- Na Netflixu je izašao dokumentarac 'Najomraženiji čovjek na internetu' koji priča priču o začetniku osvetničke pornografije i majci jedne žrtve koja mu je stala na kraj
- U tri epizode imamo priliku prisjetiti se kakav je internet bio mjesto prije samo 10 godina
- Tko je Hunter Moore i kako je postao najomraženiji čovjek na internetu?
Jučer sam pogledala Netflixov najnoviji dokumentarac 'The Most Hated Man On The Internet" (Najomraženiji čovjek na internetu). Priča o začetniku osvetničke pornografije poprilično me šokirala - ne toliko saznanjem da postoje likovi kao što je Hunter Moore, koliko podsjetnikom na to kakav je internet bio prije nekih 10-ak godina, prije bilo kakvih regulacija, prije zaštite privatnih podataka i ostalih pravnih zaštita koje danas imamo na raspolaganju. Da, internet je oduvijek (i još uvijek) mjesto trolova i bullya, međutim u njegovim samim počecima ekipa je bila poprilično razuzdana i bez kontrole. Internet je bio Divlji Zapad, a ulogu glavnog kauboja u selu, to jest svom kutku na mreži, imao je Hunter Moore.
Vratimo se na trenutak u 2010. godinu...
Prije nego krenem na stvar, dopusti da te vratim nekih 10-ak godina unazad, točnije u 2010. godinu. Upravo je izašao treći dio Twilight sage, Facebook je još uvijek najpopularnija mreža na kojoj te nepoznati muškarci 'pokeaju', Instagram je na samim začecima, a pojam influensera još ne postoji. The simpler times.
Taman u to doba, u svijetu pametnih telefona, dogodio se jedan revolucionarni tehnološki napredak. Radi se, naravno, o pojavi prednje kamere - glavnom zaslužnom krivcu za globalnu popularizaciju trenda koji uspješno živi i dan danas - selfija. Prednja kamera je u gotovo svakome od nas izvukla onu jednu narcisoidnu crtu i selfiji su nedugo zatim postali globalni trend. Uskoro smo tu istu prednju kameru povremeno počeli koristiti i za nešto eksplicitnije selfije.
Većina ljudi je barem jednom napravila neku izazovnu fotku, na kojoj se vide, ili barem daju naslutiti, vlastiti intimni djelovi - bilo za svoj privatni album ili za oči tadašnjeg dečka/muža/seksualnog partnera. Isto tako, većina ljudi tu istu fotografiju neće, ne želi i nikada ne bi podijelila ni sa kim drugim, a kamo li s nepoznatim ljudima. Međutim, upravo tada u 2010-ima sve češće smo mogli čuti ili pročitati kako bi obnažena fotka neke jadne djevojke završila na internetu bez njene volje.
Ako si barem jednom imala svoju golu fotografiju na mobitelu ili, još gore - nečijem tuđem mobitelu, sigurna sam da ti je barem jednom, makar negdje u pozadini mozga, proletila jeziva misao "Što da ovo završi na internetu"? A što bi tek napravila da ti je netko ukrao takvu fotografiju, postavio je na internet, povezao s tvojim društvenim mrežama i pozvao javnost na linč? Što bi napravila da je netko to napravio tvojoj kćeri?
Upravo oko ovog pitanja fokusira se radnja Netflixovog dokumemtarca u tri nastavka 'The Most Hated Man on the Internet'.
Tko je Hunter Moore i zašto je prozvan 'najomraženijim čovjekom na internetu"?
Na prvu, The Most Hated Man on the Internet je priča o kriminalcu i, po mojoj slobodnoj procjeni sociopatu, Hunter Mooreu. No, zapravo, ovo je priča o jednoj majci koja je napravila sve u svojoj moći, pa i riskirala vlastiti život, da zaštiti dostojanstvo svoje kćeri. Ovo je priča o nevjerojatnoj ženi koja je zaštitila na desetke drugih žena i stala na kraj čovjeku koji je bio u isto vrijeme toliko popularan i omražen da je 2012. godine magazin Rolling Stone napravio reportažu o njemu, nazvavši ga 'najomraženiji čovjek na Internetu'.
Hunter Moore imao je 26 godina kada je osnovao 'Is Anyone Up' , takozvanu web stranicu osvetničke pornografije koja je dopuštala ljudima - uvijek su to bili muškarci koji su posjedovali kompromitirajuće fotografije svoje bivše, da te fotografije pošalju Mooreu. On bi zatim potvrdio da nesretna osoba ima 18 ili više godina, a zatim ih je objavio na internetu na oduševljenje i ruganje oko 350.000 jedinstvenih posjetitelja dnevno.
Što se događa s Netflixovom adaptacijom knjige 'Sedam muževa Evelyn Hugo'?
Prema Mooreu, web stranica je nastala 2010. godine iz sasvim drugih razloga. Međutim, prvotna ideja je propala i stranica je mirovala oko šest mjeseci, sve dok jedan dan Moore nije odlučio podijeliti s prijateljem gole fotke 'bivše koja mu je slomila srce'. Nakon što ih nije uspio poslati putem iChata, postavio je fotografije na isanyoneup.com kako bi podijelio slike sa svojim prijateljem. Zauzvrat, i prijatelj je počeo dijeliti fotografije i ubrzo su privukli pravu malu fan bazu. Nakon mjesec dana Moore se šokirao kada je vidio da je stranica imala 14.000 posjetitelja. Umjesto da ju izbriše, on je ovdje vidio priliku za zaradu, a i svidjela mu se popularnost koju je dobivao.
No, ono najgore u čitavoj priči nije ni blizu činjenica što je Moore dozvoljavao nekim ostavljenim jadnicima da objavljuju gole fotke svojih bivših za osvetu. Ono što je bilo posebno zabrinjavajuće, opasno i što u današnje vrijeme zvuči nevjerojatno, je to što je uz gole fotografije stranica prikazivala osobne podatke žrtve s njenim punim imenom i prezimenom, adresom i screenshotom Facebook profila. Ovo je dovelo do toga da žrtve budu, ne samo osramoćene i izvrijeđane u komentarima, već maltretirane, uznemiravane, a neke bi dobile i otkaz na poslu. Nakon što bi ga žrtva molila da makne fotografije, Moore bi joj se izrugao i nerijetko objavljivao njene poruke ili je ucjenjivao da pošalje dodatni sadržaj. Jednu djevojku doveo je do pokušaja samoubojstva nakon čega je nekoliko dana provela u komi.
"Da se netko ubije zbog moje stranice, biste li me više mrzili ili voljeli?,” upitao je svoje pratitelje putem Twittera. Članovi odanih sljedbenika koji su se identificirali kao njegova 'Obitelj' odgovarali su: “Neka se ubiju!!!”
To je bio internet 2010. godine.
Nitko mu ništa nije mogao dok ljuta majka jedne žrtve nije preuzela stvar u svoje ruke
Moore nikada ni za što nije preuzeo odgovornost, a od optužbi se branio nedostatkom zakona koji je dozvoljavao linč, pornografiju bez pristanka i povredu integriteta i privatnosti osobe tako što je Moore 'samo pružao platformu na kojoj su drugi objavljivali sadržaj'. I zapravo - nitko mu ništa nije mogao.
Sve dok mu se putevi nisu susreli sa Charlotte Laws - majkom čije su se fotografije kćeri Kayle pojavile na zloglasnoj stranici.
Kayla je, saznavši da se par njenih golih fotografija našlo na nekoj pornografskoj stranici, u očaju požalila majci. Majka i kćer prvo su, baš kao i sve žrtve, kontaktirale vlasnika stranice s molbom da ih ukloni. Nadale su se da će ih Moore poslušati jer, kako je Kayla tvrdila, ona nikada nikome nije poslala fotografije koje je napravila osim samoj sebi na mail koji je, nekoliko dana prije nego će njene fotke biti objavljene, hakiran.
Moore se, naravno, svemu tome nasmijao i odbio skinuti fotografije odgovorivši kako se 'nije trebala ni slikati' te kako joj je ovo 'dobra lekcija o opasnostima tehnologije'. Policija je također krivila žrtvu i Mooreu nije mogla ništa jer tehnički nije prekršio nikakav zakon. Nakon saznanja da im nitko ne može i neće pomoći, počinje šesnaestomjesečni rat koji je Charlote Laws vodila s 'kraljem osvetničke pornografije'. Laws je počela kontaktirati ostale žrtve i vrlo brzo u svom istraživanju otkrila kako čak 40% njih nikome nikada nije poslalo svoju fotografiju. Ovo je bila važna informacija jer je upućivala na to da je Hunter najvjerojatnije hakirao žrtvine mailove, a hakiranje i krađa podataka je, za razliku od objavljivanja fotografija u posjedu, bilo itekako kažnjivo.
Iako su fotografije njene kćeri uskoro uklonjene, Charlotte nije htjela iznevjeriti ostalih 40ak žena s kojima je razgovarala i bila je ustrajna u svom naumu da zaustavi 'profesionalnog uništavača života' - kako je sam sebe nazvao Hunter. Njena ustrajnost dovela je do toga da slučaj preuzme FBI, a u sve su se upleli i Anonymusi koji su doslovno izbrisali Moorea s interneta.
Gdje je sada Hunter Moore?
FBI je utvrdio da je Moore angažirao osobu da provaljuje u što više mailova u potrazi za seksi fotografijama. Dana 24. siječnja 2014. je uhićen i osuđen na 30 mjeseci federalnog zatvora.
I dok je pravda naoko zadovoljena, Charlotte ne smatra da Mooreova kazna odgovara njegovim zločinima. “Bilo je to kao da ste uhitili Jacka Trbosjeka i dali mu društveno koristan rad." Upravo je Charlote Laws zaslužna što je u 48 saveznih država reguliran zakon o zloupotrebi intimnih fotografija.
Moore je pušten iz zatvora u svibnju 2017., a 2018. sam je objavio knjigu pod naslovom 'Is Anyone Up?!: The Story of Revenge Porn', u kojoj dijeli svoju verziju događaja.
Ovo nije samo dokumentarac o jednom sociopatu i njegovoj kratkoj internetskoj slavi koja je uništila živote na desetke ljudi. Nije ni samo dokumentarac o jednoj ljutoj i hrabroj majci. Ovo je dokumentarac koji prikazuje poremećenost društva koje uživa i aktivno participira u tuđoj patnji i sramoti, kada im se za to pruži platforma, a oslobodi ih se bilo kakvih negativnih posljedica. Nije se loše prisjetiti toga onda kada se u 2022. žalimo na pretjerane cenzure na internetu i političke korektnosti. Samo se prisjetite Huntera Moore i njegove Obitelji jer - ti svi ljudi su i danas oko nas.
Komentiraj, znaš da želiš!
Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.