- Kako pop kultura oblikuje naš svijet, a da toga nismo ni svjesni, zašto mislimo da je nešto dobro jer to milijun ljudi prati, koliko na naš identitet utječu influenceri i poznate osobe...
- O svemu tome popričali smo s komunikologinjom Sunčanom Tuksar čija je knjiga, nastala u suradnji s uglednim profesorom Henryjem Jenkinsom 'Multiverzum pripovijedanja: Moda i film uključujući Zamišljene svjetove' upravo objavljena
- Interes za suvremenom kulturom i znatiželja o pričama dovoljni su da u ruke uzmemo ovu knjigu koja s aspekta komunikacije govori o neprekidnoj interakciji odijevanja, mode i stila s vizualnim medijima, filmom i televizijom
U vremenu kad komuniciramo na nove načine, kroz nove medije, ti nam mediji pričaju beskrajno mnogo, a granice među njima se gube ima li bolje osobe za razgovor od komunikologa? Sunčana Tuksar upravo je to, komunikologinja i profesorica na Sveučilištu u Puli. Njena je knjiga Multiverse of Storytelling: Fashion and Film feat. Imaginary Worlds ovog proljeća objavljena u sveučilšnoj nakladi. Pisana je dvojezično, na hrvatskom i engleskom jeziku, a nastala je u suradnji s renomiranim američkim autorom iz područja medija, filma i popularne kulture, Henryjem Jenkinsom. Teme o kojima govori širokog su raspona i uključuju popularnu kulturu, modu, film i njihovu međusobnu komunikaciju. Pripovijedanje putem mode i drugih medija, odnosno storytelling bili su u Sunčaninom fokusu no s njom smo popričali i o mnogočemu drugome, naravno vezano uz komunikaciju našeg suvremenog doba: komuniciramo li više zahvaljujući mrežama i novim tehnologijama ili zapravo zaboravljamo prisnost komunikacije, koliko je važna interakcija putem slika, zašto je TitTok najbolja reklama koja je dosad viđena i, naravno, o knjizi i suradnji na koju je vrlo ponosna.
Komunikologinja ste, prava osoba za komentar komuniciramo li danas više ili manje? Naime, toliko smo puta čuli kako više ne znamo komunicirati, da nitko ni sa kim uživo ne razgovara jer smo stalno na mobitelima, mrežama. No, nije li to i više komunikacije nego nekad, samo na drukčije načine? I je li jedna više, a druga manje vrijedna?
"Postavili ste mi pitanje svih pitanja. A od mene, kao osobe koja se bavi raznovrsnim jezicima komunikacije, bilo bi plemenito da kažem kako su svi načini komunikacije jednako vrijedni, da neki nisu zapušteni ili zaboravljeni. No pomalo okrutno reći ću da ipak nisu. Kada ste zadnji puta nešto pokušali poslati redovnom poštom? Uzmimo kao primjer knjigu o kojoj ćemo kasnije razgovarati, ima već sigurno dva-tri mjeseca kako njeno tiskano izdanje putuje kolegi profesoru u Ameriku. U engleskom jeziku tradicionalna pošta nazivase snail mail i to s punim pravom jer, kao što svjedočim, pošta doista putuje puževim korakom. Primjer je banalan koliko i životan, a usput ukazuje na paradoks komunikacije zapadnog svijeta. S jedne strane preuzimamo znanja iz popularne američke kulture koju su nam mediji sada još više približili, a s druge strane je doseg kao u doba divljeg zapada, knjiga kao da putuje poštanskom kočijom koju je zameo vjetar".
Generacije X, Y, Z... nemaju ni zajedničko slovo, pa tako ni način komunikacije
"Realno stanje našeg doba je u tome što su neke vrste komunikacije zauvijek „kidnapirale“ prednost, čime se pak stvara tanka borbena linija između kvalitete i kvantitete sadržaja koji nas okružuje, a njega je obilje. Ovdje svjesno neću koristiti korporacijski izraz pa reći da živimo u „izazovnim“ vremenima već radije ističem da je kultura komunikacije u fazi neprestanog preispitivanja, od nepouzdanosti „starih“ medija do svakodnevne izloženosti u „novima“, gdje objeručke prihvaćamo dvosmjernu komunikaciju koja to zapravo nije. Uzmimo online sastanke. Možete li komunicirati s nekim tko na glavi drži crnu kutiju i dodaje vam poruke ispisane na papiriću? Ponekad sastanci na Zoomu djeluju upravo tako jer se prakticiraju bez slike i tona s jedne ili obje strane. Kako god uzmete, živimo u vladavini novih pravila ponašanja koja zahtijevaju fino uštimavanje i nove definicije i to na svakodnevnoj razini. Ponekad tome pristupamo nevoljko jer tko bi sve to pratio, a i tko za to ima vremena, stoga stvaramo kulturu brze, djelomične ili čak lijene komunikacije".
Komunikacija se odvija kroz različite medije i forme, komunikacija je i reklamni spot i umjetnički film i slika na Instagramu i grafit u gradu. Često svih tih slika nismo ni svjesni, zar ne?
"Rekla bih da smo postali itekako svjesni i slika i slikovne komunikacije, odnosno da je vizualno toliko prisutno da smo u stanju ravnodušno slijegati ramenima pred brzim promjenama u ovoj komunikacijskoj sferi. Ovisi, doduše, s kime razgovarate. Kada spominjemo društvene mreže, njihovu popularnost čine brojke, prvenstveno lajkova, a potom i slova, ona koja su vezana uz generaciju X, Y, Z i tako dalje. Od generacija koje nemaju čak ni zajedničko slovo ne možemo očekivati da će naći zajednički jezik kod načina na koji se međusobno povezuju".
Na vjetrometini usputnih komentara i informacija
"Vi novinari prvi ćete potvrditi da se nova era mrežne komunikacije najbolje osjeća na vlastitoj koži. Vrijedni novinari i kvalitetni urednici znaju koji je pritisak s obzirom na broj klikova, sve uže niše potrošača, svakodnevne procjene, statistike, slijed novih i specifičnih trendova koji se izmjenjuju munjevitom brzinom, a struka ih mora pratiti. Za utjehu, ni druge profesije nisu pošteđene, svi smo na vjetrometini usputnih komentara i informacija koje moramo skupljati u letu. Problem nije u kritičnosti već u tome što izostaje obrazovanje novih generacija potrošača kako davati suvisle komentare. Možda se naprosto vrtimo u krug s idejom o vrijednostima, od Kanta do danas sloboda jest odgovornost, ali štit anonimnosti na mrežama kao da to negira. Često se pitam o kojoj je formi ovdje riječ i jesmo li sada svi postali uslužna djelatnost, našim čitateljima, našim studentima, jesu li svi oni naši „klijenti“".
Kako slike pričaju priče i zbog čega kažemo da je u vašoj novoj knjizi riječ o transmedijskoj komunikaciji? Pobjeđuje li slikovna komunikacija u novije vrijeme riječ?
"Je li slika preuzela vodstvo? Kratko i jasno: da i ne. Znam, nisam pomogla, ali kao što smo rekli, ovisi s kime razgovarate, odnosno, kao što se kaže u popularnom kvizu: pitaj publiku. Pitate li mene, reći ću da je bez svake sumnje naša stvarnost – štogod to bilo – preplavljena slikama dok se teorijski komentar ili vrijednosni sud samo „šlepa“ nastojeći uhvatiti korak s prebrzim promjenama u kulturi. No ima nas pak još živućih koje tekst također odmah asocira na dobre stare riječi, rečenice, odlomke i knjige. Slikovno iskustvo našeg vremena koristi fotografiju, film, glazbu, modu, društvene mreže i sve ono ostalo što ne stignemo ni navesti, kao komunikacijske kanale. O tome još nismo mnogo toga rekli ni naučili, a već se moramo osvrnuti na nove pojave – cyber usamljenost i umjetnu inteligenciju. No oprez: reklame! Kada celeb nešto objavi, očekuje se vjerna sljedba. Mladi to izuzeto vole, informaciju u slikama. Riječ je dakle o publici, potrošačima, oni procjenjuju. A ako me pitate o kriterijima procjene, e, to je već neka druga priča".
TikTok, reklama svih reklama
"Kada sa svojim studentima radim osnove naratologije u pisanju scenarija i razvoju priče i storyboarda, postajem svjesna da oni žele informaciju u četiri do šest slika. Gdje god se osvrnemo nekolicina sličica „pokriva“ teme, kako o nutricionizmu, proizvodima za vječnu mladost ili nadgledanju rada stroja, tako i o uzgoju bilja i atomskoj i molekularnoj fizici, dakle bilo čemu. Vratit ću se na onu poštansku kočiju s početak našeg razgovora: umjesto da se istražuje stotinu podataka kao u davna vremena, jer danas nije baš da morate hodočastiti arhivima ili ići u sveučilišnu knjižnicu po njih, odabir pada na praćenje jedne osobe koja to radi umjesto vas i daje vam željenu nadogradnju znanja, taj famozni apdejt. Stojim iza toga da je Tik Tok reklama svih reklama jer je taj specifični pull faktor jači nego ikada dosad. Prvenstveno zato jer će svatko pomisliti, gle, ako milijun ljudi ovo prati, mora da je dobro i da ima nečega u tome. Ovo je zlatna era za marketing kada se sve svodi na slikovne ili video brze upute i kratke savjete: pokaži mi što znaš pa ću odlučiti jesi li mi zanimljiv. Recimo Infograf, brzo te „uhvati“ u mrežu i samo odabireš „spremi-spremi-spremi“. U semiotici kažemo da je riječ o multimodalnosti, to je ono što nalazimo u filmu, kadru, sličici, neka uzbudljiva kombinacija riječi, teksta, slike, zvuka, vrlo jak senzorni podražaj s osvrtom na kulturu, ali i mentalitet pećinskog čovjeka koji reagira na instinkt i prema želji koju treba zadovoljiti u sljedećih pet minuta. Dakle, da, povratak slici na velika vrata, ali na tržišni način".
U knjizi 'Multiverzum pripovijedanja: Moda i film uključujući Zamišljene svjetove' spominjete i televizičnu ili on-screen realnost. Kako vrijeme prolazi nameće se pitanje je li ona zapravo prava realnost, a ne izmišljeni svijet? Kad sve postane naopako, postane normalno.
"Ništa nije naopako i rekla bih da je sve to normalno, a ova će nam knjiga pokušati objasniti zašto i kako je do toga došlo, da ne bismo mislili da je generacija milenijalaca stvorila svijet koji danas živimo. Knjiga je pisana dvojezično, a na engleskom jeziku zove se 'Multiverse of Storytelling: Fashion and Film feat. Imaginary Worlds'. Napisala sam je na način da prvi puta na našem jeziku i u Republici Hrvatskoj uz svojih pet poglavlja predstavim iznimno važno šesto poglavlje Henryja Jenkinsa, jednog od najznačajnijih komunikologa, teoretičara filma, medija i popularne kulture našeg doba. Mnoge termine koje danas spontano koristimo skovao je upravo ovaj čovjek. Bila mi je želja prenijeti ih u naš jezik kako bismo ih ispravno koristili i na točan način dalje prenosili znanja."
Pop ikone i pop kultura u kreiranju stvarnosti
U prethodnim pitanjima našalili smo se s kvizom pa sada recimo nešto u tom stilu o sadržaju knjige. Zamislite da ste na pub kvizu. Koji su fotografi najpoznatiji po suradnji s velikim Davidom Bowieom? Zašto su studenti filma i općenito audiovizualnih komunikacija jednako važni kao i produkcijska kuća Disney? Pogađate li kako komuniciraju moda i film zahvaljujući nagradi Oscar? Znate li koja je prva punk dizajnerica? Odgovor pružaju popularni mediji i popularna kultura jer živimo u doba medija i medijskih fenomena. Priče koje su u našoj kulturi ispričali Vivienne Westwood, Lars von Trier, Madonna, Amy Winehouse i mnogi drugi obilježile su naše doba i potrebno ih je ponoviti. Ova knjiga poručuje: svi koji ulogu popularne kulture u kreiranju kulture koja je dominananta još uvijek zanemaruju ili niže rangiraju – griješe. U velikom otkriću novih medijskih načina dijeljenja priča, bavim se upravo ovim temama u potrazi za točkom susreta kreativnosti i znanosti.
Komuniciramo i kroz modu - veliko područje kojim se bavite u svojoj knjizi, a nama kao modnom portalu vrlo zanimljivo. Kako i što govorimo kroz odjeću koju svjesno biramo? Koliko je u modi, ali i u svim drugim područjima bitan taj multimedijski ili transmedijski storytelling, komunikacija raznih medija kojima se bavite u knjizi?
"U velikom otkriću novih načina dijeljenja priča knjiga objašnjava susrete ili priče mnoštva raznih medija poput glazbe i filma, gdje moda igra glavnu ulogu. Od malih nogu upoznajemo se s pričama i slikama koje odražavaju i oblikuju naše živote. Danas su digitalne tehnologije, zabava i popularna kultura u središtu naših života, naš osjećaj stvarnosti uvjetovan je ekranima, velikim i malim. Vrijeme u kojem živimo vrhunac je uključenosti i umreženosti. Moj zadatak bio je premrežiti neke osnove ovoga što živimo danas, a umjetnici s kojima sam na knjizi surađivala, kao i znanstvenici, kolege i urednici složili su se da nam nedostaje upravo jedna takva publikacija koja bi objasnila u umrežila sve spomenute sadržaje i publike. Nastojala sam mnoge jezike komunikacije umrežiti u neku vrstu onog što smo nekad zvali „kompilacijska kaseta“ i dobila miks u svojoj suvremenoj „premium“ varijanti".
"Henry Jenkins također nas upozorava na pogrešno korištenje termina transmedijskog stroytellinga, koji se kod nas u nekim shvaćanjima usko veže na marketing, franšize ili izradu storyboarda, često pritom zanemarujući neke osnovne komponente, kao što su pripovjedne tehnike, karakterizacija likova, prostor adaptacije i prije svega neprestani dijalog s publikom. Upravo sama publika stvara i oblikuje nove kulturološke fenomene, što me motiviralo da napišem ovu knjigu i donekle predstavim novije koncepte, što je istovremeno divno i trnovito kao i sve što se radi prvi puta i bez utabane staze. Ali bez toga ne bismo imali znanost i umjetnost, zar ne?"
Stilovi odijevanja pruzimaju se iz serija i filmova
Krenimo od ideje da je danas sve dizajn i sve je moda.U knjizi, moda se gleda u komunikaciji s filmom. S aspekta komunikacije, odijevanje, moda i stil u neprekidnoj su interakciji s vizualnim medijima, prvenstveno filmom i televizijom. Sada je već poznato da se određeni stilovi odijevanja preuzimaju iz TV serija i filmova i nema jasne granice između mode i filmskih kostima, o tome komunikacijskom trendu ste i vi pisali u ljetnom izdanju magazina Miss7. Tome doprinosi zvjezdana prisutnost na ekranu i ovdje smo već ušli u trag transmedijskom storytellingu. Budimo iskreni, živimo u svijetu reklama i oglašavanja, influencera, selfija i zvjezdica pa je tako moda – u modi. Prostor tjelesnog manevriranja ili čak modne špekulacije u medijima već dugo nije rezerviran samo za modne zvijezde, taj prostor ispunjava snažna prisutnost filmskih i političkih zvijezda kao novih slavnih osoba koje prati specifična medijska popraćenost.
Naš identitet je u rukama influencera, modnih, glazbenih i sportskih ikona i politike komentiranja
Naravno, osobni stil nisu trendovi, on je nešto što sami gradimo, trebao bi biti nešto jedinstveno, pa smo mnogo puta čuli da je dobro odjevena osoba ona koja ima svoj stil, a ne ona koja (samo) prati trendove. No, s druge strane smo bombardirani svaka dva mjeseca nekim novim, "najvrućim" trendom: barbiecore, balletcore, mob wife estetika, tenniscore... Kao da stalno moramo tražiti tko smo. Više nemamo svoj identitet?
"Možete i ne morate biti dijelom tog spektakla, odabir je na vama. Činjenica jest da je sada „krojenje“ identiteta u rukama influencera, poznatih osoba i načelne politike komentiranja. Sve je comment over comment over comment, odnosno jedan komentar izaziva drugi, treći, stoti. Ponovno, pitanje generacije i onoga što ti zgrabi pažnju. Da, ima puno lažnog sadržaja, ali sve je to i dalje stvarno, postoji u našem društvu i tu je činjenicu važno osvijestiti. A što se tiče influencera, oni su poput duhova među nama, možda ste to baš vi, a da se tako ne doživljavate jer princip je oduvijek postojao. Oduvijek su u svijetu postojali inovatori i imitatori no sada je razlika hipernaglašena, a preuzimanje tuđih identiteta ne da je lišeno stigme već se suvereno argumentira: ono što je na policama, ponuđeno je."
"Pa što bismo onda htjeli? Sjetit ćemo se, nekad je odrastanje djevojaka i prve izlaske pratilo obavezno pitanje: Možeš li mi večeras posuditi…. ? Danas govorimo o pitanju zarade. Točno, sve je dostupno, ali neka svatko pronađe nešto za sebe – tu kreće izgradnja stila. Jasno, ako postoji kapacitet. Zasigurno imate prijateljicu koja vas potajno „snima“, ubire vaše ideje, možda imate čitavu sljedbu ljudi iz okoline koji vas često zbog vašeg ukusa i stila pitaju za modni savjet ili komentar. Predlažem da im naplatite (smijeh). Ovdje je razlika između dobre prijateljice koja služi kao besplatni uzor i pametnih influencera koji se znaju okoristiti mentalitetom stada i ljudskom potrebom za vođom pa od toga zarađuju. Što reći, blago njima."
Sveto trojstvo: komunikacija, komunikacija i komunikacija
Autorica ste brojnih fotografija u knjizi. Može li se iz toga zaključiti da volite fotkati, ali i komunicirati kroz taj medij?
"Nipošto nisam profesionalna fotografkinja, ali mislim da je u Hrvatskoj potrebna ovakva publikacija koja na popularan način objašnjava novitete, terminologiju i vokabular, a uz neizostavne slikovne primjere. Svatko tko je napisao knjigu i koristio vizualni sadržaj zna koja je noćna mora ishodovati prava i pratiti zakone intelektualnog vlasništva, stoga sam odlučila prikupiti vlastite fotografije. One su rezultat skupljanja građe tijekom gotovo četiri godine istraživanja i putovanja tijekom pisanja jer to je prvenstveno proces. Prije svega bih istakla suradnju s pregrštom genijalnih umjetnika koji su odobrili moje fotografije te i sami velikodušno poklonili svoja djela. Još uvijek mi se čini nestvarnim kada izgovaram imena koja su obogatila ovu knjigu svojim radovima iz područja filma, mode, kostimografije i fotografije. To su doista svjetske face Lenny Abrahamson, Andrew Kent, Geoff MacCormack, Scott Eaton, Dalibor Barić, Tomislav Marić, Igor Grubić i mnogi drugi. S ushićenjem ponavljam, nitko od ovih velikih imena nije odbio suradnju. Pitate kako? Ključ je u svetom trojstvu: komunikacija, komunikacija i komunikacija".
Kako objediniti zamišljene svijetove?
Za kraj: imali ste već promociju u međunarodnoj akademskoj zajednici, recite nam gdje, kako je bilo, kad pripremate promociju kod nas? I što još smatrate važno za reći o knjizi.
"Knjiga je svoje prvo predstavljanje imala na Sveučilištu u Corku, gdje se profesor Henry Jenkins javio online, a Odsjek za film i ekranske medije organizirao nam je vrlo zanimljiv okrugli stol te smo razgovarali sa studentima i profesionalcima iz područja. Ciara Chambers, profesorica filma na Sveučilištu u Corku i suradnica Irskog filmskog instituta te naš nagrađivani književnik i teoretičar Zoran Roško dodali su svoj završni urednički efekt knjizi: raznovrsna štiva, ne samo akademski radovi, pomoći će čitatelju knjige u razumijevanju novih ideja jer ona donosi medijski krajobraz isprepletenih medija s ciljem ne samo uvođenja novih znanja u naše društvo već i predstavljanja naše znanstvene i umjetničke scene u svijetu. U našoj zemlji promocija knjige bit će ove jeseni u Puli i Zagrebu."
"Kao što naslov kaže, govori se o multiverzumu u kojem su moda i film glavni akteri, ali ključna riječ je naratologija koja to omogućuje. Bez nje nema izgradnje i zamišljanja svjetova u video igrama, scenarijima, sinopsisima, u reklamama, glazbenim spotovima, dizajnu, umjetničkom djelu. Stoga sam veliko poglavlje posvetila povezivanju raznih pripovijesti na raznim platformama, odnosno transmedijskom storytellingu, čime knjiga objedinjuje zamišljene svjetove i na taj način imitira ono o čemu piše postajući i sama pripovjedni multiverzum. Uz obilje sadržaja, čini se da novije generacije preskaču korake. Svi se trudimo pratiti trendove pa ostaju praznine i terminološke nepoznanice. Zato je knjiga pisana popularno-znanstvenim stilom koji je svakome pristupačan i ne traži od čitatelja posebno predznanje. Dovoljan je interes za suvremenom kulturom i znatiželja o pričama koje se danas pričaju na sve strane."
Kako kupiti knjigu?
Jednom kad se knjiga otisne, autoru su ruke vezane. Svi mi borimo se s kompleksnim sustavom predstavljanja i prodaje knjige i birokratskim bespućima zakona naše države. Stoga želim zahvaliti svojem izdavaču, Sveučilištu Jurja Dobrile u Puli te se u naše zajedničko ime obratiti čitateljima portala Miss7 i zamoliti ih da se za kupnju knjiga jave u Ured za izdavačku djelatnost Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli putem e-maila: izdavastvo@unipu.hr ili telefonski +385 (0)99 3777 463. Tamo mogu zatražiti promotivnu cijenu koja će za njih biti umanjena za 10% do početka listopada 2024.
Komentiraj, znaš da želiš!
Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.