“Sutra imam težak dan”, tako sam se jučer požalila svom izdavaču dok sam otkazivala sastanak koji je bio dogovoren za danas u 11 sati. Knjiga koju sam napisala izlazi za dva tjedna, moramo dogovorit detalje oko promocije i ostale “slatke muke”, ali ipak nećemo danas jer mi je dan težak.
I je - ne dovoljno težak da bi se o njemu snimio Netflixov dokumentarac, ali je u najmanju ruku kompliciran. Probudila sam se u 4:30 - ne uz pomoć budilice, uz pomoć glave koja ne može spavat jer zna što sve mora prije nego što se večeras opet vrati jastuku.
Jučer sam se vratila s puta, sutra idem na novi, a u dan treba ugurat stvari koje u teoriji stignem, ali bilo bi mi draže da je praksa barem malo opuštenija. Stići ću, pogotovo sad kad sam ukrala vrijeme od sastanka, ali bunit ću se cijeli dan.
Popis zaduženja je dugačak i detaljan, dan koji je krenuo u 4:30 je isplaniran u minutu, a usput je još i nemilosrdno vruće - što mi uvijek smeta, a danas pogotovo jer moram opeglat planinu veša. Teško mi je od pomisli na peglanje i pakiranje koje slijedi, teško mi je jer u današnji dan nekako moram ugurat i pranje auta, teško mi je i kad se sjetim da taj auto sljedeći tjedan, čim se vratim s puta, moram vozit na tehnički i registraciju.
I opet mi ne radi internet, što otežava većinu zadataka koje danas moram izvest, a još je gore što mi otežava uspavljivanje uz seriju.
Težak dan u kojem svašta moram, a bilo bi mi draže da ne moram ništa.
Sve ću, ali prigovarat ću cijelim putem - prigovaranje je vrsta meditacije, a ja ću cijeli dan meditirat.
“Šta se buniš, glupačo, meni je teže nego tebi” - sigurno će predložit netko na internetu i bit će u pravu.
Nije mi teško, ovo je samo popis običnih zaduženja odrasle osobe - koja ima pun dan rješivih “problema”, a usput još ni nema djecu koju treba vozit u vrtić, na trening ili, ne daj Bože, kod doktora.
Dan je kompliciran, ali je samo moj - moj raspored, moja logistika, moja sloboda planiranja neokrznuta dodatnim otegotnim okolnostima.
Vaš je sigurno teži - što ne znači da se ne smijem bunit zbog svojeg jer život nije natjecanje, ali danas se možemo natjecat.
Ne vi protiv mene, tu ste već sigurno pobijedili - danas ćemo se natjecat protiv Maje.
Ne Šuput, iako je to daleko najpoznatija Maja, pogotovo ovih dana kad se internet naslađuje zbog prekida s kojim nema veze - natječemo se protiv jedne Maje za koju nitko nije čuo, a ja se nadam da ćemo to do kraja današnjeg dana potpuno promijenit.
Who the fuck is Maja, ta druga Maja za koju ne znamo - i zašto misli da se može natjecat protiv nas u kategoriji teškog dana?
Maja je sobarica u Austriji - ne više, to je bila s 29, kad je iz Hrvatske otišla trbuhom za kruhom.
“I drugi su otišli trbuhom za kruhom pa se nisu bunili” - ni Maja se ne buni, otišla je sretna i puna nade.
Bunila se jedino kad je promijenila posao i otišla u drugi grad, a kad se nakon nekoliko tjedana vratila u stari stan po stvari koje je ostavila na čuvanju, dočekalo ju je - ništa. Spakirala je samo osnovno, a oni koji su “čuvali” stvari su ih bacili - usred zime, ostale su joj samo jedne cipele, one koje je imala na nogama.
“Imam cipele. Jedne. Netko nema nijedne.”
Svejedno joj nije baš jako teško, čak ni kad spava u autu dok traži novi stan.
Mlada je, snalazi se, život je pred njom.
Pred njom je i majčinstvo, a Maja s 34 dobiva dijete - što je, potvrdit će oni koji se usude potvrdit, uvijek barem malo teško.
“I ja imam dijete pa se ne bunim.”
Ne buni se ni Maja, naravno da joj nije baš jako teško.
Ne buni se ni kad joj drhte ruke dok drži dijete, zna da je samo umorna i neispavana.
Nisu uvijek ruke, nekad su noge.
“Stres”, kažu doktori kad Maja napokon pita.
“Nije vam ništa.”
“To je normalno.”
(Sigurno je sve umislila, možda joj fali pažnje).
Drhtanje se pojačava, a Maja kojoj nikad nije teško moli doktore da ju vide i čuju - godinu i pol dana, a nitko ju ne shvaća ozbiljno.
Mlada je. Pod stresom je. Vjerojatno je i malo razmažena: “Nove generacije su tako osjetljive, naše bake se nisu bunile.”
Maji nije ništa, samo se malo treba opustit - i definitivno treba smanjit unos alkohola, tako će zaključit ljudi na poslu koji “znaju” da joj se ruke tresu jer previše pije.
Maja ne pije uopće, ali zašto bi ta činjenica poremetila nečije sočne tračeve?
Trese se jer očito pije, trese se jer je pod stresom, trese se jer je sigurno razmažena - naše bake se nisu tresle, možda je za sve barem malo kriv i feminizam.
“Nije vam ništa”, tako su rekli Maji.
Mlada je, što bi joj bilo osim razmaženosti i previše alkohola?
Maja ima 37 godina - i Parkinsonovu bolest.
Tako je, Parkinson je “novi muškarac” u Majinom životu i tako je, tužno je što živimo u svijetu u kojem se klik zaslužuje mamcem koji obećava sočan trač.
Imala ga je i s 35, kad je krenula molit da ju netko vidi i čuje, ali zašto bi netko slušao ženu koja je očito samo histerična?
I drugima je teško, pa se ne bune.
Ne buni se ni Maja - čak ni kad joj doktor hladno govori da stvarno ima Parkinsona i praktički ju gura iz ordinacije kao da samo ima gripu, pa o svojem novom “podstanaru” sve mora istraživati sama.
Maja ima 37 godina, malog sina i dnevni popis od 12 tableta - i svejedno joj nije teško, who the fuck is Parkinson da joj kaže da nešto ne može?
Na Hitnoj je jednom tjedno, a teško joj je samo zbog sina koji se ukoči čim čuje zvuk sirena jer svaki put misli da opet dolaze po mamu.
Teško joj je i zbog činjenice da je otvorila stranicu za donacije jer ne može raditi, a ona nije osoba koja je navikla da nešto traži - navikla je da daje, a sad ne može.
Teško joj je i zbog slabog odaziva kad se jedva nagovorila da traži pomoć - ne zbog novca, nego zbog toga što je opet nevidljiva kao što je bila i kad je molila doktore da ju shvate ozbiljno.
Maja ima težak dan - imala ga je jučer, imat će ga i sutra, ali Maji ipak nije teško i ne pada joj na pamet da se buni.
Tako je kako je, who the fuck is Parkinson?
Parkinson je odvratan podstanar, ali Maja ne dopušta da postane njen jedini opis - čak ni kad ju drugi više ne gledaju kao osobu, nego samo kao “onu koja je bolesna.”
Maja je bolesna i ima popis otegotnih okolnosti koje joj govore da bi bilo najpametnije da samo odustane, ali tu je ponudu odbila.
Tijelo ju često ne sluša, ali strpljivo čeka dobre dane koje koristi do maksimuma.
Ima nesanicu i dugačak popis stvari koje više ne može, ali bori se za sve ono što još uvijek može.
Tresu joj se ruke, ali krade trenutke kad je dovoljno dobro da ih pametno iskoristi - i ukrala ih je dovoljno da napiše knjigu.
Ne knjigu žalbe u kojoj plače nad svojom sudbinom i odnosi pobjedu u kategoriji “meni je teže” - knjigu u kojoj je “teško” samo prijedlog, ali ne i pravomoćna presuda.
Knjigu koju nije planirala napisati i koja definitivno ne zvuči kao štivo koje poneseš na plažu - dovoljno nam je naše “teško”, ne treba nam i tuđe.
Ali Majino “teško” ne ostavlja gorak okus, daleko je od toga - umjesto da se buni i prigovara, Maja je napisala priču o nježnosti prema sebi iako joj život nije nimalo nježan.
Čita se u jednom dahu, a ako u životu posjedujete 8 eura od kojih vam se nije teško odvojit, možete ju nabavit OVDJE - 8 eura nikom neće značajno promijenit život, ne u današnje vrijeme kad za taj iznos možete popit dvije i pol kave, a Majina knjiga bi vam mogla značajno promijenit pogled na “teško.”
Maji je teško iz puno razloga, a najteže je to što s mužem i djetetom jedva preživi do kraja mjeseca.
I zna da je to standard većine ljudi, ali zna i da postoji jedna velika razlika: “Zdrav čovjek može, ako želi, zaraditi.”
Maji to prije nije bilo teško, ali sad ne može.
I zbog toga joj je neugodno, kao da je sama kriva što s 37 ima Parkinsona.
Ako vam se knjiga ne čita - a moja preporuka je da ju pročitate - Maja ima i opciju da joj OVDJE pomognete putem donacije.
Nadam se da vam nije teško, a ako je, imamo i lakšu opciju - tračajte Maju pred svakim tko želi slušat, zaslužila je bit poznata u životu u kojem je toliko dugo bila nevidljiva.
To sigurno nikom nije teško, a tračanje ove Maje je bolji plan od… tračanja one Maje.
*Stavovi i mišljenja u ovom tekstu osobni su stavovi autora i ne odražavaju stavove i mišljenja redakcije i uredništva
Komentiraj, znaš da želiš!
Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.