- Pogreške su uglavnom iritantne, inače iz njih ništa ne bismo naučile
- Međutim, postoje neke pogreške koje su doista katastrofalno iritantne i ljute nas
- A iz takve pogreške nije baš lako uvijek izvući neku pouku
Raditi pogreške je jedan od najboljih i najdjelotvornijih načina za učenje. Nešto pogriješimo, zabrljamo, zaboravimo, donesemo odluku za koju ispadne da nije baš mudra, a onda se ljutimo toliko da u idealnom slučaju izvučemo iz toga lekciju te iste pogreške nećemo tako brzo ponoviti. Ponekad naša pogreška vuče duže vrijeme posljedice za sobom, a to može pojačati učinak učenja, ali uglavnom to ne traje toliko dugo kao naša ljutnja. OK je raditi pogreške, a i OK je – u određenoj mjeri – ljutiti se zbog njih. Međutim, postoji jedan tip pogreške koji nas ljuti više nego drugi – a iz nje često naučimo najmanje.
Najiritantnija pogreška na svijetu
Zamisli da si na nekoj proslavi. Jedan od gostiju – poznaješ ga, ali niste baš bliski prijatelji – počne nekako čudno govoriti i gubiti se, premda nije pijan. Zabrinuta si, željela bi mu se obratiti i predložiti da se odmah javi liječniku, ali prije nego mu priđeš ipak konzultiraš svoju prijateljicu. „Možda je nešto uzeo“, pretpostavlja, „ili je blesav i mislim da ne moramo išta poduzeti“. Poslušaš je, premda ti osjećaj drugačije govori. Sljedeći dan saznaš da je ta osoba završila zbog moždanog udara u bolnici. Da si barem slušala svoj unutarnji glas…!
Pogreške koje napravimo usprkos svom znanju i osjećaju, a samo zato jer vjerujemo drugima više nego sebi, u pravilu su najiritantnije od svih i najviše nas ljute te žalimo za njima. Razumljivo, pri tome same sebi otkrijemo da potiskujemo svoj impuls i osjećaj – nepotrebno! Lekcija koju iz toga možemo naučiti jest da bismo trebale imati više povjerenja u sebe, a manje u druge. S druge strane, mislimo si „da sam barem…“, ali zapravo nikada nećemo saznati bi li doista bilo bolje da smo nešto poduzele…
Izvući pouku iz ove pogreške - da nikoga više ne tražimo za savjet - nije baš osobito smisleno. U krajnjoj liniji, izmjena razmišljanja s drugima često nam otvara nove perspektive oko određenog problema te ponekad čak mijenja naš način gledanja ili stav. Na kraju nam ne ostaje ništa drugo osim spoznaje da smo prokockale šansu da poslušamo svoj unutarnji kompas. Super…
Zašto radimo najiritantniju pogrešku na svijetu?
Čest uzrok ove pogreške je, kao što smo već dale naslutiti, nedostatak samopouzdanja. Nesigurne smo i smatramo druge kompetentnijima, pametnijima, tankoćutnijima od nas samih. Zbog toga smatramo njihovo mišljenje vrjednijim od svojega. Ponekad smo prisiljene napraviti ono što nam drugi kažu, premda znamo bolje od njih – na primjer, kad su u pitanju nadređeni ili roditelji. Tada se jedino možemo nadati da će jednom imati dovoljno respekta prema nama i dopustiti nam da same odlučimo.
Osim toga, kod najiritantnije pogreške na svijetu često naš stav prema pogreškama ima važnu ulogu: bojimo li se pogriješiti, koga smatramo dogovornim kad se to dogodi, radimo li radije uvijek sve ono što nam drugi savjetuju – ali, vjerovati da su oni tada također krivi, to je pogrešno. Svejedno hoćemo li vjerovati svom osjećaju ili onome što nam netko savjetuje, na kraju smo uvijek same odgovorne za svoje djelovanje i odluke. Zbog toga bismo kod bilo kakve sumnje trebale uvijek radije napraviti svoje pogreške – tada smo barem ostale vjerne sebi!
Komentiraj, znaš da želiš!
Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.