Restrikcije, ZaraŽene i ukradeni blagdani - kako izgleda popis vaših razočaranja?

Jedno nježno pitanje za prvi tjedan adventa - da je 2020. mirisna svijeća, kako bi se zvala i po čemu bi mirisala?

Ja se trenutno dvoumim između Unexpected elevator fart i Borić od vanilije u autu pušača.

Imam još ideja ali su utužive, pa ćemo ih preskočit zasad; ako ikad postanem dovoljno bogata da smijem pisat i utužive stvari, napisat ću cijelu knjigu, a vi mi do tad slobodno javite svoje ideje za mirisne Željke, pardon, SVIJEĆE, tipkovnica mi je zaljubljena i ne zna što priča.

Otkuda ćemo krenut danas? Toliko je toga.

Hoćemo prvo pozdravit ljude koji u 2020. godini - nevezano za koronu, nego i generalno, a pogotovo sad kad imamo i koronu - misle da na black friday moraju FIZIČKI STAJAT U REDU ZA ZARU ayudanos virgencita de Guadalupe? 

Znam da je ono slika iz Srbije i da nije stvarno pisalo ZaraŽene, NEMA VEZE. 

(Oprostite ako zvučim nadrkano, zapravo sam jako dobre volje). 

Pozdravit ćemo na sekundu i subotnji prosvjed… protiv oprane kose? 

“Ne kažemo da virus ne postoji, ali umiru samo stariji i već bolesni” - čekamo sljedeće okupljanje gdje će netko reć da je korona zapravo sasvim zgodno rješenje za spas kolabirajućeg mirovinskog sustava, a do tad kratko predstavljamo mirisnu svijeću “Sebum i sebičnost.”

Pozdravit ćemo i sve ljude koji misle da je ok zatvorit kafiće i teretane, ali ne i Crkve i shopping centre - ne znam za vas, ali ja niti u jednoj teretani nisam preko glave navlačila nešto na čemu je netko ostavio trag ruža, pudera ili cerviksa.

Ako se netko treba podsjetit što su sve žene u stanju obrisat na odjevni predmet koji na kraju neće ni kupit, OVDJE vam je. 

Kratka pauza da pozdravimo ženu koja je jednom u dućanu izvršila defekaciju u torbicu (also a candle) i onog jednog gospodina kojem sam zaboravila ime, a koji kaže da se crkve ne smiju zatvorit jer je neodlazak na Misu smrtni grijeh. Ja bi(h) rekla da je smrtni grijeh svodit Boga na zgradu optočenu zlatom koja se financira od naroda koji nema za jest, ali ja sam samo jedna mala, blesava djevojčica koja se bavi mirisnim svijećama tako da ono što ja imam za reć nije toliko važno.

Crkva je važna (nekim) ljudima, to nitko ne poriče, ali i teretana je nečija crkva, i kafić je nečija crkva, i ZaraŽene je nečija crkva (i mjesto za cervikalni bris)… da je Stožer mirisna svijeća, mirisao bi na ono jelo koje Rachel iz Prijatelja napravi kad joj se pomiješaju stranice u kuharici pa imamo sloj piškota, pekmez, kremu od vanilije, junetinu s graškom i lukom, pa opet malo kreme od vanilije, bananu i šlag. 

S tim da ovu pitu od Stožera vjerojatno ne bi pojeo ni Joey… ili bi ju barem probao podijelit s nekim da ne mora sve sam.

Da je “novo normalno” mirisna svijeća, biste li ju ikome kupili na poklon?

Vjerojatno ne jer miriše na restrikcije, neizvjesnost i ukradene blagdane.

Jel imate osjećaj da su vam ukrali blagdane i stvari na koje imate pravo?

Čak i ako niste u pogođenoj skupini vlasnika kafića i restorana, teretana i ljudi koji su izgubili radno mjesto, čak i ako vas je sve ovo pogodilo samo na razini osobnog raspoloženja, navika i komocije - jel imate osjećaj da nam je netko ukrao prosinac i stavio finalno govno na ovu Rachel-tortu od piškota i junetine? 

Ja imam.

Ukrali su nam velike stvari; poslove, prilike, ideju da su prošlogodišnji problemi bili važni - neki od njih su danas smiješni. Ukrali su nam putovanja, planove, druženja, svadbe, koncerte.

I znam da ovo zapravo ne spada u kategoriju “još gore”, ali čini se da je još gore to što su nam ukrali i “sitnice.”

Miris kuhanog vina i kobasica u gradu.

Daydrinking.

Klizanje na Tomislavcu. 

Germknedle za koje predugo stojiš u redu i onda su samo ok. 

Božićni shopping.

Gužve koje su odvratne i naporne i najgore - dok ne shvatiš da je puno gore kad ih nema.

Zagrebački zeleni val je jučer oko 20 sati bio prazan - prije godinu dana se nije moglo dogodit da imaš tri zelena semafora zaredom. 

Ono što bi inače bio prvi tjedan krAdventa (tehnički nije netočno) sad je najobičniji, hladan dan u prosincu u kojem “nemamo ni osnovno.”

Osnovno na koje smo navikli, osnovno na koje “imamo pravo.”

Ono što bi za dva dana bio udarni vikend Adventa, sad će u većini slučajeva bit kauč, film i glava u kutiji napolitanki - što je meni kao introvertu inače definicija savršenog vikenda, ali u ovo doba godine čak i ja volim otić među ljude i popit kuhano vino.

Sad ću se “morat zadovoljit” napolitankama, što mi je i dalje super, ali znam i da postoji hrpa ljudi koji će to stavit u kategoriju malih adventskih tragedija.

“Ukrali su nam blagdane” - a jebi ga, malo jesu.

Da je ovaj prosinac mirisna svijeća, po čemu bi mirisala? 

Vjerojatno po razočaranju. (I napolitankama).

Jel vas ljuti što nam je 2020. uskratila “osnove”- što god već vi smatrali osnovama?

Vjerojatno vas ljuti, vjerojatno vas živcira, vjerojatno ste tužni, vjerojatno vas boli sve veliko što ove godine nemamo i sve ono malo što isto nećemo imat u ovoj “ukradenoj godini” koja će završit s “ukradenim blagdanima.” 

Ali kad pričamo o razočaranju (i napolitankama), želim vas podsjetit na jednog dečka od 5-6 godina koji je prije 3 godine na popis želja za Božić napisao samo: NAPOLITANKE.

Možda ga se sjećate, u njegovom domu za nezbrinutu djecu su skupljali dječje Božićne želje, a njegova je bila kutija napolitanki. Napolitanke za Božić.

Vjerujem da će većina nas, na koji god nas je način 2020. našamarala i uz sve što nam je pokrala, ipak imati puno više.

Vjerujem da su većini nas napolitanke i dalje u kategoriji osnova, a ne nečeg što poželiš za Božić.

Da su vaše osnove mirisna svijeća, po čemu bi mirisala?

Kako bi mirisala svijeća napravljena od vaših Božićnih želja - ili želja vaše djece?

Ne znam što ove godine želi onaj dečko s napolitankama, ali znam što žele njegovi “kolege” - nezbrinuta djeca i djeca u obiteljima slabijeg imovinskog statusa. 

Nedavno je, možda ste fulali u moru kompliciranih vijesti o tome kako više ništa ne valja, počela akcija “Spojimo Hrvatska srca” čiji je cilj da djeca za Božić dobiju ono što je nama u većini slučajeva na popisu osnova “za obični četvrtak.” Evo ih samo nekoliko da dobijete dojam.

“Topla pidžama” - cura od 16 godina. Ne znam kakve vi 16-godišnjakinje poznajete, ali mislim da im tople pidžame nisu nužno nešto za što moraju čekat Božić. Znam i neke koje bi okrenule očima jer ne vole “korisne” poklone. (Ne izuzimam 16-godišnju sebe iz ovog).

“Zimska jakna” - cura od 14. Ne piše kakva. Ne. Piše. Kakva. Koliko 14-godišnjakinja poznajete kojima je opis jakne koju žele samo “jakna”?

“Kantica linolade” - dečko od 16. Moj brat i ja smo uvijek imali odvojene teglice (jer on nije podržavao neuredan način na koji ju ja vadim). Da nam je to netko poklonio na Božić kad smo imali 16, bilo bi nam čudno - ne jer smo nezahvalni, nego zato jer to nije bilo u kategoriji poklona, nego osnova.

“Kamion i gumeni bomboni” - ono što većina klinaca užica na putu do blagajne.

“Kapa i rukavice.”

“Medo i vlažne maramice.” (Ovo zvuči kao zanimljiva svijeća).

“Smoki, puding, mala lopta.” 

Smoki, puding i mala lopta - ovako miriše svijeća napravljena od Božićnih želja jednog djeteta. 

Da popis vaših blagdanskih razočaranja i osnova koje nemate stane u mirisnu svijeću, bi li u njoj bila ijedna od stvari s popisa iznad? 

Koliko puta ste zimi htjeli “bilo kakvu” jaknu?

Koliko puta ste za Božić tražili smoki?

Koliko vas misli da je puding nešto što samo doneseš iz dućana, a ne nešto što moraš poželjet ispod bora?

Koliko nas čak i uz ukradene blagdane i dalje ima puno više?

Nositelj akcije je Zaklada Hrvatska za djecu, a glavni pokretač Bruno Lerotić Ledić čije vam lice možda zvuči poznato, ali vjerojatno ne jer se ne bavi “interesantnim” stvarima. On je, između ostalog - a popis njegovog “ostalog” je ogroman - s prijateljima selio trudnice u Petrovoj na dan potresa. Sad skuplja darove za djecu i ima popis od 18 domova u kojima se na popisu Božićnih želja našao i jedan puding.

Tu vam je Facebook stranica (OVDJE klikni), bacite oko na popis - na njemu ćete vjerojatno prepoznat hrpu svojih osnova koje vjerojatno ni ne primjećujete. Ne jer ste razmaženi i nezahvalni, nego jer ste imali sreće da su vam to samo osnove.

Da popis vaših blagdanskih razočaranja i osnova koje nemate stane u mirisnu svijeću, bi li u njoj bila ijedna “bilo kakva” jakna?

Smoki.

Puding. 

Mala lopta. 

Napolitanke. 

I dalje nije netočno da nam je 2020. ukrala, ili barem usrala blagdane, ali naše “ukradeno” i “usrano” je vjerojatno i dalje više nego što imaju djeca s ovog popisa.

Srdačan pozdrav i jedna topla preporuka - šerajte ovu akciju kao da je giveaway.

*Stavovi i mišljenja u ovom tekstu osobni su stavovi autora i ne odražavaju stavove i mišljenja redakcije i uredništva