- Jasmina Kosanović poznata je po zlatnim rukama koje iz dana u dan izrađuju lutke i druge igračke
- Izlog njezina dućana u Petinjskoj, kako tijekom godine, tako i u božićno vrijeme, redovito je jednan od najposebnijih u gradu
Znali smo da će Božić doći brže čim ranije zaspemo, ili su nam barem tako govorili, ali smo svejedno bili toliko uzbuđeni da ne bismo uspjeli zaspati dok nas napokon umor ne bi savladao. Bilo je to najslađe uzbuđenje i iščekivanje, uz mamu i baku koje već padaju s nogu, ali i dalje, unatoč tome, vade modlice i peku capice, vanilin kiflice, breskvice. Cijela bi kuća tada izgledala kao začarana. Odzvanjale bi njome božićne pjesme koje su svi pjevali u isti glas, netko s malo manje, a netko više sluha, zrak bi mirisao na sve one kolače koji su se uredno, svaki na svojoj tacni, hladili u najhladnijoj sobi i čekali da ih se posloži na fine tanjure, a lampice su nas obasjavale najnježnijom svjetlošću. Baka bi se stvorila odnekud s ogromnom kutijom punom kuglica, gljivica i ptičica i svatko bi krenuo grabiti svoje omiljene ukrase i vješati ih. Na drvce koje je prpošno čekalo da zasja u svom punom sjaju.
Life&style
Odavno su prošli dani kada smo bili djeca i mnogi su od nas danas i sami oni koji režiraju božićni ugođaj u svom domu, tkajući najljepše uspomene za neke nove generacije, no jedan izlog u Petrinjskoj, onaj Jasmine Kosanović, u djetinjstvo me uspio vratiti u trenu. Jedan pogled na medvjediće u pletenim vestama, božićne keksiće, modlice i drvce ukrašeno srcima bio je dovoljan da se ponovno, barem na trenutak, osjetim kao dijete i otplovim u neka davna, bezbrižnija vremena. I sigurna sam da nisam jedina.
Sigurna sam da je puno onih koje će simpatični medvjedići svojim božićnim opravicama podsjetiti na vrijedne ruke baka kojih možda više nema, na njihove košare s iglama za pletenje i onu ladicu u kojoj se skrivala vuna od koje bi na kraju nastajale najčarobnije stvari i, kad god vidim da je Jasminin izlog dobio neko novo ruho, uvijek se nasmijem znajući da me čeka tornado najslađih emocija i sjećanja.
Life&style
Njezin ovogodišnji izlog, ili bolje rečeno njezini ovogodišnji izlozi, također nisu izuzetak. I dok nas onaj manji podsjeća na sve one dane kada smo i sami bili djeca, onaj veći, glavni, ostao je rezerviran tek za djevojčicu u najnježnijoj bijeloj haljinici, crvenim papučicama i s krunom od bobica koja u društvu nekolicine crvendaća hrabro kroči kroz nemislosrdnu šumu svega ne toliko lijepoga što nas svakodnevno čeka na našem životnom putu. Ona se kroz gusto granje uspjela probiti do nešto mirnijeg mjesta ne bi li nam poslala jednu veoma snažnu poruku, a ta je da nježnost pobjeđuje sve grubosti. Crvendaći? Oni su tu tek ne bi li nam pružili priliku da zaželimo jednu želju koja će nam se, kako jedno vjerovanje kaže, ostvariti kada ih ugledamo! Pa ako im to i ne pođe za rukom, divno je barem na trenutak otploviti u dane kada smo doista vjerovali da su sve, pa i one najčarobnije stvari moguće!
Komentiraj, znaš da želiš!
Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.