Za zubara - spremni? Je li preskakanje pranja zubi nacionalni sport?

Sad ćete reć da sam bezobrazna, ali za doček rukometaša je postojalo puno jednostavnije rješenje kojim bi se izbjegle sve nedoumice i svađe koje su nam opet pokazale drevnu istinu - drevnu, ne drvenu, za slučaj da vas je prevarila disleksija. 

Drevna istina je da su žene preemotivne, a ako se pitate kakve to veze ima sa svim što se događalo ovih dana, prestanite ispitivat gluposti i izvolite poštivat istinu.

Rješenje je jednostavno - za doček u čast osvojenog trećeg mjesta bi bilo pošteno ponudit slavljenicima da im svira treći najdraži izvođač. Vuk bi bio sit, ovca bi bila cijela, a mi se ne bi još tjednima bavili tantrumima svih uključenih i isključenih. 

Eventualni problem bi bio taj treći najdraži izvođač - kažu ljudi na internetu da bi se u ponudi najdražih mogle naći i cajke, što ja ne mogu potvrdit ni zanijekat, ali ljudi na internetu vjerojatno znaju bolje. 

Šalim se, JASNO, lijepo je medalju proslavit uz izvođača kojeg želiš, a bilo bi još ljepše kad bi sport odgovorno koristio svoju moć da ujedini ljude umjesto da izaziva podjele. 

With great power comes great responsibility, tako smo naučili od Uncle Bena u Spidermanu, a od sporta smo ovaj tjedan naučili da uz velike uspjehe dolaze velike ucjene. 

“Imaju pravo tražit!” - imaju, čestitke na medalji i svako dobro svima, ali tužno je kad se nešto što bi trebalo bit nacionalni ponos pretvara u nacionalnu svađu. 

Prije nego što se jako naljutite na mene, pametno je da ponudim još jedno mišljenje koje nitko nije tražio - u ovoj priči nitko nije pobjednik, pogotovo ne narod koji se strastveno svađa oko dočeka i Thompsona dok istovremeno bez strasti guta sve ostale splačine hrvatske svakodnevice.

Ili imamo u planu jednako dramatično vikat zbog inflacije, cijena nekretnina koje podsjećaju na Beč, drastičnog smanjenja kreditne sposobnosti, skupljeg dopunskog i ostalih medalja koje smo osvojili na prvenstvu nezainteresiranosti? 

Eto, recite da sam bezobrazna, danas je za to idealan dan jer sam u ugodnom društvu jednog malog, ali vrlo učinkovitog Normabela. 

Družimo se rijetko, možda dva do tri puta godišnje, a za današnje druženje je zaslužan zubar. 

Ponuđen mi je prije početka radova, a takve se ponude ne odbijaju; možda bi bilo pametno i da svi oni koji su ovih dana bili izrazito emotivni - a vi po vlastitom nahođenju odaberite je li taj Pokemon gradonačelnik Zagreba, premijer Hrvatske, predsjednik ili bilo tko drugi - spas potražili u maloj tableti koja opušta tijelo i dušu. 

Bezobraznica bezobrazna - nisam, zapravo mi je svejedno. S jedne strane mi je drago što su rukometaši dobili što su htjeli, s druge žao zbog toga što se sve pretvorilo u skupljanje političkih bodova, a moja želja za budućnost je - osim one da se jednako angažiramo oko važnijih pitanja - da ljudi nauče kako se piše Thompson. Tompson. Tonson. Thopson. Tompon. Ne pokušavam bit bezobrazna, samo mi nije jasno zašto je toliko teško napisat toliko jednostavnu riječ, neovisno o tome je li netko najveći fan ili najveći protivnik. 

Tampon - nisam još nigdje pročitala, ali kako smo krenuli… tako smo krenuli. 

Pokušaj bezobrazluka ste možda uočili i u naslovu, a možda ga uočite i kad kažem da je ovo idealan tjedan da pričamo o zubaru. 

“Jer Thompsonovi fanovi nemaju zube, hehe?” - nope, to je stara i glupa fora, a ja poznajem puno fanova koji imaju odlične zube… i puno onih koji mrze Thompsona, ali i oralnu njegu. 

Tjedan je idealan za pričanje o zubaru iz potpuno drugačijih razloga. Prvi je zato što sam i sama ovih dana učestali gost na zubarskog stolici (iz estetskih razloga), a drugi je event na kojem sam bila prošli tjedan. 

Bio je i Thompson, uručeno mu je nekoliko nagrada, ali to je, kako bi rekao prošlosezonski Gospodin Savršeni, manje bitno. 

Bitno je ono s čim se često susrećem na eventima, a ono s čim se često susrećem je…. sustavno preskakanje osnovne higijene. 

Ne na ovom na kojem sam bila prošli tjedan, zgodno je da spomenem jer je istina, ali istina je i da je to predivna iznimka. 

Povezivanje Thompsona i lošeg oralnog zdravlja je odavno dio pop-kulture, što sigurno nije fer, a sigurno nije fer ni da se o tome najčešće priča svisoka, s visine koja pretpostavlja da su Thompsonovi fanovi krezubi smrdljivci, a ovi ostali primjer savršene dentalne higijene. 

Fer je, a vjerojatno i barem malo bezobrazno, da vam javim da na tim predivnim, elegantnim eventima na kojima nas čekaju predivne, elegantne haljine često možete susrest zadahe kakve ne bi znao prepričat ni Stephen King, čak ni u danima kad je bio ovisnik o drogama i posljedično izrazito inspiriran. 

Savršeni outfiti, savršene frizure, savršeno odrađen profesionalni makeup - na slici primjer predivne, elegantne osobe, a uživo kanalizacija, barem ako pričamo o ustima.

Da imam žvaku za svaki put kad sam se na eventu skoro onesvijestila prilikom pozdravljanja ljudi koji će sutradan u člancima bit opjevani kao oličenje elegancije… zapravo imam žvaku za svaki takav put, imam ih dovoljno i za podijelit, a kad povremeno probam, većinom dobijem odgovor da ne treba. 

“MOLIM TE, UZMI”, bilo bi nepristojno da kažem, bolje je da ne kažem ništa. 

Nisu samo eventi, oni su samo odličan primjer nesrazmjera između onog što vidiš i onog što se, rekli bi u Dalmaciji, “čuje” - oralna kanalizacija je svuda oko nas, a uvijek je nekako neugodno ljudima reć da operu zube ili barem uzmu žvaku.

Bezobrazno, čak, ali danas ćemo si dopustit malo bezobrazluka koji u mjesecu Fašnika možemo zamaskirat u nedužno ćaskanje o oralnom zdravlju - ili u dodjelu nagrada, to isto zvuči prigodno.

Za zubara - spremni? Ne nužno, imamo još bezvremenskih hitova iz istog žanra, a možemo krenut nježno. 

Nagradu za duet godine moramo uručit četkici i pasti za zube - minimalno dvaput dnevno, prvi put PRIJE doručka, tako kažu SVI stomatolozi, ali tu se narod dijeli na one koji se slažu i one koji su naučili drugačije. Ja sam na strani stomatologa, ali najvažnije je ipak da se zubi peru - POGOTOVO prije izlaska u svijet u kojem već imamo dovoljno ružnih podražaja. 

Električna ili klasična, opet je manje bitno, u idealnom slučaju i jedna i druga, ali bolje i samo jedna nego nijedna. 

Titulu solo izvođača godine bez konkurencije zaslužuje zubni konac koji je mnogima u kategoriji neotkrivenog, underground benda, što je šteta jer radi nevjerojatno kvalitetne stvari - uklanja plak, bakterije i ostatke hrane do kojih četkica ne dopire, a ono što četkica ne opere danas, zaudara sutra… i preksutra, a nekad i tjednima. Nikom se ne da, jasno da se nikom ne da, ali molim vas najljepše svejedno. Ne vas osobno, neko svakog osobno.

Posebno priznanje ide interdentalnim četkicama, ali to je samo za probranu publiku.

Nagrada za novo lice ide licu koje bi već trebalo bit staro, ali opet nije “household name” u svakom kućanstvu - vodica za ispiranje usta, idealno bezalkoholna jer alkohol isušuje i uz loše, ubija i dobre bakterije, ali opet, bolje ikakva nego nikakva.

Najbolji alternativni bend je sasvim sigurno strugač za jezik, što se sigurno opet nikom ne da, a ako se nekom baš jako ne da, jezik se lijepo struže i četkicom. 

Nagrada za poseban doprinos ide u ruke oralnom tušu. 

“To je preskupo!”

Nije, to su dvije i pol majice u Zari, s tim da se oralni tuš neće raspast nakon nekoliko korištenja. Tko za sve to ima vremena? Ja nemam, ne pada mi na pamet koristit oralni tuš svaki dan, ali nekoliko puta tjedno radi ogromnu razliku. 

Nagradu za “oduvijek tu, ali uvijek gubitnik” dodjeljujemo žvakama koje se svakodnevno trude uć u kategoriju favorita, ali publika ih često nemilosrdno odbija, najčešće ona kojoj najviše trebaju. Nepristojno je žvakat, pobunit će se neki, a alternativa su jednako zapostavljeni bomboni s mentolom. 

Nagrada za životno djelo ide u ruke zubara čiji je popis hitova dugačak i detaljan, a mi se možemo prisjetit onih najvažnijih - čišćenje kamenca (i pjeskarenje ako može, a može sigurno), redovna kontrola (idealno jednom godišnje, ali kom se to da, može i barem jednom u dvije godine) i molim vas najljepše, pravovremena sanacija karijesa. 

Znam, tko sam ja da si dopuštam ovako bezobrazno zadiranje u tuđa usta? 

Ja sam osoba koja se svako malo skoro onesvijesti tijekom ćaskanja koje bi trebalo bit ugodno, a zapravo je borba za svježi zrak.

“Možda imaju zdravstvene probleme” - možda, ali vjerujem da je u većini slučajeva samo riječ o ljudima kojima je omiljeni sport preskakanje osnovne higijene. 

A kad smo već u tjednu u kojem se priča o sportskim uspjesima, ima mjesta i za nacionalni sport o kojem se rijetko priča - istraživanja pokazuju da Hrvati peru zube svaki peti dan, drago mi je što većini nas to zvuči nemoguće, a pokazuju i da četkicu za zube mijenjaju jednom godišnje. U europskom natjecanju loših higijenskih navika imamo srebrnu medalju, a zlato nam je ukrala Bugarska. 

Ukratko, Hrvatska je viceprvak u preskakanju pranja zubi, ali smatra se neprimjerenim da se u to miješamo. 

I ne miješamo se, samo nedužno ćaskamo o oralnom zdravlju koje sve češće smrdi umjesto da miriši, a u drogerijama nikad nismo imali veći izbor za izbacivanje kanalizacije iz usta. 

Recite da sam bezobrazna, slobodno, ali kad već živimo u svijetu neizbježnih podjela, bilo bi lijepo da se barem ne moramo dijelit na one koji peru zube i one koji ih… isto NEKAD peru, ali ne baš uvijek.

Bezobrazno bi bilo i da ovaj tekst anonimno pošaljete kolegi kojeg se nitko ne usudi zamolit da se osvježi, makar žvakom, ali vjerojatno bi vas ionako ignorirao. 

Neće uzet žvaku, nije ni prije.

Šteta, oralna higijena je jedan od najnezahtjevnijih sportova, a za zlatnu medalju je dovoljno trenirat deset minuta dnevno. 

Srdačan pozdrav i hvala što perete zube.