- Nigdje se suprotnosti ne susreću i ne nadmeću tako živo kao u Riju
- On utjelovljuje sve naše čežnje, ali i sve naše najdublje strahove. Imate li hrabrosti odbaciti oprez i zaplesati na njegovim ulicama?
- Sandra Radović je za miss7 magazin opisala svoje putovanje i doživljaj Rio de Janeirea
Na drugom kraju svijeta, u omaglici isparavanja Atlantskog oceana, čekao me nezaboravni ili zloglasni (kako za koga) – Rio! Dom šest i pol milijuna ljudi, ovaj grad nosi mnoštvo etiketa – od turističke i sportske prijestolnice, domovine opjevane Copacabane i Ipaneme do kriminalne i opasne sredine, zbog čega treba paziti na svaki korak. Nisam zanemarila ovo zadnje upozorenje. Još u Zagrebu pronašla sam brazilskog vodiča kako bih se osjećala sigurnije. U Rio de Janeiru morate se cjenkati za sve, pa tako i za ove usluge. Nasreću, dogovorila sam vrlo povoljnu cijenu i krenula na prekooceanski put. Sletjela sam u ovaj nepregledan grad dok je još spavao, a gužve – koje ondje zaglušuju grad i nastaju već u šest ujutro – nisu još ni počele. Po povoljnoj cijeni taksi me odvezao do hotela na najpoznatijoj svjetskoj plaži Copacabani. Ondje će svatko pronaći smještaj jer turističkih objekata ima za svačiji džep. Ostavila sam stvari u hotelu i krenula u ranojutarnji đir. Dobar je prijevoz, uz taksi, i metro sa svoje tri linije (1,2,4) u dužini od 40-ak kilometara, a u centru je vrlo praktičan i prijevoz tramvajem.
Life&style
Kako je jutro prelazilo u dan, postalo je jako sparno, a kasnije i vruće, temperatura se penjala do 35 stupnjeva, a proljeće se tek budilo. Atmosferu ljeta samo su dodatno oživjele živopisne boje tržnice ispunjene tropskim voćem i svježom ribom iz oceana. Odande sam se uputila u financijski distrikt. Odmah iza luksuznih nebodera izdizale su se crkve Sv. Antonio i Sv. Francesco skrivajući u svojoj pozadini sirotinjske kuće i lokalne gostionice s odličnom domaćom hranom gdje se provodi pauza za ručak, a petkom navečer pleše najbolja samba u gradu.
Moj vodič i ja odlučile smo se ipak za kultni i stalno pun Curto Cafe, specifičan po tome što ondje kavu plaćate koliko želite. Nakon ugodne šetnje po centru došle smo do Olimpijske ulice s najvećim muralom na svijetu, na kojem je naslikano pet lica predstavnika domorodačkih naroda s pet kontinenata. Autor Eduardo Kobra posvetio je ovaj rad Olimpijskim igrama i zajedništvu svih naroda. Vrlo blizu, na doku Maua, u obliku broda izdiže se Museu do Amanhã (Muzej sutrašnjice), djelo španjolskog neofuturističkog arhitekta Santiaga Calatrava, koji je otvoren u prosincu 2015., a u pozadini, preko zaljeva Guanabara, podignut je impresivan most Rio-Niterói koji spaja ta dva grada.
Life&style
Ogladnjele smo i odlučile ne štedjeti. Odabir je pao na skupi, ali maštoviti i živopisni restoran Marius na početku Copacabane. Ondje platite nemalu jedinstvenu cijenu po osobi, ali potom ondje možete provesti cijeli dan jedući svakojake delicije od mesa, ribe, školjaka, salata do slatkog. Sve je savršeno ukusno, svježe pripremljeno, a konobari stalno kruže s tek pripremljenom hranom od koje se može kušati svega pomalo i guštati u svakom zalogaju. No obroci ne moraju biti skupi, baš naprotiv – domaća hrana u Riju izvrsna je, a najbolju hranu možete dobiti upravo na ulici i to na štandovima; ali treba paziti, ako je oko štanda gužva, to znači da je ponuda dobra i sigurna, kao i u malim neuglednim obiteljskim restorančićima na brdu Santa Teresa, koji u tili čas, u vrijeme stanke za ručak, dobiju svoj “štekat” na ulici.
Nakon izvrsnog dugačkog ručka, nastavili smo prema plaži koja živi danju i noću. Po cijelu noć igra se odbojka na pijesku, a danju se izležava i prži na suncu dok se pijesak stalno polijeva vodom jer je prevruć za hodanje. Praia Copacabana, četiri kilometra duga pješčana plaža, rijetkima služi za kupanje u oceanu zbog jačine valova i struja. Izgleda kao dugi zaljev, a na nju se nastavlja jednako duga pješčana plaža Ipanema. Copacabana je polazna točka za odlazak na brdo Corcovado, što na portugalskom znači “grba”. Zapravo je to granitna stijena oko koje je nacionalni park Tijuca pokriven šumom, a na vrhu se nalazi poznati kip Krista Iskupitelja (Cristo Redentor) težak 700 tona, visok gotovo 40 metara. Građen je od armiranog betona i steatita te se vidi iz svih dijelova grada. S obzirom na to da je na znatnoj nadmorskoj visini od 709 metara, nezgodno je što je vrlo često u magli pa treba imati sreće da bude vedro kako bi se s brda otvarao savršeno čist pogled na Rio. Do drugog velikog brda iznad Rija, granitne stijene koja je nazvana Šećerna glava (Sugarloaf Mountain), vozi žičara, a s nje puca prekrasan pogled na zaljev Guanabara. Ondje su izvrsni kafići i poseban je užitak popiti kavu ili caipirinhu s pogledom na zaljev.
Iz divlje iskonske prirode nacionalnog parka selimo se u onu uzgajanu i njegovanu – u Jardim Botanico, četvrt u kojoj je prekrasan tropski botanički vrt, jedan od najvećih na svijetu. Uz bogatu floru i faunu, neodoljive mirise i umirujući pjev ptica, ovaj vrt važan je arheološki, umjetnički i istraživački centar sa specijaliziranom bibliotekom za botaniku u kojoj se čuva više od 32.000 knjiga. Najpoznatiji i najimpresivniji dio vrta jest Aleja Barbosa Rodriguea, staza duga 700 metara, okružena sa 137 kraljevskih palmi koje su sve nastale od samo jednog stabla, Palma Mater, uništenog 1972. udarom groma.
Rio je poznat po noćnom životu. Po zalasku sunca upućujemo se u Lapu, boemsku četvrt koja nikad ne spava. Mnoštvo ljudi iz cijelog svijeta, živa glazba na svakom koraku, svi se smiju, pjevaju i plešu… U lokalnim klubovima svi se njišu u ritmu sambe i “nabrajaju” stihove pjesama, pije se domaće hladno točeno pivo chope i koktel caipirinha. Samba se pleše na razne načine, bez mnogo kretnji ili pak sitnim brzim koracima uz izvijanje bokovima, atmosfera je nabijena erotikom i ne stišava se do rane zore.
Life&style
Taj bajkoviti svijet ostavljamo za osobom i ulazimo u oštru realnost. Rio je svijet ekstremnih suprotnosti, o čemu zapravo ne znate ništa dok ne posjetite favelu. Ta divlja naselja nastala su u ‘70-im godinama na državnom zemljištu i tu žive najsiromašniji slojevi društva, na rubu egzistencije, u lošim higijenskim uvjetima i uz bok uličnim bandama. Posao s drogom, prostitucija i kriminal jednostavno je nasušna potreba siromašnih koji su bez posla i neobrazovani. Favele su razasute na okolnim brdima i isprepliću se s kvartovima u kojima žive najbogatiji stanovnici Rija. U ukupno 763 favele živi oko četvrtina stanovnika Rija. Ondje se odlazi s oprezom i nikada bez vodiča koji pruža barem minimum sigurnosti. Uputila sam se u jednu od manjih, imena Pereira da Silva, u južnom dijelu grada, a koja broji samo oko devet tisuća stanovnika. Dočekao me je pristojan 31-godišnjak Filipe, odjeven u žuti dres Brazila i proveo kroz svoju favelu. Sve je uzbrdo-nizbrdo, kuće su trošne, minijaturne, sklepane od cigli i dasaka u kojima žive mnogočlane obitelji. Često smo nailazili na mladiće znatiželjnih mrkih pogleda i razgolićene djevojke s obaveznom cigaretom u ruci. Tu je mnogo djece bez roditelja koja u svijet kriminala ulaze već s 10 do 12 godina, a često ne dožive ni 25 ili 30 godina. Ako i imaju roditelje, oni im ne brane da se pridružuju uličnim bandama jer tako pridonose kućnom budžetu.
Pripadnost bandi ih donekle štiti, no ujedno ih zatvara u začarani krug iz kojega je nemoguće izaći pa čak i najmlađima kojima se koriste za dostavljanje droge. Vrlo brzo postaju ovisnici o alkoholu i jeftinim drogama, najčešće o “cracku”. Kao sitni kriminalci često postaju metom “odreda smrti” – tjelesnih čuvara bogatih, koji ih ubijaju čak i pri pokušaju krađe. Oni koji imaju sreću da ih uhiti policija, završavaju u ustanovama za preodgoj. Kako bi odvojili djecu od kriminala, u faveli Pereira da Silva nastao je projekt Morrinho (Malo brdo). Sve je počelo 1997. kao dječja igra Lego kockama i autićima, a 2001. pretvorilo se u pravi projekt gradnje dječjih mini-favela gdje su kuće napravljene od raznobojnih cigli po uzoru na Lego svijet, a sve u svrhu da se mladi ljudi okupiraju korisnim radom umjesto kriminalom i bandama.
Bila sam u jednoj kućici u toj faveli, okruženoj gustom šumom i drvećem kave, koja na vrhu ima čak i mali bazen. Sve ipak odiše siromaštvom, sobe su skučene, gole, natrpane krevetima na kat, kuhinja i kupaonica male i neuredne. Ipak, i to je dom. Inače, favele imaju svoj vrtić, a starija djeca idu u obližnju osnovnu školu. I ova naselja imaju svoje male gostionice, zalogajnice za malobrojne turiste, a mi smo u jednoj odlično ručali i osvježili se hladim pivom. Na odlasku kupujem jednu ciglu moleći Filipa da je oboji u naše crveno-bijele kockice, za gorko-slatku uspomenu i nadu u bolju budućnost ove djece. Kad je Brazil dobio organizaciju dvaju najvažnijih svjetskih sportskih događaja – Svjetskog nogometnog prvenstva 2014. i Olimpijskih igara 2016. – vlasti su to shvatile kao dobar povod za obračunavanje s uličnim bandama. Naravno, bile su svjesne da je nemoguće uvesti red u sve 763 favele pa su se okomile na one najopasnije i najbliže turističkom središtu grada, a glavni cilj bio je njihovo “pacificiranje”.
I takve nesavršene i nesretne, favele imaju najljepši pogled na Rio i najbolju mikroklimu – zbog njihova položaja ondje je uvijek malo vjetra, a očaravajuća priroda u koju su uronjene ublažava tešku svakodnevicu. No, život ovdje ne posustaje i, kao i cijeli Rio, priča na tisuće priča od kojih će neke imati i sretan završetak. Tako je to u oprečnom svijetu karnevala i kriminala – ondje ipak sve sjeda na svoje mjesto jer i stranac poželi ondje ostaviti svoje srce. I ponovno se vratiti.
miss7 predstavlja novi originalni video serijal "Kat po kat s Kim Končar" u kojem će naša novinarka i mlada glumica Kim Končar ugostiti poznate hrvatske zvijezde u usponu stubama naše poslovne zgrade. Kao i uspon, pitanja će gostima postajati sve teža pa tako neće nedostajati i škakljivih tema. U prvoj epizodi gost je modni stilist Marko Grubnić.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Miss7 dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Miss7 te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Emily_Rohu
Komentiraj, znaš da želiš!
Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.