Odvoz smeća: Znate li da postoji učinkovita aplikacija za prijavu zlostavljanja djece?

Srdačan pozdrav i sretan početak školske godine svima koji slave - i istovremena sućut zbog prometa koji je opet jeziv, ali na to smo već navikli. 

Dok se generacije budućnosti upoznaju s rasporedom sati i novim predmetima, Hrvatska se, izgleda, napokon upoznaje s kvalitetnim pružanjem otpora guzicama u foteljama - u subotu smo hodali za Liku (i zdrav razum), a hoće li naši koraci nešto promijenit? Prije nekoliko godina bih rekla da vjerojatno neće, ali čini se da smo sve manje tolerantni prema smeću, doslovnom i figurativnom. 

Remains to be seen, rekli bi na satu engleskog, a mi se možemo nadat da smo ozbiljno shvatili ideju da zaslužujemo bolju zemlju… i bolji svijet. 

Bolji svijet nove generacije u budućnosti čeka na satu zemljopisa - UN je prošli tjedan izglasao novu kartu svijeta koja pravednije prikazuje veličine kontinenata, ali ako pitate prosječnog klinca je li mu važan pravedniji prikaz Afrike, vjerojatno će reć da mu je potpuno svejedno. 

Klincima je važno isto ono što je bilo važno i nama, a nama je bilo važno da nam je u školi lijepo - što nije uvijek izvedivo jer postoji matematika, ali matematika je beznačajna muka u usporedbi s onim što čeka mnoge školarce.

A čeka ih maltretiranje.

Ne svakog, samo “sretne odabranike” kojima je grah nezgodno pao, pa u razredu imaju klinca ili cijelu grupu klinaca koji će im zagorčat život - što se nekad rješava(lo) kratkim razgovorom s roditeljima neprilagođenog djeteta koje će završit u kazni, ali sve je više roditelja koji odbijaju ideju da je njihov mali anđeo problematičan. 

Bullying nije nova pojava, sjećam ga se u puno varijanti iz svojih školskih dana, ali danas imamo internet koji - za razliku od “malog anđela” koji te maltretira “samo” na školskim hodnicima - s tobom putuje doma, a od malog se anđela ne možeš sakrit čak ni u vlastitom krevetu. 

To je nažalost već topla voda koju ne treba ponovno otkrivat, a ne treba otkrivat ni činjenicu da za one koji maltretiraju često nema lijeka - roditelji se vole oglušit, ravnateljstvo je često nemoćno, a često se i predlaže da je samo riječ o “dječjoj igri”… dok sve ne završi u novinama i/ili u bolnici.

Topla voda koja je dovoljno vruća da na dječjoj koži ostavi opekline za cijeli život, a većina nas samo može držat fige da se našem školarcu ne dogodi isto.

Što je sve manje izgledno jer… jeste li bili na internetu ovih dana? 

Ako jeste, znate da su ljudi odavno izgubili razum, a to nisu (samo) ljudi koji ne izlaze iz kuće i generalno ne sudjeluju u stvarnom svijetu - to su ljudi koji se s nama voze u tramvaju i čekaju s nama u redu na blagajni i u pošti, kolege s posla koji od 9 do 5 šalju mailove, a od 5 do 9 na internetu liječe dušu tračanjem, izrugivanjem i maltretiranjem svakog tko im se učini kao zgodna vreća za udaranje. 

Loša vijest je da su neki od tih ljudi roditelji “malih anđela” koji “nikad ne bi” maltretirali druge, dobra vijest je da se svijet sve konkretnije bori protiv gadosti na internetu. 

Sve se češće gase dobro uhodani profili koji na društvenim mrežama - najčešće uz skriveni identitet - divljaju po tuđim životima jer se, eto, netko ne uklapa u ograničeni set životnih pravila administratora i oduševljene publike, gase se i tvornice tračeva koje u teoriji nisu pretjerano problematične jer je tračanje normalno, ali u praksi se uz tračeve sve češće objavljuju i adrese odabranih meta, a gasi se i ideja da ti nitko ništa ne može ako se sakriješ iza lažnog imena. 

Naravno, neki su dovoljno glupi da ime uopće ne pokušavaju sakrit, opet zato jer misle da stvari koje pišeš na internetu nemaju posljedice u stvarnom svijetu, a još jedna dobra vijest je da je nedavno jednom (ne)poznatom internet bullyu na (mamina) vrata pokucala policija - nakon godina i godina i godina i godina i godina i godina divljanja na profilima svake osobe koja je ikad, barem nakratko bila na televiziji. 

Takvih ima na bacanje - što klinaca, što odraslih, što anonimnih, što onih koji koriste ime s osobne iskaznice - ali tolerancija prema smeću je sve manja, samo treba znat kome se javit za zbrinjavanje otpada. 

Enter RED BUTTON, internetska aplikacija MUP-a koja iz nekog razloga nije razvikana kao… skupe kuglice sladoleda na hrvatskim otocima o kojima se viče stalno. 

Proces prijave je jednostavan, a služi za prijavu seksualnog zlostavljanja i iskorištavanje djeteta putem interneta, seksualno zlostavljanje i iskorištavanje djece u neposrednom kontaktu s počiniteljem i bilo koje drugo kažnjivo ponašanje počinjeno na štetu djeteta (obiteljsko nasilje, međuvršnjačko nasilje, fizičko zlostavljanje, zanemarivanje, povredu privatnosti djeteta putem interneta - prijave se pregledavaju u roku od 24 sata ili prvi sljedeći radni dan ako je prijava poslana na neradni dan, a lažne prijave “iz zajebancije” su kazneno djelo… što ne znači da neće bit budala koje će lažno prijavit, ali vjerojatno im neće past na pamet da to naprave dvaput. 

Loša vijest je da ljudi često nemaju povjerenje u sigurnost koje obećava policija, dobra vijest je da je moj prijatelj, koji mi je i otkrio RED BUTTON, već nekoliko puta uspješno sanirao i sankcionirao bullying. 

Smeća je na internetu sve više, a koliko god se nadamo da baš naše dijete neće naletit na nečijeg “malog anđela”, nekad i u odrasloj varijanti, dovoljno je da pogledamo kako se na internetu - i uživo - ponašaju i djeca i odrasli. 

Ako vam ikad zatreba odvoz smeća koje zagađuje nečije djetinjstvo, dostupan je OVDJE - nadam se da nikad neće, ali sve je više klinaca kojima je prvi dan škole prvi dan pakla, a jedini “pakao” bi trebala bit matematika.

*Stavovi i mišljenja u ovom tekstu osobni su stavovi autora i ne odražavaju stavove i mišljenja redakcije i uredništva