Marina, Ema i Marinela ruše sve predrasude kada je riječ o podizanju velikih utega. Za njih to nikako nije samo muški sport, a mi donosimo njihove priče
Davno se moglo reći da je bodybuilding i sve njegove kategorije i potkategorije muški sport - sve je više djevojaka koje mijenjaju to "pravilo". One svojim tijelima i iznimnom snagom rade čudesne stvari i postižu zavidne rezultate. Sve su se složile u jednome kada je riječ o onome čime se bave - trenutno je puno više muškaraca u tome, ali djevojaka je svakim danom sve više.
"Hrana je moje gorivo!"
Marina Pejak, 22-godišnja radijska voditeljica, prvo se okušala u plesu na šipci i u tome je bila jako uspješna. No, nakon što se po završetku studija vratila u svoj rodni grad, nije bilo mogućnosti za nastavak bavljenja tim sportom. Kako je cijeli život u sportu, došla je do zanimljive ideje o powerliftingu, sportu koji podrazumijeva tri različite vježbe snage – squat (čučanj), bench press (potisak s klupe) i deadlift (mrtvo dizanje).
"Kada sam se počela baviti fitnessom, obroci su mi se povećavali, a treninzi su bili sve teži pa sam to samo pretočila u powerlifting, što je i jedan od ideja tog sporta – jedi puno i diži još više. Powerlifting mi samoj nikada ne bi pao na pamet. Sve polazi od prijatelja koji se tim sportom bavi godinama. Nedavno je osnovao i powerlifting klub te otvorio teretanu pa je tako i došlo do ideje da i sama to isprobam. Isprva sam krenula s treninzima pet puta tjedno, ali tu sam pretjerala. Sada imam treninge tri do četiri puta tjedno i jednako napredujem, a mišići mi se stignu odmoriti. Svaki trening traje do sat vremena.
Life&style
Nekada napredujem tako lako, sve mi ide od ruke, a nekada ništa ne ide kako treba i osjećam da zastajem na treninzima. Naravno, još uvijek sam početnica u tome pa treba i to uzeti u obzir. Ali voljela bih se pohvaliti mrtvim dizanjem u čemu mi je rekord 110 kilograma na mojih 64. Kako bih ostala u formi, jako pazim i na prehranu. Idem po principu 70/30. 70 posto cjelovite hrane, hrane bogate vitaminima, povrće, meso, jaja, voće itd., a 30 posto su neki moji užici, kao što su slatkiši (kolači, čokolade, keksi), pizza, burek, uglavnom mamine slastice i hrana koju nikad ne odbijam (ha-ha). Svi smo mi ljudi od krvi i mesa i svakome dođe trenutak za tako nešto. No, obzirom da je moja prehrana uravnotežena i raznolika nikad se nemam potrebu prejedati tako da s tim nemam problem. Ali ako mi se jede čokolada, pojest ću ju naravno. Od suplemenata uzimam proteine u prahu samo kada mi fale, odnosno kada znam da ih kroz cjelovite obroke u danu neću unijeti u organizam.
Ne brinem se toliko o hrani kao što to rade, primjerice, bodybuilderi. Nikada svom tijelu ne bih dopustila da prolazi kroz to što oni radi. Za mene je to prerigorozno, ta prehrana, način treniranja, uzimanje raznoraznih suplemenata jer si konstantno u kalorijskom deficitu. A i nikad nisam bila u onoj skupini ljudi koja voli „rezati“ svoje tijelo, takoreći da se vidi svaki mišić na tijelu. Naravno, izlaze ljudi iz vlastitog komfora radi bodybuildinga jer tu se radi o odricanju. Izlazim i ja iz komfora, ali kroz težine na šipci, nikako kroz hranu. Za mene je hrana gorivo."
"Teretana me spasila od anoreksije!"
Studentica novinarstva Ema Brajdić prije nekoliko je godina vodila tešku bitku s kilogramima - bilo ih je, jednostavno, premalo! Kada se već opasno približila anoreksiji, shvatila je, kako kaže, da mora hitno nešto poduzeti. I tako je s 42 kilograma došla na sadašnjih 48.
"Nakon dugačke i mukotrpne borbe s premalom težinom, 2016. godine počela sam svakodnevno vježbati u teretani kako bi se, između ostalog, spasila od anoreksije od koje me dijelilo samo nekoliko koraka. Na početku mi je cilj bio doći do “normalne” kilaže te početi izgrađivati mišićnu masu, ali vremenom sam se zaljubila u teretanu i vježbanje i na neki sam način postala ovisnica o tome. Kako su treninzi bili prilično naporni, počela sam više, ali i pravilnije jesti.
Priznajem, bilo je jako naporno, ali bila sam potpuno disciplinirana. Upravo tu disciplinu, trud i ustrajan rad prepoznao je i jedan trener, koji mi je rekao da se trebam okušati u bikini fitnessu. Bikini fitness oduvijek me privlačio. Još u srednjoj školi gledala bih satima fotografije bikinica i zamišljala sebe na bini. Naravno da sam odmah pristala i krenula vrlo ozbiljno. Svaki dan ustajem dosta rano, pijem kavu i odmah doručkujem. Treniram svaki dan osim nedjeljom, a prehrana mi je prilagođena po treninzima i određenim mišićnim skupinama. Glavne namirnice koje jedem su: riža, zobene pahuljice, njoke, krumpir, meso, riba, jaja, posni sir, orašasto voće, chia sjemenke, kokosovo i bučino ulje, whey protein (sirutka u prahu). Imam veliku podršku svoje obitelji i okoline u ovome što radim, ali svi me često ispituju kako to sve uspijevam jer im se čini jako naporno. Ali meni to nije uopće naporno jer je to moj način života, iako bude dana kada nemam baš energije i volje za treningom. No, sve je u glavi i bitno je kako si sve čovjek posloži.
Uživam u pripremama jer svaki dan vidim male promjene na sebi i to me motivira. Sve je do dobre organizacije i tada nema problema s ničim. Primjerice, u početku sam imala trenera i zahvalna sam mu na svim savjetima koje mi je dao, ali sada sve radim sama. Svatko ima svoju filozofiju pa isprobavam svašta i pratim tijelo kako će reagirati. I uspijevam! Važno je vjerovati u sebe, a ja sam napokon, nakon što ga nikada nisam imala, dobila samopouzdanje!"
Beauty
"Glavni pokretač bio mi je višak kilograma!"
Marinela Fras nedavno je navršila 21 godinu, a već niže velike uspjehe u powerliftingu. U tome joj je najveća podrška njezin dečko, koji se i sam time bavi. Često se znaju našaliti na u teretani, kada vježbaju, nema mjesta za romantiku - fokus je samo na dizanju utega.
"Počela sam vježbati prije nešto više od četiri godine s glavnim ciljem da smršavim. Imala sam 15-ak kilograma viška i odlučila sam ih se riješiti. Trenirala sam kod kuće, sama sam si sastavljala treninge pomoću interneta i učila iz članaka na koje sam nailazila. Onda sam se 2016. godine slučajno našla na natjecanju u powerliftingu i to je bilo to - zaljubila sam se u taj sport! Od prvog dana u teretani učila sam pravilne izvedbe čučnja, potiska s klupe i mrtvog dizanja te polako istraživala koje su mi maksimalne kilaže koje mogu podići.
Imam treninge tri do četiri puta tjedno, a oni se uglavnom sastoje od kompleksnih vježbi u kojima je uključeno više mišića u tijelu. Gotovo nikada ne radim više od 5 ponavljanja po seriji, a broj serija je optimalan, ovisi o programu kojeg se odlučim pridržavati. Treninzi mi traju dva do tri sata i za njih mi je potreban mentalni fokus i puno energije. Što se natjecanja tiče, bitno je da ne prelazim težinsku kategoriju u kojoj se natječem (63 kg). Kategorije su podijeljene po spolu, godinama i težini. Određeni period prije natjecanja smanjim intenzitet i težine kako bi se centralni živčani sustav stigao oporaviti i kako bih bila odmorna na dan natjecanja. Na natjecanju, prva stvar ujutro je vaganje. Nakon vaganja cilj je pojesti puno kvalitetne hrane i odmoriti se do početka natjecanja. Natjecanje se sastoji od tri discipline: čučanj, potisak s klupe i mrtvo dizanje.
Imam pravo na tri pokušaja u svakoj disciplini gdje je pri svakom pokušaju cilj da je kilaža veća. Zadnja uspješno podignuta kilaža u čučnju, potisku s klupe i mrtvom dizanju se pribraja u total. Cilj je imati što veći total (ukupni zbroj najvećih dizanja 3 discipline) u svojoj kategoriji. Natjecanja u Hrvatskoj održavaju se otprilike svaka tri mjeseca, koliko je minimalno i potrebno za kvalitetnije pripreme. Naravno, ako dođe do ozljede ili stagnacije u napretku pripreme mogu trajati i dulje. Powerlifting Hrvatima nije previše poznat jer je relativno mlad sport u Hrvatskoj i često nas powerliftere poistovjećuju s olimpijskim dizačima utega, ali to nije isto. Neki ga miješaju i s bodybuildingom.
Bodybuilding mi je zadivljujuć sport i poštujem ga, ali se jednostavno ne vidim u tome. Možda se jednog dana odlučim na promjenu, ali za sada mi je cilj povećavati kilaže na šipci. Powerlifting je sport snage, nije važno kako izgledaš, sve dok povećavaš dizanja i snažniji si. Bodybuilding, s druge strane, je sport u kojem je najbitniji izgled na bini, točno izbalansirana i vrhunska prehrana te fokus na izgradnju i iskazivanje mišića, a to mi trenutno nije prioritet. Okolina i ljudi iz teretane mi se većinom dive i iskazuju poštovanje zbog ovoga što radim, ali uvijek ima i onih koji me gledaju ispod oka i misle da mogu bolje. To su muškarci, naravno. A tata mi često zna reći i da je to muški sport iako mi je velika podrška u tome."
Komentiraj, znaš da želiš!
Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.