- U našoj rubrici '15 minuta sa...' razgovaramo s uspješnim, zanimljivim i inspirativnim ženama
- Diplomirana kroatistica, Katarina Marjanović, iza sebe ima već dvije izdane knjige, a nedavno je na svojem Instagramu počela dijeliti i zanimljiva informativna videa
- U razgovoru za miss7, Katarina nam je otkrila kad je počela ljubav prema pisanju, snimanju te dijeljenju i upijanju novih informacija
"Kad narastem, (p)ostat ću ja" i "Na putu prema sebi" dvije su knjige mlade spisateljice Katarine Marjanović, ujedno i diplomirane kroatistice, u kojima je kroz priče inspirirane istinitim događajima iz vlastitog života svojim čitateljima približila situacije u kojima se većina od nas našla barem jednom. O uspjehu i čitanosti njenih knjiga govori i činjenica da je jedna od njih trenutno rasprodana, a Katarina, uz pisanje knjiga, stvara zanimljiv sadržaj i na svojem Instagram profilu, gdje ju prati više od 31 tisuće pratitelja.
Među Katarininim objavama su i videa o gramatici i pravopisu hrvatskog jezika, noviji sadržaj na Katarininom profilu, koji je brzo privukao pozornost njezinih pratitelja. S Katarinom smo razgovarali o njenim počecima u pisanju, koja traju još od srednje škole, a otkrila nam je i čemu se nada u ostatku ove godine!
Diplomirali ste kroatistiku, a sadržaj na društvenim mrežama tiče se hrvatskog jezika. Kako ste i zašto odabrali kroatistiku?
Već krajem srednje škole znala sam da ću se u budućnosti baviti pisanjem, pa mi se studiranje hrvatskog jezika i književnosti činilo kao logičan izbor. Naravno, neke se stvari na fakultetu mogu bolje i korisnije organizirati, ali, kad zbrojim i oduzmem, toliko sam toga naučila da se danas pitam kako sam to uspjela završiti. Da moram ispočetka, mislim da ne bih mogla, ha-ha. Ali valjda za neke stvari stvarno imaš snage i volje samo jednom.
Kakve su reakcije Vaših pratitelja na zanimljiva videa o gramatici i pravopisu?
Otprilike takve da već nakon nekoliko tih videa imam intervju za miss7. :) Imam osjećaj da se u društvu često pokušava stvoriti atmosfera koja naglašava da takve teme više nikoga ne zanimaju, da su došla neka druga vremena, da se društvo promijenilo, da se svi razumijemo kako god pisali i slično. Ipak, deseci tisuća ljudi koji pogledaju svaki taj video pokazuju da, srećom, još uvijek nije tako.
Life&style
Informativna i praktična videa lagan su i zabavan način da ljudima približite hrvatski jezik i ukažete na česte greške. Kako ste došli na ideju stvaranja takvog sadržaja?
Toliko spontano da nisam još ni osvijestila to da ja sada stvaram neka videa, ali ljudi mi se sve češće javljaju, pa pretpostavljam da je to sada to, ha-ha. Imam već gotovo desetljeće iskustva u montiranju videa, često sam ispred objektiva, a naslijedila sam od tate i to da obožavam govoriti. Često mi je padalo na pamet da bih sve to trebala bolje „iskoristiti“, ali nikada se nisam konkretnije pozabavila tim. U međuvremenu mi je pomalo dosadilo i stvaranje i konzumiranje instagramskog sadržaja na kakav smo navikli prethodnih godina, a uvijek radim po osjećaju (koji zna biti poprilično glasan i naporan).
Prije nekoliko mjeseci radila sam i film o nogometnoj monografiji koju sam pisala za lokalni klub i tad sam opet shvatila koliko uživam prenositi informacije na zabavan način. A to što su na promociji tijekom filma zasuzile oči popriličnom broju muškaraca, koji su to (vjerovali ili ne) sami priznali, bio mi je još jedan pokazatelj da trebam češće raditi takve stvari. Netko sam i tko se voli educirati na dnevnoj bazi, a pišem i članke za jedan američki portal o putovanjima. I kad sam shvatila koliko se u svemu tome nađe predivnih zanimljivosti koje svakodnevno upijam, jednostavno sam ih odlučila više dijeliti s drugima. Jer koja je svrha informacija, ako ne ta: malo popričaš o njima, razmijeniš pokoji komentar i to je to, svatko dalje u svoj dan.
Odakle je i kad potekla ljubav prema pisanju? Jeste li oduvijek željeli pisati knjige?
Pisati sam počela još u srednjoj školi i tad sam uglavnom pisala satirične osvrte na događaje u razredu, i to na nagovor svojih kolega iz razreda. Tada su se pisale one bilješke na Facebooku i onda bih to podijelila tako da svi iz razreda to mogu pročitati. Ubrzo su to počeli čitati i komentirati i oni koji nisu išli u naš razred, a ni u našu školu. Već sam tada znala da želim pisati tekstove u kojima će se ljudi prepoznati i koji će ih angažirati: nasmijati, zabaviti, rasplakati. Kasnije sam počela pisati kolumne na svojemu blogu, koji je ubrzo uvršten u projekt najčitanijeg hrvatskog portala. Tako su počele moje prve suradnje. U međuvremenu sam „preselila“ na Instagram i među njegove duge opise, a onda i među korice svojih knjiga. No poanta je uvijek bila i ostala ista: pisati ono što će mojim čitateljima istovremeno biti i lijepo i korisno.
Kako ste odabrali teme svojih knjiga? Je li trajalo dugo da odlučite o čemu biste željeli pisati i to podijeliti s drugima?
Od prvoga dana pišem o svojim stvarnim iskustvima koje želim podijeliti s drugima. Jer znam da, bez obzira na to koliko smo različiti, svi negdje ispod kože osjećamo iste stvari. Iako su to moje stvarne priče, nikada ih nisam pisala da bih čitatelje uvukla u svoj svijet, nego u njihov vlastiti. Na storyjima sam podijelila stotine dojmova o svojim knjigama i fascinantan je raspon ljudi koji se javljaju: od majki koje mi žele reći da njihovo dijete inače u školi ne može pročitati ni pjesmicu, ali da moja knjiga (koja, napominjem, nije obvezno štivo) kruži po razredu nevjerojatnom brzinom; sve do odraslih žena, baka i (vjerovali ili ne) muškaraca. Za mene je to nevjerojatno i samo pokazatelj toga koliko smo svi sličniji jedni drugima nego što smo to katkad u stanju shvatiti. I da su neke emocije i misli zaista univerzalne. Kako onda ne pisati o tome?
Koje je najdraže putovanje na kojem ste bili i po čemu ga pamtite? Spremate li se uskoro na neku novu destinaciju?
Nisam baš neki svjetski putnik i što god pokušam izdvojiti, čini mi se nepravednim. Recimo u Pariz sam išla s većim očekivanjima nego što mi ih je taj grad sam po sebi ispunio (i voljela bih otići ponovno sad nakon 7-8 godina i vidjeti bi li se taj dojam promijenio), ali sam istovremeno išla sa sestrom, pa je to svejedno posebna uspomena. S druge strane, u jedno švicarsko mjestašce išla sam bez ikakvih očekivanja, a na kraju me oduševilo. Sljedeće što je u planu je Dubrovnik u koji putujemo obiteljski u svibnju i vjerujem da će biti posebno. Nikada još nisam bila i jedva čekam vidjeti Grad koji je, koliko god ja voljela Zagreb, vjerojatno najljepši u Hrvatskoj.
Možete li izdvojiti neke od vaših književnih favorita ili naslove koje biste uvijek preporučili drugima?
Pročitala sam na faksu toliko knjiga da sam za neke i zaboravila da sam ih pročitala; na to me podsjete tek bilješke koje pronađem u laptopu. Istovremeno se, paradoksa li, nikada nisam smatrala kompetentnom davati ovakve preporuke jer sam uvijek osjećala da je istovremeno previše toga što nisam pročitala. Osim toga, uvijek sam neusporedivo više voljela pisati nego čitati. U ranim danima obožavala sam ljubavne romane i njihove nacifrane rečenice, a danas mislim da nema tog ljubavnog romana koji bi me zanimao više od nečije istinite priče i korisnih savjeta. Zato češće čitam knjige kao što su Stvorite novo ja, koju je napisao Joe Dispenza; Kako steći prijatelje i naklonost ljudi (nije tako banalno kako zvuči), koju je napisao Dale Carnegie i slično.
Koliko pažnje posvećujete modi i odijevanju? Kako biste opisali svoj stil i što najviše volite nositi?
Modu sam zavoljela i prije pisanja i onaj sam tip osobe koji teško može isplanirati modnu kombinaciju tri dana unaprijed jer ne znam kako ću se toga dana osjećati. Moda je za mene produžetak karaktera, ali i trenutnog raspoloženja, zbog čega se nisam ograničila na jedan stil. Moji pratitelji već znaju da katkad sjedim u stanu za radim stolom u svečanoj odjeći i štiklama jer se tako osjećam bolje i produktivnije. Onda me zezaju, pa sam već zamalo počela misliti i da sam luda. Ipak, volim se educirati o psihološkim temama, pa sam nedavno saznala i to da mozak doista povezuje raspoloženja i s odjećom: kada smo u pidžami, on postaje lijen; kada smo u štiklama, on se sprema za nešto svečano. Ok, mislim da ću nazvati mamu i objasniti joj da ne "trošim na krpice", nego ulažem u mentalno stanje i produktivnost.
Kako biste ocijenili svoj početak nove godine i što očekujete/želite u njenom nastavku?
Trenutno sam u fazi u kojoj si u svim kategorijama dajem desetku jer shvaćam da nas se sve više pokušava uvjeriti da smo neka čvrsta trojka ili klimava četvorka. Život je prekratak za to. Zato se moja druga knjiga i zove „Kad narastem, (p)ostat ću ja“. Reći ću i to da je, jer možda će nekome to biti utjeha, jedna od najuspješnijih godina u mome životu bila godina u kojoj su prva tri mjeseca bila vrlo loša, a sljedećih pet-šest samo mrvicu bolji. I to je još uvijek stigla biti jedna od najuspješnijih godina u mome životu. Tako da želim nastaviti ne sabotirati se lošim ocjenama, nego dopustiti životu da mi pokaže koliko predivan i nepredvidiv može biti.
Beauty
Komentiraj, znaš da želiš!
Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.