Mislila je da mora hitno na zahod, ali zapravo joj je počeo porod. Tako je Krystyn Hall svoju četvrtu djevojčicu rodila kod kuće i zaključila da je to bilo bolje nego da je stigla u bolnicu
Kad je Krystyn Hall četvrti put ostala u drugom stanju, unaprijed je odlučila da će joj porod ovaj put proći bez anestezije. Krystyn pati od takozvane gestacijske trombocitopenije, poremećaja pri kojem broj krvnih pločica u trudnoći opada, a poslije se vraća na normalu, ali može se dogoditi da je u trenutku poroda količina trombocita u krvi tako niska da rodilja ne smije primiti epiduralnu.
Kako nije željela doći u rađaonicu i očekivati anesteziju da bi tad doznala kako to ne dolazi u obzir, Krystyn je isplanirala drukčiji porod uz alternativne metode: hipnoporod, tehniku kojom se majke uz pomoć dubokog disanja, vizualizacije i određenih poticajnih riječi mogu opustiti i nadvladati bol. Osim toga, odlučila je i da će joj pri porodu pomagati primalja s kojom će na vrijeme krenuti u rodilište.
No, kako to često bude u životu, događaji su se odvijali pomalo neočekivanim tijekom. Evo kako je Krystyn opisala dolazak svoje kćerkice na svijet.
1. Prvi trudovi
Malo prije jedan u noći, odjednom mi je puknuo vodenjak. Nazvala sam primalju, a ona mi je rekla da se okupam, opustim i legnem u krevet te da ćemo malo pričekati da vidimo je li doista počeo porod. Čim sam odložila telefon, pogodio me prvi trud, kao silan val boli. Uf! Uronila sam u toplu kupku uz snimku poticajnih riječi za hipnoporod i rekla mužu da ode na spavanje jer ga sad ne trebam.
Nije mi se žurilo u rodilište. Prema prijašnjim porodima koji su svi trajali zbilja dugo (najkraći 18 sati), očekivala sam da će se i ovaj put to razvlačiti u beskraj pa sam htjela ostati kod kuće do posljednjeg trenutka.
2. Trudovi napreduju
U 5:30 probudila sam muža. Opirala sam se trudovima zbog čega su još više boljeli pa sam ga zamolila da mi pomogne da se opustim. I dalje sam mislila da će se beba roditi tek sutra, ali onda smo izmjerili razmak između kontrakcija i shvatili da stižu svake dvije minute, što je bio znak da moramo u bolnicu. Telefonirali smo prijateljici s kojom smo se dogovorili da će nam pričuvati djecu dok smo u rodilištu, a nazvala sam i primalju da joj kažem kako krećemo. Ali jedva sam govorila od trudova.
Life&style
3. Porod
Oko 7:30 s najvećim naporom sam se dovukla u prizemlje. Bilo mi je mučno kao da ću povratiti, ali i dalje nisam bila svjesna koliko je porod blizu. A onda sam osjetila da hitno moram na zahod i najbrže što sam mogla odgegala sam u kupaonicu. Brzo sam shvatila da je moja potreba da se napnem i pokakim zapravo potreba moje kćeri da dođe na svijet, samo malo ranije nego što sam očekivala!
Sve u mojem tijelu govorilo mi je da guram i dok je moj muž, koji je shvatio što se događa, vikao “Guraš? Guraj!”, posegnula sam rukom ispod sebe i osjetila glavicu. Još dva puta sam gurnula i bila je vani. I moram reći da porod uopće nije bolio; zapravo mi je donio olakšanje.
- Donesi ručnike! - viknula sam mužu, na što mi je on, kao u nekoj komediji, zbunjeno upitao: - A gdje su?
Ali onda se nekako snašao, donio mi ručnike i umotali smo bebu koja nije plakala, ali bila je lijepe zdrave ružičaste boje i radoznalo je gledala oko sebe. Zaključili smo da nema potrebe zvati hitnu. Telefonirali smo primalji koja je smirujuće rekla da su djeca koja se rode bez ičije pomoći obično u najboljem redu, ali nam je ipak savjetovala da pozovemo hitnu.
4. Odlazak u bolnicu
Sa svojom curicom u naručju, legla sam na nosila i odvezla se u bolnicu u kolima hitne pomoći; ona mi je cijelo vrijeme bila na prsima i sisala kao luda. Kad sam je već rodila kod kuće, htjela sam da bar posteljica iziđe pod nadzorom primalje koja nas je čekala u bolnici. Zapravo, bilo mi je baš drago da se nisam stigla dovesti u rodilište na vrijeme - možda bih rodila u autu, a puno je ljepše i ugodnije roditi kod kuće u kupaonici.
Porod kod kuće možda je katkad malo riskantan, ali na sreću kod nas je sve proteklo glatko i moja curica i ja u odličnom smo stanju.
Life&style
5. Savjet br.1
Nemoj dopustiti drugima da ti govore što da radiš. Razmisli kakav porod želiš i drži se toga. Ako i dođe do nekih promjena putem, na primjer, jer se bebi žuri, lako ćeš ih prihvatiti jer će to tražiti tvoje vlastito tijelo.
Komentiraj, znaš da želiš!
Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.