- Strast prema hrani zajednička je svim Hrvatima pa ne iznenađuje da su glavne vijesti redovito one o novim mjestima gdje se može dobro pojesti, kakvu god spizu nudili
- U moru svih onih koji su tijekom posljednjih mjeseci započeli svoju priču, 'Viški cvit' je mjesto posebno vrijedno pažnje, u kojemu se svakodnevno može pronaći tradicionalne viške slastice, ali i pogaču od slane ribe
- Ova je slastičarnica oduševila baš sve koji su je dosad uspjeli otkriti pa su ona i njezina nasmijana vlasnica Mirela glavna tema na otoku ovoga ljeta
Da mi Hrvati baš jako volimo dobro pojesti (i popiti), u rekordnom roku postane jasno svakome tko se prvi put susretne s nama. Mnogi se stranci, uključujući i mog supruga Engleza, načuditi ne mogu u kojoj mjeri na (ne)sreću jedne nacije može utjecati hrana pa svojima redovito prepričava kako smo u stanju satima pričati o hrani, kako su restorani i slastičarnice redovito glavne teme razgovora, kako se putovanja pamti po tome gdje se dobro pojelo, kako je prva tema, nakon što se krene jesti, komentiranje jela i kako ga se eventualno moglo učiniti boljim i kako je nešto domaće najdragocjenije što ti netko naš može poslužiti ili dati.
Kada mene pak naši pitaju za kulturološke razlike, volim im reći da je ona glavna da oni jedu da bi živjeli, dok mi živimo da bismo jeli, uz obavezan zaključak da bi i oni bili sličniji nama da imaju bolju kuhinju.
Strast prema hrani zajednička je svima s hrvatskom putovnicom pa ne iznenađuje da su glavne vijesti redovito one o novim mjestima gdje se može dobro pojesti, kakvu god spizu nudili, a u moru svih onih koji su tijekom posljednjih mjeseci započeli svoju priču, jedno je posebno vrijedno pažnje.
Sušta suprotnost minimalistički uređenim restoranima u kojima se na meniju nalaze jela kompliciranih naziva i u kojima, zalogaj ili dva servirani na raznim pjenicama i redukcijama koštaju pravo malo bogatstvo na konto vrhunskih namirnica i prezentacije koja je, čini se, sve češće bitnija od same hrane, ili pak slastičarnicama s baršunastim foteljama, pastelnim zidovima i zlatnim detaljima, u malenoj viškoj kamenoj uličici Ivana Farolfija na broju 10 početkom srpnja osvanuo 'Viški cvit', slastičarnica kakvu su oni sa škoja, jednako kao i oni koji ga posjećuju, priželjkivali desetljećima. Skromna, nepretenciozna, topla i beskrajno simpatična, baš kao i njezina vlasnica, Mirela Blagojević.
Life&style
Ova rođena Splićanka na Vis je doselila 1999., iako je na rodni škoj svog oca dolazila od malih nogu i uvijek ga pamtila kao mjesto sreće i slobode, a u njezinom je sjećanju posebno mjesto imao miris viških cvita koje je pravila njena nona i od kojih je, kako kaže, vonjalo cilo susidstvo. Godinama kasnije, kada je s obitelji već živjela na Visu, jedna ju je gospođa naučila praviti ovu tradicionalnu slasticu koja se radi s amonijakom za kolače i aromom anisa, a uz viški cvit kojemu slastičarnica i duguje ime, ovdje se može pronaći i ostale tradicionalne slastice poput hruštula, pandoleta i fritula, sve redom svježe ispečene i pažljivo upakirane u male škartoce i kutije od 100, 250 i 500 grama te uredno izložene u starom kredencu, te pogaču od slane ribe - višku i komišku. Jedina razlika u njima je ta da uz slanu ribu i kapulu u komišku ide još i rajčica, kaže Mirela, komentirajući da ni sama nije sigurna kada ih se počelo razlikovati:
"Ja se ka dite sićan da je moj otac uvik činija ovu sa pomama, a govorija bi viška pogača."
S osmijehom od uha do uha Mirela svakodnevno sve što nudi ovdje priprema pred svojim kupcima, oduševljenima time što sve mogu isprobati prije nego što kupe, i još više oduševljenima okusima jer se, kaže Mirela, redovito vrate po još. Iako za ove tradicionalne viške slastice svatko sa škoja zna, prije 'Viškog cvita' baš ih se i nije moglo pronaći na svakom koraku, a što joj je i bio jedan od glavnih povoda da otvori nešto svoje.
"Tila sam da ljudi koji dođu na škoj vide, okuse i saznaju za našu prošlost i da mogu na kartončić dobit kus (komad) pogače i izist ka u fast foodu sendvič, jer to do sada na Visu nisu mogli, već bi tribali sist u restoran ili naručit kod nekoga", kaže Mirela, presretna i ponosna što im je upravo ona pružila ovu mogućnost.
Iako je danas i sama ugodno iznenađena koliko su dobro ljudi prihvatili 'Viški cvit', odluku da otvori svoju malu oazu sreće nije donijela preko noći. Štoviše, deset je godina sanjala sve ono što je ove godine napokon i zaživjelo i, kako mi kroz suze radosnice kaže, beskrajno je zahvalna svima koji su joj pomogli na tom trnovitom putu.
Life&style
Budući da proces izrade jedne kile cviti, isto kao i hruštula traje par sati, upravo je vrijeme ono čega u danu nikada nema dovoljno pa se tako jutros, na nagovor susjede, prvi put otišla baciti u more koje joj je pred kućom. No unatoč tome što njezino ljeto izgleda potpuno drugačije od ljeta kakvog zamišlja velika većina nas, Mirela ne može biti sretnija. Štoviše, u njezinom suznom glasu osjećam onu količinu sreće zahvaljujući kojoj čovjek iskreno vjeruje da može baš sve što zamisli i poželi.
"Ja kada se umeljam u brašno, ja sam u nekoj drugoj dimenziji, u nekom drugom svijetu, i sav umor i sve što mi je na duši, mene to liječi. Nekome je to zemlja, nekome je to vrt, nekome sport, svatko ima neki svoj ispušni ventil, a meni je to brašno. Nisam profesionalac, ali sve što radim radim s dušom i s ljubavlju, i tako sam osluškujući tradiciju otoka i gledajući ljude koji dolaze tu kao turisti koji hoće probati nešto tradicionalno i nešto novo, došla do ideje da bismo možda mogli pokušati raditi isključivo tradicionalne stvari."
Za razliku od sati u danu, zainteresiranih isprobati što se na ovom rajskom otoku oduvijek pripremalo i jelo ne nedostaje pa se tako svakodnevno u redovima čeka na svježe pečene keksiće čiji se miris širi okolnim ulicama, kod jednih budeći nostalgiju, a kod drugih intrigirajući i budeći želju za otkrivanjem otkuda stiže. Ili, kao u Mirelinom slučaju, vonjajući susidstvom i vraćajući je u neke davne dane kada je bila samo jedno nasmijano, razigrano i beskrajno sretno dite Visa.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Miss7 dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Miss7 te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
manfred
Komentiraj, znaš da želiš!
Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.