Miss7 Blog

Glup i gluplji: Presjek odlazećeg ljeta 2026.

Srdačan pozdrav i sretan povratak s godišnjeg svima koji slave, iako se nadam da vas je ovaj “mail” ipak pronašao na plaži, a ne u javnom prijevozu na povratku s posla. 

Vikali su neki na mene unatrag nekoliko tjedana jer me nije bilo, a nije me bilo jer sam ove godine odlučila uzet ljetnu pauzu i, u nedostatku boljeg izraza, začepit. 

But that ends now, dobro došli u odčepljivanje. 

Moja ljetna pauza je podrazumijevala i izbjegavanje vijesti, što je bio odličan potez i preporučam ga svakome kao vid terapije, a danas ćemo se, za slučaj da ste ih i vi izbjegavali i ne znate što je bilo, podsjetit na novosti (ili starosti) iz odlazećeg ljeta 2026.

Krenut ćemo s onom najvažnijom, što nisam odlučila ja, nego narod, a narod uvijek treba ispoštovat… barem u ovom tekstu. 

Meri Goldašić je (bila) glupa

I to joj više nije prezime, ali detalji s osobne iskaznice su trenutno manje važni - važno je da je Meri Goldašić (bila) glupa, a iako se u ovakvim situacijama volim ogradit i reć “kažu na internetu”, ova konkretna situacija je malo drugačija. Kažu tako i na internetu, kažem i ja, a da pitate Meri, vjerojatno bi i sama potvrdila da je glupa, barem bila u trenutku u kojem glupost nije bila dobrodošla. Znači li to da je glupa 24 sata dnevno, 7 dana u tjednu? Nemam pojma, poznajem ju površno, ali to je, rekao bi onaj Šime, manje bitno. 

Bitan je, kako bi rekli pravnici, čas perfekcije ugovora, u ovom slučaju čas perfekcije gluposti, a glupost je u ključnom času bila perfektna. I internet ju je adekvatno nagradio - prvo samo zgražanjem i javnom osudom, kasnije i slanjem mailova bivšim, trenutnim i budućim sponzorima, još malo kasnije i prijetnjama smrću, što više nije adekvatna reakcija, ali nažalost spada u kategoriju “play stupid games, win stupid prizes.” Zgražanje i osudu apsolutno podržavam, prijetnje smrću ne jer… su prijetnje smrću, a slanje mailova sponzorima razumijem, iako taj konkretan trud smatram potraćenim vremenom jer NE POSTOJI klijent, bivši, sadašnji ili budući, koji već nije sam, po službenoj dužnosti, crvenom kemijskom prekrižio suradnju. Svaki influencer ima ugovor u kojem, između ostalog, stoji i stavka o čuvanju ugleda brenda, a kad netko snimi comedy video i nasloni se na jedan od najgorih požara u povijesti Republike Hrvatske - čak i ako mu to nije bila namjera, nego običan brain fart - nijednom klijentu ne treba posebno javljat da je persona postala non grata. 

Znači li to da ljudi nisu trebali slat mailove? Ne, mailovi su tu da se šalju, a ako je nekom takav mail poslužio kao ispušni ventil i iskaz proaktivnosti, send away, svačije je pravo da prijavi nekog za glupost - a Meri je, jebi ga, bila glupa. Tko kaže da nije, laže. 

Ipak, imam dvije zamjerke, a vi vidite uklapaju li vam se u budžet. 

Prvo, iako je Meri, već smo se dogovorili, bila glupa, bila je glupa za svoje pare. Ne moje, ne tvoje, njene osobne, a koliko god je razumljivo da je narod podivljao i dao sve od sebe da se zapečati svaki novčani tok koji je planirao putovat u njenom smjeru, čovjek se ne može ne zapitat gdje je taj isti pečat kad ga treba udarit tamo gdje su ljudi glupi za NAŠE pare. Meri je glupa za svoje pare, SRUUK koji se nije aktivirao je glup za naše pare - 8 milijuna eura naših para - a koliko je mailova iz naroda poslano u ime te gluposti? Ne znam, samo pitam, ali vjerujem da ih je više dobio brend kojim Meri umiva lice. Glupo za naše pare je i to što imamo samo 6 kanadera i to što smo 12 polovnih Rafalea platili više od milijardu eura (ne uključujući troškove održavanja) umjesto da smo barem dio od te milijarde uložili u još kanadera, a za naše pare je glupo i to što je predviđena kazna za podmetanje požara do 15 godina zatvora. Petnaest. DO petnaest, a znamo da sve što je “do” x kod nas nikad ne bude maksimalni x. Gluposti za naše pare u Hrvatskoj ima na svakom koraku, a bijesni mailovi se najčešće šalju samo klijentima osobe koja bi ih ionako, sasvim zasluženo izgubila. 

Drugo, Meri je nebitna - što su neki ljudi tvrdili i prije časa perfekcije gluposti, a unatrag dva tjedna po istom pitanju postoji generalni konsenzus - ali svejedno je takva nebitna postala praktički glavna vijest u moru onih o požaru, što bi trebalo bit nemoguće i nedopustivo. Gorjeli su životi i planovi, u dimu se gušila prošlost i budućnost, neki od ozlijeđenih su i dalje životno ugroženi, ali nezapamćena tragedija je brzo pokleknula pred rage-bait žutilom… jer je narod tako odlučio, a odlučio je, čak i ako mu to nije bila namjera, da je najvažnije pričat o Meri. Koja je “glupa i nebitna”, oboje za svoje pare, a mi bi valjda u priči o požaru trebali imat pametnije prioritete. 

Anna Dujić je na mobitelu

I na optuženičkoj klupi u sklopu suđenja koje je napokon počelo dvije godine nakon afere Nakaze, a dok se prosječni bogobojazni - i sudobojazni - pojedinac vjerojatno ne bi usudio tipkat na mobitel za vrijeme ročišta jer je to zabranjeno, na nama je da se prisjetimo da su bojazan i zabrana slabo poznate riječi ako si iz dovoljno “važne” obitelji. Ne osjeća se krivom, kaže, što joj svatko apsolutno vjeruje jer je i to vjerojatno iz rječnika stranih riječi, a njen ćaća se opet guši jer smatra da mu mediji nepošteno napadaju ćer zbog tipkanja i ponašanja u sudnici. U svjedočenju policajke smo čuli nekoliko interesantnih informacija - prva je da ju je šef odgovarao od podnošenja prijave jer je riječ o obitelji koja je “cijeli život broj jedan u svemu”, druga je da ju je šinjorina Dujić jednom prilikom, tijekom nenadanog susreta u shopping centru nazvala kučkom i krenula pratit prema garaži, a važna optuženica se za to vrijeme, kažu, smješkala, kolutala očima i prekidala svjedokinju jer… joj je ćaća sve da za ovu državu, valjda zato. 

Vedrana Rudan je (bila) pametna

I još uvijek je pametna na području bez signala, a iako smo imali određene medijske ispade određenih supruga u pokušaju kupovine jeftine pažnje pričama o Srbiji, za potrebe današnjih potreba ćemo ih ignorirat, lijepo pozdravit gospođu Rudan i poželjet joj ugodan odmor od ovozemaljskih gluposti kojima je u Hrvatskoj vjerojatno centrala. 

Dalija Orešković i Laura Šiprek su glupe

Tko? Laura Šiprek, novinarka koja 2025. za 24 sata detaljno izvještava o opasnom otpadu u Lici. Dalija Orešković u isto vrijeme o istom otpadu govori u Saboru, ali kog briga što dvije glupe pričaju? Uz njih su glupi i građani Gospića koji godinama upozoravaju na opasnost, ali nitko, kako bi rekla gospođa Ae reko štaje, netrza. “Pametni” su, s druge strane, varaždinski poduzetnik Josip Šincek sa suprugom Monikom i suradnicima koji su od početka 2022. odložili 37 tisuća opasnog otpada - i falsificirali dokumentaciju da bi sve bilo “po pravilima”, zbog čega im je u život napokon uskočio USKOK, ali ne prije nego što je otpad već, oprostite na izrazu, usrao i zemlju i vodu i živote ljudi koji su prijavljivali neplodnost, karcinome i autoimune bolesti. “Pametan” je i gradonačelnik Gospića Darko Milinović koji se 2025. naljutio na sam spomen ideje da je voda zatrovana - i demonstrativno popio čašu iste - a “pametan” je i tadašnji glavni državni inspektor (sigurno nije bitno što je HDZ-ovac) Andrija Mikulić koji je od stričeka Šinceka tražio pola milijuna eura da ne čačka po otpadu koji se dovozi u Liku. A što nam pametno o vodi u Gospiću kaže Irena Hrstić, ministrica zdravstva? Ovako kaže, a vi vidite jel pametno: “Rak nikad nema samo jedan uzrok, poznato je da je alkohol problem.” Tako je, pametno bi bilo poslat mailove u kojima se traže ostavke zbog gluposti za naše pare, možda i neki u kojem se pita zašto Anna Dujić i dalje radi tamo gdje radi - ako se može za Meri, zašto se ne bi moglo i za sve ostale? 

Pametno je i doć na prosvjed “Hodaj za Liku, hodaj za Hrvatsku” 5.9., iako su se na internetu već pojavile ideje da ga je bolje preskočit jer će se pojavit i Severina, Jelena Veljača i razne udruge koje vole žene i homoseksualce, a ne vole Thompsona, ali gluposti je za danas već bilo dosta pa ćemo tu ideju legalno odložit u silos nebitnih. 

Srdačan pozdrav, ostanite pametni. 

*Stavovi i mišljenja u ovom tekstu osobni su stavovi autora i ne odražavaju stavove i mišljenja redakcije i uredništva
 

Photo: Karmen Božić

Komentari 0