Dabro prijeti albumom, tinejdžeri legalno šmrču, a najveći problem je… Dora.

Srdačan pozdrav i sretna Čista srijeda svima osim Jakovu Jozinoviću. 

Naravno da se šalim, njemu isto, pogotovo sad kad su se društvene mreže očistile od JAVOLIMKADSITUKADSIPOMALOLUDA napada na Valentinovo. Nije čovjek kriv što je svatko i njegova baka iskoristio istu pjesmu za objavu, ali bilo je naporno ako imaš uši. 

Naporno za uši je unatrag desetak dana bilo gdje god poslušaš, a jednako je naporno bilo i za oči. 

U Epsteinovim dokumentima se pojavila Mia Kovačić, naravno na veliku sreću ljudi koji su jedva dočekali priliku da internetu jave ono što nam je Daleka Obala javila davne 1999. - sve su žene kurve, eto vidite, sigurno se tamo nije pojavila bez razloga. 

I nije, naravno da nije - razlog pojavljivanja je korespondencija između dvije impotencije, “limp-dick” bi bio izraz da smo u Americi, ali naravno, teže je povjerovat da jedan limp-dick drugom limp-dicku nudi ženu koja nema pojma da se to događa nego pomislit da je Mia tamo završila jer se, eto, usudila rodit visoka i lijepa, što je limp-dickovima dovoljan povod da ju već smatraju ponuđenom. 

“Imam ti ja katalog žena, biraj” - da veseli sretnici interneta slučajno imaju jednako lijepu kćer koja se jednako slučajno našla u prepisci između iste dvojice, vjerojatno bi se ljutili da ju netko nazove kurvom, ali tuđe kćeri su sigurno nebitne i sigurno kurve. 

Dobili smo i epilog priče o (ne)časnoj sestri koju je nožem “napao migrant”, priče koja je na početku rezultirala bujicom sreće internet ljudi, a kad smo dobili priznanje o stvarnom tijeku događaja, dobili smo i ono što nije dobila Mia Kovačić - hrpu nevjerice i potpitanja.

“Kome je ona to priznala?” Policiji valjda, for fuck’s sake. 

“Otkad časne lažu?” Vjerojatno oduvijek - neke, jasno - kao što - opet neki, jasno - svećenici vjerojatno oduvijek imaju susrete kakve voli Epstein, doduše s drugim spolom.  

“Kako znamo da nije priznala pod prisilom?”

Ovo zadnje nisu pitali, internet ljudi dobro znaju da je policija natjerala časnu da “prizna” da se sama ozlijedila i nitko ih neće uvjerit u suprotno. 

Dobili smo i nekoliko javnih svađa - Mladen Grdović je napao tipkovnicu i obratio se Severini:

“Đi. Mal.SNemojte ljudi , nemoj SEVE. Svi znamo da si dobra Cura .”

Severina je uzvratila, a uzvratila je i Mirjani Hrgi nakon što je novinarku nazvala “slatkom.”

Jel vam dosadno? I meni je, idemo na Doru. 

Ili na Deru, to je možda točnije jer se svaki drugi izvođač na nas derao iz televizora, a spas su bile reklame za SVAKI auto koji postoji i one za pomoć probavi. 

Pobjednička skupina je naljutila mnoge oči i uši - i to prije nego što smo saznali da je autorica pjesme Srpkinja. Gnjev je unatrag dva dana još veći, kao da je spomenuta autorica samoinicijativno povećala cijenu dopunskog osiguranja - što je, sudeći prema količini reakcija, značajno manji problem od Dore i budućeg Eurosonga. 

U Zagrebu je vrata zauvijek zatvorila glavna Nama - ona druga još radi - a u tom se istom Zagrebu par koraka od Name od prolaznika tražilo da kažu što misle o uvođenju obveznog cijepljenja protiv HPV-a.

“NEDOPUSTIVO!”, vikali su ljudi koji vjerojatno misle da je HPV nešto što ima veze s printerima, a neki samo kažu da nisu za cijepljenje jer se boje nuspojava. Nuspojava je, neće mi vjerovat mnogi ali nema veze, značajno smanjena šansa za obolijevanje od raka. 

U Rijeci je bilo šareno; Thompson je održao koncert i spomenuo da Rijeci treba Isus, što možda nije netočno jer su tamo trojica - ne ispričavam se - dokaza da su kondomi često odličan izbor pretukla tinejdžera. S razlogom, naravno, dečko je sjedio na klupi i jeo burek, što je dovoljan povod da te netko iscipelari i usput viče “mi smo mafija, policija radi za nas.” Rijeci bi dobro došao Isus, kaže Thompson, a prije Isusa bi nam svima sigurno dobro došlo da se ovoj trojici sudi za pokušaj ubojstva - što se vjerojatno neće dogodit i sigurno će se stvorit neka olakotna okolnost. Možda je dečko na klupi jeo burek sa sirom, što je bezobrazna provokacija jer svi znamo da je pravi burek samo s marelicom, a sve ostalo je kita. 

Bivši ministar Dabro je pjevao ustaške pjesme - riječkom Isusu hvala, ovaj put bez pucanja iz pištolja - a par dana kasnije je obećao (ili zaprijetio) narodu: “Snimit ću jedan album domoljubnih pjesama za sve moje fanove koji su mi se javili u zadnjih par dana.”

Poklanjam pužnicu, preuzimanje u Zagrebu. 

Imali smo i uhićenje gradonačelnika Nove Gradiške zbog sumnje da je tražio mito od lokalnih ugostitelja, što je u 2026. nevjerojatno glup potez - zašto samo nije otvorio portal i pisao loše recenzije onima koji nisu platili? Tako bi sigurno bilo pametnije. 

“Je krao, ali je i davao”, branio ga je lokalni striček u videu poznatom hrvatskom krilaticom, veoma bravo za lokalnog stričeka. 

U Sarajevu su ukradena dva života - tramvaj koji je lani bio isključen iz prometa PEDESET puta je izletio iz tračnica i ugasio jedan, a osakatio još jedan život. Djevojka kojoj je amputirana noga kao utjehu ima činjenicu da je barem ostala živa, a premijer Kantona Sarajevo je, pozdrav svim našima kojima to u životu ne bi palo na pamet, dao ostavku. 

Amerika nam je, osim Epsteina, ponudila dvije važne vijesti iz svijeta zabave. 

Prva je nastup Bad Bunnya na Super Bowlu, što je naljutilo ljude iz puno razloga, a moj najdraži je: “If the Bible was written in English, there’s no reason the Super Bowl halftime shouldn’t be as well.” Ljudi su predivno glupi, ali to smo već znali. 

Druga vijest je da je umro Dawson iz Dawson’s Creeka, odnosno James Van Der Beek koji nas je napustio nakon borbe s rakom debelog crijeva - jel ružno na Čistu srijedu pitat riječkog Isusa zašto uzima dobre ljude, a škart ostavlja nama? 

A kad smo kod ružnih pitanja, prekjučer nas je dočekala vijest koja je za oči i uši bolnija od svih ovih iznad: “Hrvatski tinejdžeri poludjeli za bijelim prahom koji se udiše kroz nos.”

Povećava energiju i budnost, kažu, a blaži je za želudac od energetskih pića jer se udiše kroz nos - tako je, šmrče se, ne moramo tražit romantičnije izraze. Možemo ako želite, romantnično je i da kažemo intranazalna primjena.

Maloljetnici su već iskazali ogroman interes iako ga ne smiju kupit prije punoljetnosti, što znači da ga sigurno “neće” nabavit kao što nitko nikad “nije” nabavio cigarete prije osamnaestog rođendana. Proizvod je legalan i (trenutno) “ne postoje znanstveni dokazi o dugoročnim štetnim učincima pri umjerenoj i pravilnoj uporabi aromatskih proizvoda ove vrste” - jer svi znamo da su tinejdžeri, maloljetni i punoljetni, primjer umjerenosti, kao što znamo da je Epstein Island mjesto na kojem se igra šah uz čašu mlijeka. 

Francuska je sličan proizvod već zabranila jer može dovesti do banaliziranja konzumacije droga, ali Hrvatska je, osim što je zemlja premlaćivanja i podmićivanja, ujedno i zemlja svih nijansi sive, a ova šmrkalica je u sivoj zoni i nitko od logičnih institucija nije nadležan. 

Je li ružno na Čistu srijedu pitat koji nam je, oprostite najljepše, limp-dick? 

Legalno šmrkanje?  

“Sjeti se, čovječe, da si prah i da ćeš se u prah vratiti” - a u međuvremenu izvolite prah za šmrkanje, zašto ne?

“Ali ne postoje znanstveni dokazi…” - boli me limp-dick. 

Uz dužno poštovanje. 

Može unutra bit prah od svete ljubavi i svih najljepših vitamina - kakvo, opet oprostite najljepše, šmrkanje za (punoljetne) tinejdžere? I za odrasle, jasno, ali odrasli nek se sami čuvaju. (I nek se ne fotografiraju dok to rade s ilegalnim supstancama, doktorice).

Možda sam neuka, zaostala baba, ali molim vas, ne hvala. 

Razumijem da su današnji tinejdžeri izmoreni i iscrpljeni jer žive u svijetu koji putuje brže od onog u kojem smo mi odrastali, ali nek odu spavat. Take a fucking nap. 

Čekam, a bojim se i da ću dočekat, prve influencere koji će to isto šmrkanje reklamirat na društvenim mrežama jer “pa legalno je, a pare su pare.” Možda su već i krenuli, ne znam jer nisam pratila, ali znam da roditelji imaju još jednu stvar na popisu briga. 

Uz sve nevolje - jer bi bilo ružno da na Čistu srijedu kažem “sranja” - koje nas čekaju na svakom koraku, sad imamo i legalno šmrkanje… ne za djecu, ali djeca su snalažljiva. 

Ponavljam, moguće je da sam samo neuka i zaostala, ali jesmo li normalni? 

Rekreativno šmrkanje. “Udisanje.”

Nema veze što je sastav bezazlen ako ga pametno i umjereno koristiš, i dalje učimo ljude da šmrču - prvo za legalni “boost”, uz opasku da je umjerenost važna, a kasnije? 

Tako je, “kasnije” nije u nadležnosti proizvođača, dovoljno je da se nadamo da će ovi koji su već ludi za prahom odrast u pametne ljude koji neće posegnut za drugačijim “boostom.”

Proizvod je možda super, ali možda je mogao bit i prah koji razrijediš u čaši vode, a zašto nije? 

Sigurno zato što je ovako praktičnije - i blaže za želudac - a sigurno bi bilo i manje atraktivno da se nešto samo pije. Ovako je brže, praktičnije i privlačnije, a vjerojatno i puno više “seksi” od razrjeđivanja praha u vodi. 

Srijeda je čista, priča o šmrkalicama po pitanju zakona također, a jesmo li mi čisti ako nam je ok da se rekreativno šmrče - ili “udiše” ako ipak želimo bit romantični? 

Nije nam ok, pobunit će se mnogi, ali i dalje beznačajna šačica u odnosu na mnoge koji se ovih dana bune zbog Dore.

Smijemo li se, riječki Isuse, u ovoj Korizmi odreknut modernih ideja koje nosi budućnost ili je već kasno? 

Đi. Mal.SNemojte ljudi.

*Stavovi i mišljenja u ovom tekstu osobni su stavovi autora i ne odražavaju stavove i mišljenja redakcije i uredništva