- Klijenti draguljarske kuće Boucheron desetljećima su isključivo kraljevi, carevi i najveći bogataši
- Iako je vrhunski simbol luksuza, on je uvijek bio i ostao posveta – ljubavi
- Za miss7 magazin Andrea Široki donosi priču o ovom predivnom nakitu
Maison Boucheron, pariška draguljarska kuća koja je prošle godine proslavila 160 godina postojanja, premda dugovječna nije imala ni dug ni mukotrpan uspon do svjetske kreme izrađivača nakita. Frédéric Boucheron prvi je butik otvorio 1858. u Galerie de Valois u arkadama Palais Royala, središtu pariških luksuznih dućana u to vrijeme, a već je nekoliko godina kasnije počeo dobivati zlatne medalje za ljepotu svojeg nakita na međunarodnim izložbama. Njegova ugledna i znamenita klijentela postala je još uglednija i znamenitija. Postao je najvažniji draguljar u Francuskoj i šire, pa su kod njega kupovali ruski carevi i Kraljica Majka, indijski maharadže i arapski šahovi, jednako kao Oscar Wilde i Sarah Bernhardt, američki tajkuni poput Astorovih, Rockefellera i Vanderbiltovih.
Life&style
Maison Boucher 160 godina kasnije ima više desetaka trgovina diljem svijeta, a klijentela je slična. Ipak, mnogo su važniji od poslovnih uspjeha prekrasni komadi nakita nastali u radionicama ovih draguljara. Point d’interrogation, ogrlica bez kopče jedan je od izuma kuće Boucheron, a možda je najprepoznatljiviji amblem zmija, simbol vječnosti. Vrlo je poznata i njihova kolekcija Animaux s motivima životinja, zlato obrađeno tako da djeluje kao tkanina, prstenovi Quatre, njihov potpis novijeg datuma. U više od 160 godina dugoj povijesti kuće Maison Boucheron skupilo se podjednako mnogo priča o njihovu nakitu kao i o njihovim kupcima. Tako je 60-ih godina 19. stoljeća Caroline Otero, zvijezda Les Folies Bèrgerea i ljepotica o kojoj se tada naveliko pričalo, imala kolekciju Boucheronova nakita kakva se rijetko i kasnije mogla vidjeti. Sve je dobila od svojih obožavatelja i ljubavnika (navodno su šestorica počinila samoubojstvo nakon što ih je ostavila), među kojima je bilo i kraljeva i prinčeva. No samo se od jednog komada “La Belle” nikada nije odvajala. Bio je to privjesak u obliku božura. Cvijet je za nju predstavljao vječno proljeće odnosno neprolaznu ljepotu, a bio je navodno iste nijanse ružičaste kao i obrazi lijepe Otero.
Druga priča govori o tome kako je u veljači 1876. veliki knez Aleksandar, budući ruski car, zakoračio u Boucheronovu trgovinu u Palais Royalu sa suprugom Marijom Fedorovom da naruči sat na lancu ukrašen dijamantima, a za dobru sreću usput je naručio još i krunu. Tih je godina Frédéric Boucheron primio i zlatnu medalju za inovativnost u izradi nakita na Međunarodnoj izložbi u Philadelphiji. I o tom postoji storija. Kako se Frédéric zbog puta u Ameriku morao rastati od svoje supruge Gabrielle, s kojom se inače nikada nije razdvajao, oboje su bili užasnuti. Zaljubljeni draguljar stoga joj je večer prije polaska darovao narukvicu u obliku zmije da je štititi dok ga nema. Narukvica će postati Gabriellein talisman, a zmija jedan od prepoznatljivih motiva kuće Boucheron.
Poslije dobivanja nagrade ugledni klijenti dolaze u sve većem broju. Tako se ime Marie-Louise Mackay, bogate Amerikanke, čak 102 puta našlo u knjižici posebnih narudžbi, a ona je prikupila jednu od najimpresivnijih zbirki Boucheronovih djela. Prvi je put nonšalantno ušetala u trgovinu, ne tražeći ništa posebno, tek da razgleda, no njezin je muž potajice zatražio od Boucherona da mu nabavi poseban safir koji će odgovarati tamnomodroj boji očiju njegove žene. Draguljar je našao u Kašmiru u Indiji safir težak 160 karata i ugradio ga u ogrlicu. I eto doživotno vjerne mušterije!
Godine 1887. u Louvreu je održana jedna od najpoznatijih aukcija nakita ikada. Između ostalog, prodavao se i nakit kraljevske obitelji. Boucheron, jedini francuski kupac, uspio je kupiti 31 dijamant, među kojima i poznate dijamante Mazarin teške 18 i 16 karata. Cijeli Pariz brujio je o tome tko je Boucheronov naručitelj, no ispostavilo se da je kupovao za sebe, točnije za Gabrielle kojoj je od dijamanta načinio prsten. Otada Boucheron dobiva reputaciju kuće koja stvara nakit za zaljubljene – upravo tamo su najstrastveniji muškarci odlazili po zaručničko prstenje. U tom je tonu vjerojatno i grof Henckel von Donnersmarck naručio dijamantni sat s medaljonom u kojem je bio uvojak kose njegove supruge, lijepe La Païve. Jedna od najpoznatijih francuskih kurtizana La Païva razvila je tijekom trideset godina nevjerojatnu strast prema nakitu koji su joj darovali ljubavnici. Poznata je po riječima “kako je nitko i ništa ne usrećuje tako kao njezino dragocjeno kamenje”, a kad se skrasila s Donnersmarckom, ovaj je rasprodao sve svoje posjede kako bi utažio tu glad. Žuti dijamant sa stotinu karata simbol je te strasti.
Kuća Boucheron imala je prste u još jednoj poznatoj ljubavnoj priči. Ludo zaljubljen u svoju zaručnicu Alexandru, unuku kraljice Victorije, car Nikola II. naručio je da mu Boucheron napravi “najljepšu tijaru svih vremena”. Rad na maloj kruni od dijamanta i bisera trajao je 2000 sati, no isplatilo se. Tom je krunom carević na zarukama 1984. osvojio Alexandrino srce, a kruna će poslije postati zaštitni znak carice. Alexandra je patila od migrena te joj samo ta truna nije stvarala dodatan pritisak pa je odbijala nositi ijednu drugu. Da su ruska carska obitelj i aristokracija bili dobra klijentela, govori i to da je Boucheron otvorio butik u Moskvi godinama prije onog u Londonu i New Yorku.
Inače, godinu ranije, kao prvi među draguljarima koji će nastaniti taj trg, kuća Maison Boucheron preselila se na Palace Vendome 26, gdje je i danas. Ubrzo nakon toga onamo će stići i hotel Ritz Palace, a César Ritz i Frédéric postat će prijatelji te će interijer hotela i draguljarnice biti gotovo isti. Neki gosti čak su mislili da je Boucheronov dućan aneks hotela, a u draguljarnici su pak posluživali iste koktele kao u Ritzu. Kuću na broju 26 Frédéric je izabrao jer je na najsunčanijem uglu trga – smatrao je da će dijamanti obasjani suncem još bolje blistati.
Life&style
Boucheron je više puta pokazao vizionarstvo i inovativnost, pa je tako 1900., doduše na narudžbu belgijskog kralja Leopolda II., napravio i prvi ručni sat za muškarce. Do tada su gospoda bila vjerna onom na lancu – ručni sat po tadašnjem ukusu bio je preženskast. Tada modni pionir, Boucheron je stvorio današnju normu. Luksuzni nakit ove kuće sudjelovao je i u povijesnim događanjima. Poznata klijentica bila im je i “kraljica New Yorka” 1900-ih, Madeleine Astor koja je jednom godišnje odlazila u Pariz u kupnju nakita. S jedne od kupnji ona i suprug John Jacob Astor IV. vraćali su se Titanicom. Madeleine se spasila, no John i sve njezino blago nestali su u hladnom oceanu. Zapravo, sve osim prstena od safira i dijamanta koji se nosila. I nastavit će ga nositi do smrti kao uspomenu na supruga.
Najnevjerojatniju narudžbu kuća Boucheron dobiva 1928., četvrt stoljeća nakon što je Frédéric umro, a firmu nastavio jednako uspješno voditi njegov sin Louis. Stvarao je nakit u stilu art déco, inspirirao se kubizmom, ruskim baletom i afričkom umjetnošću; zaslužan je i za neke nove načine brušenja dijamanata (trapezoidno, baguette, prizmatično). Uglavnom, te je godine maharadža De Patiala ušetao u Palace Vendome 26 sa slugama koji su nosili šest sanduka punih dragog kamenja, između ostalog bio je tu 7571 dijamant i 1432 smaragda, te naručio da mu izrade kolekciju od 149 komada nakita – do danas je to ostala najvažnija i najneobičnija narudžba u Boucheronu. Zahtjev iranskog šaha Pahlavija donio im je i počasne titule. Godine 1931. šah je kući Boucheron povjerio da procijeni njegovo blago koje je uključivalo zlatni tron ukrašen s više od 51.000 komada dragog kamenja. Louisu je trebalo nekoliko mjeseci da to obavi. Svota nikad nije dospjela u javnost, no obitelj Boucheron od tada je “čuvar i kurator” šahovske riznice.
Uz bogataša koji su to postali nasljedstvom, prekrasni Boucheronov nakit privlačio je i umjetnike. Sarah Bernhardt, slavna glumica s kraja 19. stoljeća, imala je prste u stvaranju njihove Animaux de Collection. Bernhardtova je u svom domu imala nevjerojatnu menažeriju životinja, a kod Boucherona je neprestano naručivala replike svojih pasa, mačaka i ptica na prstenju i ogrlicama. Jedan je njezin set 1977. kupio Andy Warhol, uvjeren da je u njemu duša umjetnice. Velike poklonice Boucheronova nakita poslije su postale i Joan Crawford, koja je njihovu ogrlicu od akvamarina uvijek nosila na pozornici uvjerena da iz nje crpi inspiraciju, Edith Piaf koja je kod njih kupila 21 ručni sat Reflect, uvjerena da joj je onaj prvi, kupljen 1948. donio sreću i uspjeh s pjesmom “l’Hymne à l’amour”, a Ava Gardner inspirirala je draguljare. Njoj u čast stvorena je kolekcija “Ava”.
Maison Boucheron sasvim sigurno i danas ima jednako imućne, neumjerene, hirovite i poznate kupce. Međutim, o njima se diskretno šuti. Vjerojatno će priče o ludim narudžbama i vrtoglavim iznosima biti ispričane tek kad ih više ne bude. Do tada svi će samo uživati u komadima koje ova pariška kuća i dalje stvara. Neki će uživati u pogledu na nakit, a drugi će ga posjedovati.
Life&style
Komentiraj, znaš da želiš!
Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.