajneri, možemo ukloniti te stvari ako nemaju nikakvo značenje, ali obnoviti one koje imaju“, kaže. „Ako govore: 'Moja mi je baka ovo dala na vjenčanju, u redu. To ide. 'Kupio sam ovo jer sam si mogao priuštiti'... to se može maknuti.'“
Puno stvari može stvoriti jednu žarišnu točku
S tim u vezi, međutim, postoje načini kako pretvoriti još manje značajan nered u dizajnerski trenutak. „Dizajnirao sam ovu prekrasnu policu za knjige za klijenta“, prisjeća se Joyce. „Bila je savršeno uređena i lijepa.“ Ali, kao istinski proživljeni prostor, to nije trajalo - i Kerryja to nije smetalo.
„Kako je vrijeme prolazilo, počeo je bočno gurati knjige, stavljati jednu iznad druge, u bilo koji prostor u kojem bi mogla biti knjiga“, smije se dizajner. „On je putnik, sakuplja predmete i stavlja ih tamo. To je on!“
Jayne se prisjeća sličnog primjera, klijenta u čijem je domu bila vitrina u koju je svaka generacija stavljala stvari. „Tamo su stvari iz 50-ih, glineni modeli iz predškolske dobi, trofeji“, kaže. I premda niti jedno od njih nema osobitu vrijednost, Jayne tvrdi kako „to stvara priču. I vitrine to stvaraju. To je trik: stavi sav nered u kutiju!“
Nered je ugodan
Konačno, kako Thomas jednostavno izgovara: „Nered stvara udobnost. Svi smo bili u novoj zgradi s jednim kaučem i stolom. Taj prostor nije ugodan dok mu ne dodaš stvari.“
Stoga, ako se osjećaš nadahnuto od Marie Kondo, umjesto da staviš u svoje prostrije stvari koje ti ne donose radost, razmisli o odlasku u lov na stvari koje ti to čine. Ili, kako kaže Tom, „pronađi nešto što te motivira i sakupljaj stvari koje te čine pozitivnom.“
Pogledaj video: Znaš li da si posebna?
Komentiraj, znaš da želiš!
Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.