Kad bi se sve što napravimo u jednom danu pretvorilo u bodove, većina žena bile bi milijunašice

• Žene svakodnevno obavljaju desetke malih, često nevidljivih zadataka, od organiziranja obiteljskih obveza do brige o dragim ljudima, a njihov trud toliko se podrazumijeva da ga nerijetko ni same ne primjećuju 
• Upravo tim svakodnevnim gestama pažnje posvećena je nova BIPINA kampanja 'Sve se broji', koja uz važnu poruku o vrijednosti ženskog truda predstavlja i novi, jednostavniji program vjernosti u aplikaciji mojaBIPA 
• Jer iako nam život ne dodjeljuje bodove za svaku sitnicu koju napravimo, vrijeme je da počnemo više cijeniti vlastite male pobjede i podsjetimo se da i mi same zaslužujemo pažnju, priznanje i trenutke posvećene sebi

Ljude bismo, prema tome kako im izgleda početak dana, mogli podijeliti u dvije skupine. S jedne su strane oni koji ujutro ustanu, popiju kavu i krenu svojim poslom, a s druge oni koji i prije prvog gutljaja kave već znaju da je nestalo mlijeka, da netko u kućanstvu sutra ima termin kod zubara, da je prijateljici rođendan, da se danas mora platiti račun za internet i da je omiljeni omekšivač pri kraju. Ako si se prepoznala u ovoj drugoj skupini, čestitamo! Tvoj je mozak upravo odradio prvu smjenu, a da dan praktički još nije ni počeo.

Premda volimo vjerovati da živimo u vremenu u kojem se ženski trud sve više prepoznaje i cijeni, postoji cijeli jedan svemir malih, svakodnevnih zadataka koji nekako uvijek ostaju ispod radara. Ne govorimo o velikim poslovnim projektima, diplomama, promaknućima ili drugim postignućima koja zaslužuju aplauz, već o onome što se događa između svega toga. O svim onim sitnicama koje radimo toliko automatski da ih ni same više ne doživljavamo kao nešto što smo napravile. No, što kada bismo ih počele brojiti?

Jedan običan dan, nekoliko desetaka nevidljivih pobjeda

Zamisli da postoji aplikacija koja nam dodjeljuje novčiće za sve male stvari koje tijekom dana napravimo. Ne samo za velike uspjehe, nego i za one naizgled beznačajne trenutke kojima održavamo vlastitu svakodnevicu i živote ljudi oko sebe.

Probudile smo se na vrijeme iako smo sinoć legle prekasno? Jedan novčić. Sjetile smo se da treba kupiti kruh? Još jedan. Poslale smo prijateljici poruku da provjerimo kako je prošao onaj razgovor za posao zbog kojeg danima nije spavala? Dva novčića, jer emocionalna podrška ipak zaslužuje bonus. Pronašle smo ključeve koje netko drugi nije mogao pronaći, iako su cijelo vrijeme bili na svom mjestu? Minimalno pet novčića. Do devet ujutro već bismo imale sasvim pristojan iznos.

A onda počinje radni dan. Odgovaramo na mailove, pokušavamo završiti zadatak koji je trebao biti gotov još jučer, dogovaramo termin kod frizera, usput naručujemo poklon za nećakinju i razmišljamo što ćemo pripremiti za večeru. U pauzi odlazimo u trgovinu jer je nestalo nekoliko stvari koje, zanimljivo, nitko drugi nije primijetio da nedostaju.

Navečer nas čeka još nekoliko sitnica. Treba oprati rublje, odgovoriti mami na poruku, dogovoriti vikend s prijateljima i sjetiti se gdje smo spremile onaj dokument koji će nekome sutra sigurno trebati. I onda, kada nas netko pita što smo danas radile, odgovorimo: “Ma ništa posebno.”

Ništa posebno? Pa da postoji olimpijska disciplina u organiziranju svakodnevice, neke od nas već bi imale impresivnu kolekciju zlatnih medalja.

Unsplash + Foto: Unsplash+

Najviše energije često trošimo na stvari koje nitko ne vidi

Za sve te nevidljive zadatke postoji i naziv - mental load, odnosno mentalno opterećenje. Riječ je o stalnom razmišljanju, planiranju, pamćenju i organiziranju svega što je potrebno kako bi svakodnevni život funkcionirao.

Jer nije stvar samo u tome tko će otići u kupnju. Netko se prvo mora sjetiti da treba otići u kupnju, provjeriti što nedostaje, razmisliti što će se kuhati sljedećih dana i pritom ne zaboraviti onaj deterdžent koji je već tri dana na izmaku. Sama kupnja možda ne traje dugo, ali razmišljanje koje joj prethodi često se odvija dok istovremeno radimo još pet drugih stvari.

Naravno, nisu sve žene iste, niti je briga o drugima isključivo ženski posao. No mnogima će ove situacije zvučati itekako poznato, a  posebno zato što se od nas često očekuje da budemo one koje se svega sjete, koje znaju, organiziraju, predviđaju i nekako uvijek pronađu rješenje.

Najzanimljivije je što mnoge od tih stvari primijetimo tek kada ih netko ne napravi. Nitko neće posebno komentirati činjenicu da u kupaonici već mjesecima nikada nije ponestalo toaletnog papira. Ali onoga dana kada ga nestane? E, tada će svi imati nešto za reći. I upravo se u tome krije mali paradoks svakodnevnog života. Što smo uspješnije u brizi o svim tim sitnicama, to su one manje vidljive.

A kada smo posljednji put bodove dodijelile same sebi?

Možda je najveći problem u tome što ni same sebi ne priznajemo sve ono što svakodnevno napravimo. Kada prijateljica dobije novi posao, prve ćemo joj čestitati. Kada partner uspješno završi važan projekt, ponosno ćemo ga pohvaliti. Kada netko od naših bližnjih prođe kroz težak dan, potrudit ćemo se pronaći prave riječi i barem malo mu olakšati situaciju.

Ali kada mi same uspijemo izgurati dan ispunjen obvezama, riješiti deset malih problema, pronaći vremena za drage ljude i pritom ne zaboraviti baš sve što je bilo na popisu? Najčešće samo prijeđemo na sljedeći zadatak. Kao da se podrazumijeva.

A zapravo bismo ponekad trebale same sebi reći jedno veliko 'bravo'. Ne zato što smo uspjele biti savršene, niti zato što bismo trebale moći sve. Upravo suprotno. Zato što smo napravile najbolje što smo mogle, čak i kada nam dan nije išao po planu. Jer male stvari nisu male samo zato što ih radimo svaki dan. I ne postaju manje vrijedne samo zato što za njih ne dobivamo pljesak, medalju ili pohvalu.

Unsplash + Foto: Unsplash+

Netko je ipak odlučio da se male stvari trebaju brojiti

Upravo je ta ideja, da svakodnevni trud i pažnja zaslužuju biti primijećeni, u središtu nove BIPINE kampanje 'Sve se broji', jer u BIPI dobro znaju da se ženski dani često sastoje od stotinu malih stvari, od kojih svaka na svoj način čini razliku.

To može biti kupnja omiljenog šampona za nekoga koga volimo, nekoliko minuta koje smo pronašle za prijateljicu ili sasvim obična odluka da, između svih obveza, napokon učinimo nešto lijepo i za sebe.

I dok nam život, nažalost, ne dodjeljuje ni bodove ni novčiće za svaki riješeni problem, svaki zagrljaj ili svaku sitnicu koje smo se sjetile, BIPA je svojim novim programom vjernosti odlučila barem svakodnevne kupnje učiniti jednostavnijima i zahvalnijima.

U novoj aplikaciji mojaBIPA svaki potrošeni euro donosi jedan bod, pri čemu jedan bod vrijedi jedan cent. No ono što je posebno važno jest promjena u odnosu na dosadašnji način prikupljanja i korištenja bodova.

Naime, više nema potrebe skupljati bodove tijekom jednog tromjesečja i čekati sljedeće kako bismo ih mogle iskoristiti. Sada prikupljenim bodovima možemo umanjiti račun za djelomični ili cijeli iznos njihove vrijednosti, a na raspolaganju su nam do kraja sljedeće kalendarske godine.

Drugim riječima, više fleksibilnosti, manje razmišljanja o rokovima i pogodnosti koje možemo iskoristiti onda kada nam odgovaraju. A kada uzmemo u obzir koliko drugih stvari svakodnevno moramo imati na umu, barem jedna manje za pamćenje zvuči kao sasvim solidna nagrada.

Sve detalje o novom programu vjernosti i aplikaciji mojaBIPA moguće je pronaći na BIPINOJ službenoj stranici.

BIPA Foto: BIPA

Jer na kraju dana, sve se zaista broji

Možda nikada nećemo saznati koliko smo točno malih zadataka obavile tijekom života. Koliko smo puta nekome uljepšale dan, koliko smo rođendana zapamtile, koliko problema riješile prije nego što ih je itko drugi uopće primijetio. A možda je i bolje tako, jer bi nas konačna brojka vjerojatno poprilično šokirala.

No jedno je sigurno: vrijednost svih tih sitnica ne ovisi o tome je li ih netko primijetio.

Zato, sljedeći put kada te netko pita što si danas radila, nemoj tako brzo odgovoriti da nisi ništa posebno. Sjeti se svega onoga što se nije našlo na tvom službenom popisu obveza, a ipak si napravila. I možda si usput priušti neku malu radost. Omiljenu masku za lice, mirisnu kupku ili jednostavno pola sata mira bez ijednog zadatka koji treba prekrižiti.

Ne moramo svaki trenutak pretvoriti u obvezu da bi imao vrijednost. Ne moramo biti superjunakinje, ne moramo uvijek sve stići i ne moramo zaslužiti odmor tako što ćemo prvo obaviti još dvadeset stvari. Ponekad je sasvim dovoljno sjetiti se da se i naš trud računa. Baš kao i vrijeme koje odlučimo posvetiti sebi.

Jer sve se broji, no mi bismo ipa trebali biti na prvom mjestu.