“Ostavi nešto mašti”: Mole se žene da prestanu izazivat nedužne prolaznike

Srdačan pozdrav i sretan četvrtak svima osim onoj gospođi koja je prošli tjedan imala menty-b i napala zastave duginih boja, valjda zato što misli da su “zločesti pederi” krivi za inflaciju i ostale nevolje koje nam sijevaju iznad glave - nisu, gospođo, samo je riječ o ljudima koji žele slobodno prošetat ulicom držeći se za ruku s osobom koju vole bez da ih netko usputno premlati u ime religije i ostalih priča iz vlastite ograničene mašte.

Naravno, kao dobri ljudi puni razumijevanja gospođi svejedno želimo sve najbolje… dostupne terapije.

Nego, imam dvije lijepe vijesti.

Prva je to da su Grof Darkula i udruga Bioteka u 48 sati skupili preko 50 tisuća eura za 20 djevojaka iz siromašnih obitelji - sredstva će biti uložena u sudjelovanje u programu Girls own STEM, a akcija traje još 4 dana pa ako imate koju kunu, onu koju su oni isti zločesti pederi sa zastavama namjerno prebacili u euro i sad je sve skupo, OVDJE je link na kojem se možete pridružit.

Druga lijepa vijest je da sutra u knjižare stiže moja četvrta knjiga, a tko će ju bolje najavit nego on?

Loša vijest je da očito moram podnijet zahtjev za promjenu spola, što znači da nemam vremena pisat kolumnu, što znači da ću ukrast jedan mali dio iz nove knjige koja se zove “Što žene čuju” - i koja se možda trebala zvat “Što influencer jebeni čuje”, ali nisam pravovremeno upozorena.

Prije nego što krenem s krađom, nekoliko servisnih informacija.

Prva i najvažnija - ako očekujete knjigu ispunjenu mržnjom prema muškarcima, neću ispunit očekivanja. Žene se u životu naslušaju svakakvih gluposti, ali ne čuju ih samo iz muških usta - jednaka količina gluposti, možda čak i veća, dolazi i od drugih žena, odnosno “boljih gospođa”, a žene gluposti često čuju i od samih sebe.

Naravno, to ne znači da u knjizi nema (ne)inspirativnih susreta s muškarcima - naravno da ima, a ima i priča o tome kako sam zbog dvojice muškaraca umalo uhićena.

Druga i možda manje važna informacija - uskoro ću imati i giveaway, što možda nije pametno spominjat jer je bolje da knjigu kupite, ali nikad nismo rekli da sam pametna.

Treće informacije nema, vrijeme je za krađu, a iz rubrike “što žene čuju” danas izdvajamo jednu popularnu, vrlo plemenitu ideju koja se često nudi iako ju nitko nije tražio: “Ostavi nešto mašti.”

And now, we steal.

“Izvoliš se obuć!” - tako je na mene često vikala mama u vrijeme kad me vozila u vrtić, a ako imate potrebu ponudit ideju da nije lijepo vikat na djecu, dopustite da vam ponudim ideju da nije imala drugog izbora.

Da nije vikala, svako jutro bi kasnila na posao zbog nepotrebno kompliciranog djeteta koje je svako jutro imalo kolekciju ispada zbog odjeće koju je do jučer voljelo, a danas ju s gnušanjem odbija.

Vikala je, neka je, vikat ću i ja ako si rodim malog jutarnjeg terorista.

S vremenom više nije morala, a na mene zbog odjeće nitko nije vikao godinama - osim povremenog modnog kritičara uvrijeđenog idejom da me moda pretjerano ne zanima - dok nisam navršila 35.

“Obuci se, Andrea!”

U Rovinju sam, na večernjem partyju nakon cjelodnevne konferencije, a za tu sam priliku “hrabro” odabrala crnu, blago dekoltiranu haljinu.

“Hrabro” je možda pretjerana riječ u normalnim okolnostima, ali moje okolnosti nisu normalne - moje su okolnosti takve da izbjegavam dekoltirane stvari jer su me jednom davno naučili da to znači da sam glupa. Glupa sam i ako lakiram nokte, glupa sam i ako imam lijepu frizuru, još sam gluplja ako sam našminkana, ali tim ćemo se detaljima bavit kasnije.

Glupa sam i ako sam u badiću, imamo li na lageru nekog gospodina koji će potvrdit navod? Imamo.

U dubokoj boli javljam da sam ovo sama izazvala jer sam objavila sliku u badiću… pored bazena… tko mi je kriv što se ne kupam u skafanderu.

Bih li ga izgubila da sam muškarac koji se na isti ljetni dan usudio uslikat pored bazena u istom “neprimjerenom” izdanju? Sigurno ne, muškarcima se često oprašta i kad hodaju rivom bez majice - vruće im je, zašto si ne bi olakšali postojanje?

Čovjek koji u Rovinju viče da se obučem to radi s ugodne udaljenosti, a putevi su nam se susreli u blizini wc-a. Ja sam biznis već obavila, on je bio na putu da ga obavi, a vrlo je izgledno da je pijan - što mu nećemo zamjerit jer su konferencije naporne i očekivano je da ćeš na kraju dana potražit smiraj na dnu čaše.

“OBUCI SE!” - ne znam tko je, ali on zna mene, tako mi i treba kad sam zvijezda Krim Teama 2, a zna i da me mora opomenut, makar u prolazu.

Nisam obučena dovoljno “damski”, zato viče ono što bi u trijeznom stanju vjerojatno samo “viknuo” u sebi. Sad je hrabriji, a tu će hrabrost iskoristit da mi “suptilno” javi da izgledam kao - podsjetit ću vas na jednu od najzabavnijih riječi koje su nam se zapekle u um dok smo gledali meksičke sapunice - qualquiera.

¿Cómo se atreve?

Zašto se ne bi usudio, usude se mnogi koji prigovaraju ženama jer su obučene “preizazovno” - što ja još uvijek nisam, ne samo zato što je “preizazovno” nametnuti konstrukt koji je ne tako davno smatrao neprimjerenim da se ženi vidi gležanj, nego i zato što samo imam haljinu kakvu ima polovica djevojaka na istom partyju. To što je haljina “napala” i izazvala mladog gospodina koji je samo nedužno htio otić do wc-a može bit moj problem, ali ne mora.

Nećemo ga osuđivat, nećemo ni gospodina kojeg je zapekla duša zbog jednog običnog badića - tko zna u kakvim su uvjetima odrastali, tko zna kakvim su ih idejama dojili.

Jedna od ideja kojima doje ljude - što žene, što muškarce - je da se žena mora oblačit i ponašat kao dama. Con mucho gusto, s velikim zadovoljstvom prihvaćam priliku, ali molim da mi se omoguće isti benefiti u kojima su žene uživale u vrijeme kad je pisan pravilnik za dame.

Ogromna kuća s poslugom, suprug koji me financira dok ja hodam po čajankama, sviram klavir, vezem i čitam knjige uz toplinu kamina.

No? Ili da pitam na španjolskom - no?

Nema veze, ne želim benefite dama iz davnina jer dame iz davnina nisu imale gotovo nikakva prava, a moje je pravo da odaberem haljinu koju želim - i u kojoj sam još uvijek dama, jer jesam.

Ako netko želi prigovorit i reć da ne mogu bit dama jer tu i tamo posegnem za psovkom, to je sasvim ok - moja ideja je da dame ponekad psuju, što nije prekrasno, ali je normalno.

Normalno je i da žena bira odjeću koja joj se sviđa, svaka po vlastitom ukusu - moj ukus je većinom “profesorica tjelesnog”, dijelom zbog toga što su me dojili idejom da sam glupa ako se ne oblačim kao Mel C, dijelom zbog toga što mi se ne da drugačije, ali u Rovinju mi se dalo… i odlučila sam da smijem, opet zato što je to normalno.

Ono što je nenormalno je da netko u moje ime - ili u ime bilo koje druge žene - odlučuje da je odjeća “preizazovna.”

Što znači preizazovna? O kojem izazovu pričamo?

Znamo o kojem, svi smo upoznati s idejom da žene odjećom “izazivaju” uzvike, dodire i ostale stvari koje im najčešće isporučuju muškarci koji se “nisu mogli suzdržat”, a od žena se očekuje da im dodatno ne otežavaju, odnosno da ne “izazivaju.”

Znači li to da muškarci koji hodaju u uskim majicama, nekad i bez njih, izazivaju žene?

Ne, podrazumijeva se da samo biraju odjeću koja im se sviđa, a ako im je vruće, podrazumijeva se i da će odabrat manju pokrivenost.

Ipak, često se kaže da žene “izazivaju”, a ja ću vas prigodno upoznat s brojnim izazovnim ženama koje vjerojatno ne primjećujete, ali to je samo zato što vam nisu bile na radaru - kad se sljedeći put nađete u šetnji gradom, bilo svojim, bilo nekim u kojem ste samo turistički, bacite oko na statue žena koje su svojim djelovanjem zaslužile bit ovjekovječene u bronci.

Bacite oko i na njihove, netko tko nije dama bi rekao sise, ali ja ću reć grudi - zašto je na mnogima baš u tom predjelu izlizan premaz, odnosno boja?

Zato što ih netko dira?

Yes. Da. Si. Zato.

“Ali Julija u Veroni…” 

Nije samo Julija, koja je, btw, fiktivna 14-godišnjakinja koju se “tradicionalno” pipka tamo gdje vjerojatno (sigurno) ne bi trebalo pipkat 14-godišnjakinju, situacija je slična u cijelom svijetu.

Prije nekoliko godina, u Leedsu se dogodila najezda muškaraca koji su dirali, ljubili i lizali gipsani kip žene, a kad je njihova pohota prerasla u viralni problem, branili su se jednom od najgorih ideja u povijesti najgorih ideja: “Mislili smo da je prava žena.”

Konkretno, mislili su da je riječ o umjetnici koja je obojila tijelo i glumi da je kip, što je… poziv da ju ližeš? Naravno da nije poziv, nego IZAZOV.

Nije bila obučena damski, za slučaj da nekog zanima, još je gore od toga - odjeća gipsanog kipa je više podsjećala na uniformu časne sestre ili opravu Djevice Marije.

Challenge accepted.

Još jedno dojenje pa možemo dalje - ljude se, opet i žene i muškarce, ali svaki spol to shvaća na svoj način, često doji i idejom da žene moraju birat odjeću koja “nešto ostavlja mašti.”

Što se sigurno kosi s pričom o čednom, gipsanom kipu koji je “doživio” pohotu muškaraca koji se nisu mogli suzdržat (jer su mislili da je prava žena), ali nećemo tražit zdravi razum tamo gdje ga ionako nema.

“Ostavi nešto mašti”, tako kaže moralno-modna policija (najčešće sačinjena od muškaraca) kad opominje žene da su previše otkrile, uvjerena da promovira prave, poželjne vrijednosti, a što zapravo promoviraju?

Čednost? Možda. Tradicionalne vrijednosti? Možda. Damsku odjeću? Možda.

A možda i samo neplanirano otkrivaju da će ženu, čak i ako je “adekvatno” pokrivena, zamišljat bez odjeće.

“Pa nisu tako mislili” - vjerojatno nisu mislili uopće, ali to je sasvim logično objašnjenje.

Logično je i da, ako žena “nešto ostavi mašti” prema tuđem naputku, zapravo bira odjeću koja će zadovoljit želju “korisnika” koji to od nje očekuje - što znači da čednijom odjećom pokušava zaslužit status predmeta mašte? Što znači da je prihvatila izazov… da ne bude izazovna… kako bi bila veći izazov?

Ako će netko maštat o ženskom tijelu neovisno o količini odjeće koju žena ima na sebi, potpuno je svejedno je li zakopčana do ždrijela ili otkopčana do pupka. Zajednički nazivnik je, neovisno o brojniku, objektivizacija - ako je otkopčana, objektivizirat će ju bez previše truda, ako je zakopčana, objektivizirat će ju upotrebom mašte.

Možda bi bilo pametnije - ako uopće imamo tu opciju u svijetu u kojem se objektiviziraju čak i kipovi koje se svodi na “look, boobs” - da oni koji naređuju ženama kako da se oblače svoje naredbe ostave u mašti.

*Stavovi i mišljenja u ovom tekstu osobni su stavovi autora i ne odražavaju stavove i mišljenja redakcije i uredništva