Uvijek sam smatrao da snovi pripadaju stvarnosti, a ne mašti. Uvijek sam smatrao da je njihova sudbina živjeti ih, a ne samo zamišljati kako bi bilo lijepo da se ostvare. Snovi, uvjeren sam, žele ključati venama stvarnosti.
Nekoliko snova sam ostvario, i privatnih i poslovnih...
Živim od pisanja iako su mnogi govorili da je nemoguće.
I dalje volim svoju suprugu iako su svi govorili da će ljubav nestati s vremenom. Kad dođe dijete, kada posao počne zahtijevati mnogo vremena, kada prođe sedam godina... Kao da nam uvijek netko odbrojava kada će ljubav zasigurno nestati i morat ćemo se pomiriti bračnim cimerstvom... I tako već 19 godina.
Sanjao sam da živim od svojih strasti, ali i da imam vremena za obitelj i prijatelje. I konačno sam prije nekoliko godina postigao tu ravnotežu i sada je više ne ispuštam.
A sada je vrijeme za novi san – želim prohodati 1100 kilometara od Istre do Dubrovnika. To je tzv. Via Adriatica trail koji spaja sve naše najveće vrhove. Ideja je u meni konačno sazrijela prije dva tjedna, odmah sam kontaktirao autora te lude ideje Srećka Vukova te krenuo skupljati opremu, informacije, a već su se pojavili i prvi pokrovitelji. Naravno, cijela avantura imat će i humanitarnu notu jer ću skupljati novac za predivne žene iz udruge Sve za nju koje pružaju besplatnu psihološku pomoć oboljelima od raka i cilj mi je skupiti hrpetinu para za njih jer one tim novcem spašavaju živote. Krenut ću sa suprugom, kasnije će mi priključiti i drugi, ali dio želim biti sam. Doduše, na planini nikad nisi sam...
A ovo će definitivno biti izlazak iz moje zone komfora, iako obožavam planine i redovito se družim s njima. Prohodao sam dio Aljaske, Norveške, Islanda, Alpa, pa Latinske Amerike... Ali to su sve bili dnevni izleti ili eventualno dvodnevni nakon čega se vraćamo u hostele i spavamo u miru. A ovo će biti barem 6 tjedana na terenu. Kako ne mogu odvojiti toliko vremena u komadu morat ću put podijeliti u dvije etape i na prvu krećem u kolovozu. Već sam krenuo s pripremama pa tako hoduckam po planinama s 18 kg teškim ruksakom jer mi je to neka ciljana težina. Neću vas zamarati detaljima jer ih realno, ima mnogo previše. Između ostalog moram kupiti i lakšu kabanicu jer ova koju sam kupio na Islandu ima čak 254 grama, a to je tragično previše za običnu kabanicu. Moram nabaviti i preklopnu pilu za koju nisam ni znao da postoji, ali sve to je manje važno. Ono što jest važno je da ću pomaknuti svoje granice. I fizičke i psihičke.
Jer za to smo stvoreni! Znam da nam godi rutina i poznati teren. Život ima toliko neizvjesnosti da nam odgovara sigurnost rutine. I razumijem to... Ali ta nas rutina istovremeno i guši i gasi. Polako i, više nego, sigurno. Rutina nam krade živost duha. Komfort zona je tako vražje precijenjena. I zato je zdravo pomicati svoje granice.
Znam da će biti teško, tim više što moram krenuti u vrućem ljetnom mjesecu, ali jedino tada mogu izdvojiti 25 dana za prvu etapu. A kako mi je to jedina opcija nema smisla trošiti vrijeme na jadikovanje da ću majicu natopiti u 5 minuta hodanja s 18 kg na sebi, nego ću to vrijeme iskoristiti da istražim sve moguće planinske potoke i jezera u blizini traila. Jer san se mora realizirati. Jednostavno mora. Zato i postoji!
A zato i ja postojim. Kao i ti. Doista mislim da smo kreirani s idejom da realiziramo svoje snove. Nismo kreirani da samo brojimo dane. Nismo kreirani da nam bude ugodno. Nismo kreirani da pretačemo iz istog šupljeg dana u isti prazan. Većina vas ne sanja o tome da živi od pisanja ili da prohoda 1100 kilometara, ali imate neke svoje snove. I doista je vrijeme za prestanak odgađanja. Jer oni za to nisu stvoreni. Vi za to niste stvoreni.
I koliko god da bude teško, kada znam da će svaki kilometar osigurati besplatnu psihološku pomoć osobi koja se bori za zdravlje, ma fućkaš žuljeve, muskulfiber i potencijalne susrete s raznim životinjama. A još kada znam da će taj pothvat možda inspirirati i vas, pa kako ne progutati još koji kilometar. Ili 1100 kilometara...
Vidimo se na horizontima realizacije snova, OK.?
*Stavovi i mišljenja u ovom tekstu osobni su stavovi autora i ne odražavaju stavove i mišljenja redakcije i uredništva
Komentiraj, znaš da želiš!
Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.