- Ok, mi doista jesmo avanturističkog duha, ali ova 22-godišnja djevojka nadmašila je sve naše (barem do sada) nenadmašne ideje.
- Studentica Chiara Čargonja ispričala nam je svoje nezaboravno iskustvo u Velikoj Jabuci
- Najviše ju je dirnuo jedan poklon koji ju je dočekao kad se probudila na klupi u Central Parku
"Kada sam dobila vizu za Ameriku, u sklopu Work and Travel programa, odmah sam znala da će New York biti moja nezaobilazna destinacija. Frendica Mattea i ja krenule smo zajedno ostvariti američki san. Ali o onome što nam se tamo događalo, nismo mogle ni sanjati, vjerujte mi! New York je bio posljednja etapa našeg putovanja po SAD-u. To nam se nekako činilo logičnim budući da smo imale povratni let baš iz New Yorka. I tako smo se uputile u grad koji nikada ne spava ne sluteći da ćemo tamo doživjeti pravu avanturu života.
Prije dolaska dogovorile smo se s jednim 'couchsurferom' da ćemo odsjesti kod njega nekoliko dana. Međutim, kada smo stigle, on nam se više nije javljao. I tako su nam, zapravo, ostale samo dvije opcije - platiti noćenje u hostelu/hotelu ili provesti noć na ulici. Iako smo si mogle priuštiti i prvu opciju, druga nam se u tom trenutku činila kao sjajna ideja. Moram priznati da nam se i višestruko isplatila.
Život
Kada bukirate 'last minute', cijena noćenja u hostelu stoji oko 100 dolara po osobi s tim da dijelite spavaonicu s dvanaest ili više nepoznatih ljudi. Tako ne samo da nam je svakoj u džepu ostalo nekoliko stotina dolara, nego smo dobile i potpuno drugačiji doživljaj grada o kojemu smo do tada samo maštale. Pomislile smo: 'Kada smo već tu, idemo vidjeti sve što nam ovaj grad može ponuditi!' Tako je i bilo.
Mami tada nisam ni htjela reći za svoju 'ludu' odluku. Ona uglavnom zna za moj avanturizam kada su u pitanju putovanja i u tome me, srećom, podržava. Ipak, kada sam se pronašla tamo i u toj situaciji, nisam joj htjela odmah reći jer znam da bi se (nepotrebno) brinula. Mattea i ja provele smo dvije noći na otvorenom prostoru, točnije u Central Parku, a dvije noći na aerodromu La Guardia. Jednu noć smo samo besciljno lutale ulicama. Kako smo tamo bile u listopadu, a temperatura noću bila je svega nekoliko stupnjeva iznad nule, u sjećanju mi je ipak draža ostala La Guardia jer nam je tamo bilo puno toplije.
Život
Ali najviše me dirnuo jedan trenutak iz Central Parka. Kada smo se jedno jutro tamo probudile, pored sebe sam ugledala hranu koju nam je ostavio neki beskućnik. To je za mene bio prijelomni trenutak putovanja jer, iako nismo pojele tu hranu, već je ostavile drugim, potrebitijim beskućnicima, dobila sam potvrdu onoga u što sam cijeli život duboko vjerovala - da u svim ljudima postoji nešto dobro.
Ulica je stvarno surova, beskućnika ima jako puno, a to posebno noću dolazi na vidjelo. Njih većinom svi zaobilaze i zanemaruju, baš kao i kod nas, samo što je u New Yorku puno više prihvatilišta. Mi, hvala Bogu, nismo bile baš prave beskućnice. Imale smo sreću da smo ipak imale pokoji dolar pa smo si mogle priuštiti hranu, piće, razgledavanje muzeja i atrakcija, kao što su Empire State Building i Times Square te obaviti shopping i slično. Hranile smo se posvuda - od restorana brze prehrane do street food štandova. Kupovale smo hranu i u supermarketima, ali i jele u klasičnim restoranima. New York je takav, u srcu Manhattana možete pronaći pizzu za jedan dolar, a možete platiti i nekoliko stotina dolara za večeru za dvoje.
Najteže nam je ipak padalo održavanje higijene. Pranje zubiju posvuda - doslovno! Od Starbucksa u centru Manhattana do aerodroma, u raznim kafićima, restoranima... A klasičnog tuširanja nije ni bilo. Zbog toga sam se najviše veselila povratku kući.
Ponekad nam je to sve bilo prilično naporno jer su umor i nedostatak sna bili nešto s čime smo se cjelodnevno borile. Ali unatoč tome, nije mi u sjećanju ostala ni jedna neugodna situacija. Dapače, sve što mi se tamo događalo samo mi je davalo potvrdu da je sve tako moralo biti. Najsimpatičnije što nam se tamo dogodilo svakako je bio trenutak kada smo sasvim slučajno upoznale jednog Srbina, Uroša, na Times Squareu i pitale ga gdje odsjeda. Tada nam je rekao da je beskućnik, a ja sam mu na to odgovorila: 'Odlično, i mi isto! Onda možemo biti beskućnici zajedno!'
A New York, New York mi je, vjerojatno kao i svakom putniku, bio visoko na listi gradova koje želim posjetiti. Pogotovo kada sam pročitala da je Hrvoje Šalković, koji je posjetio više od 100 zemalja, napisao u svojoj knjizi kako je cijeli život, sve godine putovanja proputovao kako bi dokazao da nema boljeg mjesta od New Yorka. I onda kada s takvom perspektivom u glavi dođeš na takvo mjesto, očigledno je da ostaneš pomalo razočaran.
Life&style
Zato što nikada ne možemo doživjeti grad na isti način kakvim ga netko drugi doživljava. New York definitivno nije nezanimljiv, ali nema mi neku energiju kao neki drugi gradovi koje sam posjetila u SAD-u, poput Las Vegasa ili Honolulua. Nikako se ne bih mogla zamisliti da živim u New Yorku. Ubrzan način života, kaos na ulicama i surovi beton još bih nekako mogla 'prožvakati', ali nedostaje mi srdačnost, optimizam i veselje kod ljudi. Svi gledaju samo svoja posla, nitko se ne druži, ispija kave i nema neke spontanosti i ljepote življenja.
Bilo je to, u svakom slučaju, jedno ludo i nezaboravno iskustvo. Nedostatak smještaja nikako me ne bi mogao spriječiti u tome da posjetim neki grad i maksimalno uživam u njemu!"
Komentiraj, znaš da želiš!
Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.