- Nakon godina i godina stavljanja tuđih potreba ispred svojih, jedna je novinarka odlučila tome stati na kraj i u svoj život uvesti eksperiment: 'Kako reći ne'
- Prestala se odazivati na događaje koji ju nisu zanimali, raditi stvari koje su svi osim nje željeli raditi i podređivati svoje slobodno vrijeme drugima
- Bojala se kako će se zbog toga otuđiti od obitelji i prijatelja, ali to se nije dogodilo. Pročitaj njezinu priču...
"Poznavala sam jednu ženu koja se bojala reći ljudima što zaista želi. Najveći joj je problem bio taj što nije znala ljudima reći ne. Umjesto toga bi se zaplela u mrežu obveza, tjeskobe i laži. Ta sam žena bila - ja. Poput mnogih sam ljudi samo željela biti prihvaćena, cijenjena i voljena - a mislila sam da je jedini način za to bio staviti tuđe potrebe ispred svojih. Jednog sam dana pukla i odlučila promijeniti način na koji funkcioniram. Kao eksperiment, počela sam se zauzimati za sebe, pa čak i na rizik toga da se otuđim od svih ljudi koje znam i da srušim cijeli svoj svijet. To se, naravno, nije dogodilo. Evo kako je moj eksperiment izgledao:
Prestala sam izmišljati glupe izgovore
Prije šest su me mjeseci zamolili da volontiram na jednom dosadnom društvenom događanju koje mi se nikako nije uklapalo u tjedni plan. Trebala sam posluživati goste i pregledavati karte. Umjesto da sam iskreno rekla što mislim o tome, skrušeno sam pristala i idućih se dana opterećivala mišlju kako da se iz svega toga izvučem. Nakon mnogo napadaja anksioznosti i panike, rekla sam organizatorima da imam gadnu prehladu. Ne samo da sam uzaludno potrošila sate i dane smišljajući izgovor, nego sam jadne ljude u zadnji tren ostavila na cjedilu. Poslije sam shvatila da bi bilo mnogo lakše da sam jednostavno rekla 'ne'. Od tada sam na sve upite koji me nimalo nisu zanimali pristojno odgovarala "Žao mi je, ali mislim da ja nisam prava osoba za to". Na taj sam način postavila granicu između svojih potreba i potreba drugih.
Moji prijatelji i obitelj nisu imali ništa protiv
Priznati da mi se neda na neki tulum mi je bilo najteže. Što je još gore, mislila sam da su ljudi koji otvoreno kažu da bi radije večer proveli kod kuće čudni, asocijalni i nepristojni. Mislila sam da i drugi tako razmišljaju - naravno, ispostavilo se da sam bila potpuno u krivu. Kad sam prvi put rekla da mi se neda u izlazak nikog nije bilo briga. U jednom me navratu prijateljica pozvala na kavu u vrijeme koje sam planirala provesti u teretani. Bilo mi je neugodno odbiti ju, ali sam ipak rekla "Oprosti, ali već sam isplanirala nešto drugo" , na što je ona jednostavno odgovorila: "Okej, nema problema, ići ćemo neki drugi put". Ispalo je toliko jednostavno da sam htjela zaplakati zbog svih onih izlazaka i kava na koje sam otišla protiv svoje volje.
Imam mnogo više vremena
Prije ovog eksperimenta nikad nisam imala vremena za stvari koje sam zaista željela raditi - učiti španjolski, pisati roman, putovati. Svoje sam slobodno vrijeme trošila na udovoljavanje drugima i radeći stvari koje su drugi željeli raditi. Eksperiment 'kako reći ne' je mom danu dodao par dodatnih sati kad sam se napokon posvetila stvarima za vlastiti gušt. Više nisam trošila vrijeme na traženje posla za svog prijatelja niti na čitanje radne verzije knjige nekoga koga uopće ne poznajem. Ovaj mi je korak promijenio život u smislu da više nisam morala biti dio dosadnih stvari u životu nego se posvetiti stvarima koje mi pune i dušu i tijelo".
Komentiraj, znaš da želiš!
Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.