Život 963 prikaza 03. kolovoza 2019.

Život s alergijom na svjetlo: Prisiljena sam živjeti u mrklom mraku

Shutterstock.

  • Anna je živjela uobičajenim životom sve dok joj se jednog dana nije dogodilo nešto nevjerojatno
  • Odjednom ju je pred ekranom računala počelo peći lice, a nastavilo se to i s drugim oblicima svjetlosti dok jednog dana nije mogla podnijeti niti sunce
  • Žarenje se proširilo po cijelom tijelu, a Anna je uporno tražila rješenje jer iz kuće nije mogla izlaziti čak niti po mraku...

Britanka Anna Lyndsey podijelila je s novinarima priču o tome kako je ostala zarobljena u tami. Naime, lice joj je odjednom počelo reagirati na različite oblike svjetlosti. "Prije mraka, živjela sam posve normalno, u Londonu. Imala sam posao i kupila sam mali stan u nimalo ekskluzivnom dijelu grada, no bila sam zadovoljna", započela je Anna. 

"Odlazila sam u kazalište, restorane i trgovine nakon posla. Obožavala sam vikende izvan grada gdje sam upoznala Petea." Onda se počelo događati nešto čudno.

 | Autor: Shutterstock Shutterstock

Svaki put kad bi Anna upalila računalo i sjela pred ekran, lice bi je počelo peći. "U početku sam odbijala prihvatiti što se događa, strepila sam da bih mogla izgubiti posao za koji sam se namučila jer sam krenula kao najslabije plaćena pripravnica", rekla je.

Uskoro joj je lice počelo reagirati i na neonska svjetla, a uskoro i na sunce. "Nisam mogla dalje. Preselila sam se izvan grada i počela živjeti s Peteom. Pitala sam se što bih mogla poduzeti pa sam se doškolovala da dajem satove iz klavira. Tako sam kontrolirala okoliš, a posao nije zahtijevao ekran", objasnila je.

Možda vas zanima... Zastrašujuće iskustvo: Doživjela sam 'paralizu sna', nisam se mogla micati ni vrištati... Rubrika Život Život

Brojni su je stručnjaci slali na preglede i propisali joj veliku količinu lijekova. "Popravilo mi se stanje s licem, no tada mi se počelo događati nešto s tijelom: osjećaj žarenja, ali bez vanjskih znakova oštećenja kože. Nisam to u početku povezala. Pokušala sam se sjetiti što sam jela ili stavila na kožu."

 | Autor: Shutterstock Shutterstock

Otkrila je o čemu se radi jednog popodneva dok je ljetno sunce udaralo u njezin prozor. "Odjednom sam osjetila kao da su mi se zapalila stopala!" Tada je njezina osjetljivost na sunce postajala sve gora. "Sve sam isprobala: UV filter na prozorima, specijalnu odjeću u slojevima... Ali kroz sve te slojeve, kroz navučene zastore i dalje mi je tijelo gorjelo."

Možda vas zanima... Florentina Perić: ''Da jedem što i drugi ljudi, zbog rijetke genetske bolesti moj bi mozak bio uništen" Rubrika Život Život

Nije mogla izaći iz kuće pa je propustila i pregled kod specijalista u Londonu. Preko prijatelja je saznala za još dva slična slučaja. "Oni su, da osjete olakšanje, posve zamračili svoj prostor. Jedva sam čekala da to napravim, iako sam gutala suze dok sam s trakom lijepila posljednje pukotine na prozoru", prisjetila se Anna.

Tako je počeo njezin život u mraku. "Glazba bi me dodatno uznemirila pa sam se prebacila na audio knjige. Razgovarala sam zemaljskim telefonom, s ljudima koje nisam upoznala uživo, nego preko klubova za ozbiljne kronične bolesnike." Povremeno bi joj dolazili gosti koji su morali biti pripremljeni da ih njezino stanje ne uznemiri.

"Pete me nasmijavao u mraku i grlio me dok bih očajno plakala." Jednog dana sjedila je i pila čaj u sobi navučenih zastora. "Tada moja koža - barem nakratko - nije počela gorjeti. I zatim sam polako počela izlaziti iz zatamnjene sobe, povlačila zastor i odlazila iz kuće po noći. Izbjegavala sam uličnu rasvjetu i farove auta na cesti", rekla je.

 | Autor: Shutterstock Shutterstock

Zatim se odvažila i izašla i prije mraka. "Vidjela sam boje i oblike s takvim intenzitetom da sam postala prava stručnjakinja za sve vrste ranojutarnjeg ili sutonskog svjetla. Često sam se preračunala, provela previše vremena na svjetlu pa bih se vraćala u potpuni mrak", prepričava Anna.

Mogla je izdržati oko sat vremena vani prije potpunog mraka i isto toliko u zoru. "Nikad nisam prestala tragati za rješenjima. Isprobala sam sve dodatke prehrani na koje sam naišla, dovela alternativne terapeute, razgovarala satima s privatnim specijalistima."

Možda vas zanima... "S rakom sam se borila nastojeći ne osjećati strah i što više pozitivno razmišljati" Rubrika Život Život

S tako ekstremnom osjetljivošću na svjetlo nije prestala eskperimentirati. "Najviše me brine Pete - hoće li njemu dosaditi taj naš život sjena, hoće li naići na djevojku koja voli sunce." Ipak, Anna pokušava imati na umu i jednu pozitivnu stvar. "Sreća mi se sa svjetlom mijenja i baš zato što sam ga izgubila, svijet svjetla i boja oduševi me svaki put kad mu se iznova vratim, makar i na kratko", prepričava Anna.

Komentari 0