- Vanja Schmidt fotografkinja je koja živote žena (i pokoje djevojčice) pretvara u živote sirena, superjunakinja, kraljica i omiljenih likova iz bajki
- Njezine fotografije uključuju i zahtjevnu kostimografiju, makeup i stvaranje seta - na čemu radi cijela obitelj
- Što si maštala biti, Vanja će ostvariti stvarnost jer, kako kaže, svaka od nas zaslužuje priuštiti si poneku bajku
Vanja Schmidt nedavno je na Facebooku i Instagramu otvorila stranice 'Real queens by Vanja', ne bi li svoj čarobni svijet otvorila svima. O nazivu je razmišljala dugo želeći da on govori ono što osjeća, a ono što osjeća, što ju pokreće i motivira, je želja da svojim modelima pruži nezaboravno iskustvo, od početka kada dolaze na šminkanje i frizuru, preko odijevanja do samog fotografiranja.
Vanja Schmidt
'Veliki je užitak kad jednu trenericu u teretani pretvorim u princezu ili majku dvoje djece koja naporno radi – u kraljicu. Te stvarne žene, željne odmaka od svakodnevnog života, svaka sa svojim problemima, željama, nadama, snovima – one su za mene prave kraljice i želim da se tako i osjećaju. Bar na taj jedan dan', kaže.
Dobre vile koja život pretače u bajku
U moru objava koje mi se redovito pojavljuju na Facebook feedu, Vanjine su redovito one koje mi privuku pozornost. Budući joj je kreativnost jedna od najizražajnijih vrlina, ne iznenađuje što stvara nešto zanimljivo, no uvijek sam impresionirana količinom ljubavi, pažnje i energije koju unosi u to što radi. Pogotovo kada se u obzir uzmu sve poslovne i svakodnevne obaveze koje joj kao supruzi, mami i baki kradu značajnu količinu vremena.
Pa ipak, i dalje neumorno stvara, putuje, dijeli čarobne fotografske dnevnike sa svojih putovanja, a odnedavno, kad god ima priliku, preuzima i ulogu dobre vile koja divnim ženama pruža priliku da pred njezinim objektivom na postanu ono što su oduvijek željele biti.
Da ova inspirativna priča zaslužuje da ju se čuje, postalo mi je jasno čim mi je iskočila Vanjina posljednja Facebook objava: 'U osmom razredu došla sam u školu u širokim crvenim hlačama i s ljubičastom maramom oko vrata. U to vrijeme nosio se jeans s uskim nogavicama, mornarske majice i espadrile. Osim što nisam bila odjevena po tadašnjim modnim pravilima, jedna učiteljica dobrih namjera rekla mi je; Vanja te dvije boje ti se uopće ne slažu, pa ne možeš takva dolaziti u školu. Otišla sam kući presvući se. I to nije bio jedini put da su me vraćali iz škole zbog neprimjerenog odijevanja. Meni je odjeća uvijek bila stanje uma. A stanje uma mi je u to vrijeme često bilo u crvenom 😊
"Danas, kad razmišljam o tome, nevjerojatno je koliko te okolina uspije uvjeriti u to da s tobom nešto nije u redu. Koliko te tjera da se uklapaš i podijeliš na kutije na kojima točno mora pisati što je unutra. S vremenom sam i ja ušla u tu kutiju običnosti na kojoj nije bilo crvene etikete. I prođu godine, prođe skoro život a da ne pokažeš pravu sebe. A onda se polako, kao magla koja se diže s mora, probudi neka nova strast, stvori se kanal kojim, fotografirajući druge, dopirem do svoje srži.*
"A moj svijet je irealan, ponekad bajkovit, ponekad mističan, često kaotičan i hirovit. I upravo to želim prenijeti svojim modelima i pružiti im jedinstveni doživljaj lebdenja između sna i jave. Želim cvijeće, želim krune, raskošne haljine, kristalne cipele, želim sirene, perje i dim, sve ono čega nema u onoj kutiji iz osmog razreda. Neka i ova avantura počne, a ako volite bajke kao i ja, ovdje ćemo se naći... 👑🧜♀🦄👸🧚", napisala je.
30 godina stare fotografije izmame suzu
Priznaje kako je oduvijek bila ona koja škljoca na svim obiteljskim događanjima i koja je uvijek imala nekakav fotoaparat sa sobom, dugo vremena uglavnom one automatske. Često je živcirala ukućane fotografiranjem i snimanjem videa, ali kao rezultat toga, danas imaju prilično veliku kolekciju fotografija i videa pa kada izvuče nešto što je snimila prije 30 godina, svima bude drago i izmami pokoju suzu.
Life&style
Iako je fotografiju oduvijek voljela, nikada o njoj nije razmišljala profesionalno. Njezin je posao bio daleko od kreativnog, u uredu, a s osnovama fotografiranja upoznala ju je prijateljica fotografkinja. Prva pandemijska godina bila je početak njenog profesionalnog fotografiranja. Tada je na fotografiju počela gledati drugačije, razmišljati o svjetlu, kompoziciji i fokusu.
Na svaki je izlet nosila fotoaparat i hvatala zanimljive detalje, a nakon nekog je vremena shvatila da joj nedostaju ljudi da bi fotografije bile potpune. U početku je tako gnjavila kćer, a onda i njene i svoje prijateljice. Počela je raditi na okruženju i sceni, želeći da fotografija ima priču i tako su se malo po malo kockice počele slagati, dok nije shvatila što zapravo želi.
Izložbom vlastitih aktova Mara Bratoš predstavlja 27 godina rada: "Zadržala sam mladenački elan"
Haljina od 400 metara crvenog tila koja još čeka svojih pet minuta
Jedan pogled na njezine fotografije dovoljan je da ti postane jasno da je u cijelu priču uloženo jako puno i truda i ljubavi, a priznaje da bi sve ovo teško ostvarila bez pomoći i podrške obitelji. Zahvaljujući tome što su i njena mama i kćer jednako kreativne, svaka u stvaranju bajkovitih fotografija sudjeluje na svoj način.
Mama je oduvijek šivala odjeću i njoj i njenim prijateljicama, ponekad, kaže, i samo sat vremena prije izlaska, pa ju nije bilo teško nagovoriti da preuzme ulogu kostimografa koji je spreman realizirati njezine lude ideje, ponekad sama, a ponekad uz Vanjinu pomoć. Nedavno su tako napravile suknju od 400 metara crvenog tila koja tek čeka svoju premijeru.
Cvjetne krune koje su često viđene na njezinim fotografijama izrađuje sama, a za makeup je zaslužna kći Sara koja je licencirana vizažistica. Njenzinu ulogu smatra vrlo važnom, vjerujući da makeup mora pratiti cijelu priču. Imala je sreće, kaže, imati dvije fantastične žene u svom životu. I supruga, dakako, koji joj je apsolutna podrška u svemu što radi i koji nerijetko i sam završi na setu, noseći, premještajući, popravljajući, savjetujući…
"Ništa što sam u životu radila nije bilo vrhunski"
Što je sve u budućnosti čeka, još ne zna. Ono što zna je da bi voljela raditi na većim scenama, stvarati mistična bajkovita okruženja i prenijeti sve ono što se zbiva u njenoj glavi na fotografiju. U planu je i nabava profesionalnog fotoaparata i objektiva kao i učenje koje za fotografa nikad ne prestaje.
'Ništa u životu što sam radila nije bilo vrhunski, pa tako ni ovo. Važno mi je samo da nikad ne prestanem biti znatiželjna, da nikad ne prestanem osjećati strast prema onome što stvaram. Jer, što smo kao ljudi, ako samo sanjamo, a ne ostvarujemo? Svako toliko, u svom običnom životu, potrebno je priuštiti si poneku bajku', zaključila je, a mi se, draga Vanja, možemo samo složiti!
Komentiraj, znaš da želiš!
Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.