- Josipa Pavičić otkrila je kvržicu na dojci u svojoj 35. godini. Nalazi su pokazali kako se radi o hormonski ovisnom karcinomu dojke
- Josipa je svoju priču o boli i pobjedi i putu do svog izlječenja opisala u knjizi "Šest milimetara" s kojom je imala čak 168 promocija, a po njoj je napravljena i monodrama
- "Ponekad kažem kako je karcinom došao kao jedan dar u moj život, jer ne znam da li bi ikada promijenila svoj način razmišljanja i života i da li bi se vratila sebi bez njega", kaže Josipa
Nakon što je dobila dijagnozu raka dojke, Josipa Pavičić je prošla kroz dvije operacije, dugogodišnje liječenje i tešku odluku o dvostrukoj mastektomiji na koju se je odlučila nakon što je dobila nalaze genetskih testova koji su potvrdili kako postoji 90 posto šanse da će se karcinom opet vratiti. Danas je zdrava žena koja vodi obuke autogenog treninga, puno putuje, organizira promocije svojih knjiga po cijeloj regiji, kuha, provodi vrijeme s obitelji i trudi se uživati u svakom danu te na život gleda na jedan potpuno drugačiji način.
S Josipom smo razgovarali u zagrebačkom hotelu Esplanade, koji je njena omiljena oaza opuštanja, gdje smo u sklopu #Pinkypromiss kampanje, javno-zdravstvene kampanje koju provode lifestyle portali misszdrava, miss7 i missmama snimili ekskluzivne fotografije, a ona nam je ispričala svoju emotivnu priču.
miss7: Prije nego što ste napipali kvržicu na dojci, jeste li odlazili redovito na preventivne preglede i radili samopregled grudi? Žene često kao razlog za neobavljanje samopregleda navode kako ne vole gledati i dirati svoje grudi. Upravo kampanjom #Pinkypromiss želimo ukazati na to da grudi možda dolaze u različitim veličinama i oblicima, ali jedino što je bitno od svega je njihovo zdravlje.
Josipa: Uredno sam uvijek kroz život, od svoje prve trudnoće, jednom godišnje odlazila na preventivni pregled grudi. Što se tiče grudi i ženskog straha od prihvaćanja i gledanja vlastitog tijela, mislim da je to nešto što nosimo sa sobom od djetinjstva, razlog je u tome što smo naučene tijekom našeg odrastanja da se svojih spolnih organa trebamo sramiti, ne smijemo ih pokazivati i o njima se ne smije pričati. U tome leži problematika i svi bi trebali prvo poraditi na tome da prvo prihvatimo sebe i svoje tijelo u cijelosti. Upravo prihvaćanjem tijela podižemo svijest o zdravlju i životu, a prihvaćanjem sebe zapravo počinjemo istinski voljeti sebe. Najmanje što svi možemo napraviti za sebe, ako se volimo, je otići na taj godišnji pregled i podučiti se na internetu kako same možemo napraviti samopregled, jer doći na vrijeme znači spasiti život, a od toga nema veće i bolje motivacije.
Stajling:
Haljina Ted Baker - 1386 kn (183,95 eur)
Ogrlica Owo, Watch Centar - 213 kn (28,27 eur)
Svi artikli dostupni su u Designer Outletu Croatia
miss7: U vašoj knjizi "Šest milimetara" napisali ste kako ste prije dijagnoze raka dojke mislili da morate biti savršeni, svidjeti se i ugoditi svima, je li se to promijenilo nakon suočavanja s bolešću i zašto?
Josipa: U svima nama čuči ogroman strah od smrti i promjena. Iako svi u sebi nosimo svojevrsni atest u kojem piše kako je za promjenu u životu dovoljan tek jedan trenutak te kako ništa nije sigurno, i dalje se grčevito borimo da zadržimo pozicije i da se odupremo vjetru. Jedina životna stalnost i sigurnost jest promjena. Slika o meni se jako promijenila nakon dijagnoze raka dojke. Promijenila sam cijeli život, svoje prioritete i najvažnije - konačno sam zavoljela sebe baš takvu kakva jesam.
Odlučila sam prihvatiti sve svoje nedostatke, mane, loše strane, svjesna kako nigdje na svijetu ne postoji savršen čovjek i kako u svakome od nas žive ona dva vuka, dobar i loš. Samo mi odlučujemo kojeg vuka ćemo više hraniti. Kad sam prihvatila sebe u cijelosti znala sam kako počinje moja duhovno mentalna "generalka". Prirodna ljubav prema sebi treba nam biti imperativ, a ne lažna taština i iskrivljeno samoljublje. Zdrava ljubav prema sebi nije egoizam jer su egoisti ljudi koji uopće ne vole sebe, oni samo koriste druge da bi nahranili svoje praznine. A voljeti sebe ne znači gaziti druge.
U trenutku izricanja dijagnoze pomislila sam kako to zvuči okrutno. U meni su se ispreplitali i borili za prevlast strah, nevjerica, tuga, ljutnja, muk, nemoć... Strah je razlistao moj život kao artičoku. Prvih dana suze su bile moj stalni pratitelj. Moj je zdrav razum iščeznuo i zaposjeo me, poput duha, najgori scenarij. Što sad? Kuda? Kako da se spasim? Čovjek može spoznati samo ono što može voljeti. Svaka se prljavština može oprati vodom, osim one unutra, kad je duša zakaljana mržnjom i zamjeranjem. To samo ljubav može očistiti. Svaki je karcinom nakupina nezadovoljstava iz prošlosti. Vjerujem kako lijek za našu bolest leži u opraštanju.
Ona Josipa od nekad gledala je i cijenila površinu, a Josipa danas živi i njeguje dubinu. Odgojem sam naučena kako je važno udovoljiti drugima, kako je važno biti dobar prema drugima, a nikada me zapravo nitko nije naučio i podučio koliko je važno da budem dobra prema sebi. Mogu ja biti najbolja prema drugima, ali osnovno i glavno pitanje je kakva sam sama prema sebi. Prije dijagnoze sebe sam stavljala na zadnje mjesto, hranila sam se toksičnim mislima, nisam znala reći NE, nikad nisam bila zadovoljna, stalno sam si bila kriva, živjela sam u svojim strahovima (imala sam svoje omiljene strahove, sporedne strahove, nedjeljne strahove, svoje majčinske strahove, strahove oko posla).
Sve sam uzimala zdravo za gotovo: svoje nokte, organe, vrijeme, odnose, prestala sam primjećivati sitnice, prirodu, kažnjavala sam se kad nešto nije ispalo kako sam unaprijed zamislila ili sam činila kako su drugi htjeli, a ja sam ljuta na sebe, trčala sam za rezultatima, ne cijeneći svoj trud. Ponekad kažem kako je karcinom došao kao jedan dar u moj život, jer ne znam da li bi ikada promijenila svoj način razmišljanja i života i da li bi se vratila sebi bez njega. Rak me naučio da se sa životom treba družiti, a ne boriti.
miss7: Kakve "lekcije" i spoznaje o sebi ste dobili tijekom vaše borbe sa zloćudnom bolešću, prolaska kroz čak 2 operacije i nakon dvostruke mastektomije?
Josipa: Zavoljeti sebe. To je moja najvažnija lekcija s karcinomskog puta. Svi mi skrivamo sto i jednu stvar, ne samo od drugih, nego i od sebe. Nismo iskreni ni u vlastitoj kupaonici. Za početak trebalo je srušiti sve te obrambene zidove i ostati "gola". Drugi mi je korak bio ulazak u tišinu. Ostala sam sama jer ja i jesam sama. Cijeli nas život uvjeravaju da imamo roditelje, djecu, kuće, pse i mačke... Ustvari nemamo nikog i ništa. Imamo samo sebe. Zato sam poslušala svoj unutarnji glas, preuzela rizik i pustila neka sve izađe na površinu. Istrijebila sam potiskivanje jer ono truje, potiskivanje je poput pesticida. Bez iznimke, odgovorno tvrdim da ako nismo sposobni voljeti sebe, nikad nećemo biti sposobni voljeti nekog drugog.
Sadašnji trenutak je jedino što je vrijedno moje potpune koncentracije i bivstva. 'Sad i ovdje' je sve što imam u svojem šarenilu raskoši života. Nije li to pomalo ironično? Ako uzmemo u obzir sva naša silna vjerovanja kako imamo kuće, aute, kamione, avione...
Prije dijagnoze sam uvijek mislila kako ću biti sretna i zadovoljna kad ostvarim određene rezultate, ali ključ je u tome da budemo zadovoljni sa sobom u ovom sadašnjem trenutku, sa svim onim što imamo sada. Da budemo zadovoljne i ako imamo male grudi, velike grudi, kvrgav nos, da prihvatimo životne situacije u kojima smo sada. Tek kad prihvatimo svoja nezadovoljstva možemo ih mijenjati. S rakom sam shvatila da nikakva postignuća i rezultati nisu znak moje vrijednosti jer ja vrijedim jedino dok mi srce kuca. Kao i svi ostali.
Naučila sam da je najveće bogatstvo koje mogu imati postizanje unutarnjeg mira, da nema tih novaca i nekretnina koje mogu biti važnije od našeg unutarnjeg mira. To je ono što danas osjećam, njegujem i čuvam. Druge ljude ne mogu promijeniti, mogu ih samo prihvatiti i odlučiti hoću li im biti blizu ili daleko. Jedina osoba koju mogu promijeniti sam ja. Naučila sam da se trebam prihvatiti i zavoljeti, posložiti svoju piramidu prioriteta, razmišljati o onome što volim i što mi se sviđa, a ne po cijele dane vrtjeti po glavi sve ono što ne želim, što mrzim i čega se plašim. Naučila sam da sam jedino ja glavna i odgovorna za svoj život te da ga imam potpuno pravo živjeti onako kako ja želim. Previše se bavimo s time što će drugi ljudi reći i misliti, a nismo došli na ovaj svijet kako bismo zadovoljavali tuđa mišljenja. Kad se jednom nađemo na operacijskom stolu, sa skalpelom iznad glave, shvatimo da zaista nije važno što drugi misle i govore.
miss7: Kako je dijagnoza raka dojke utjecala na vaše samopouzdanje, u jednom dijelu knjige emotivno opisujete trenutak kada ste se zapitali kako je to živjeti bez grudi prije odluke o dvostrukoj mastektomiji nakon učinjenog genetskog testa?
Josipa: Kad dobiješ dijagnozu raka dojke, pogledi oko tebe postanu nepodnošljivi. Ljudi te uglavnom gledaju sa sažaljenjem zbog čega se osjećaš kao netko tko je otpisan, a to daje još jednu neizdrživu težinu cijeloj situaciji. Ima i onih koji vjeruju da je bolest zasluga i sramota i da si se razbolio zato što si to zaslužio. Ima nas svakakvih, sto ljudi - sto ćudi. Dugo mi je trebalo da shvatim kako nisu svi ljudi dobri.
Kad sam odlučila da želim život, da se želim izliječiti, trebala sam snagu, vjeru i podršku. Nije bilo lako donijeti odluku o dvostrukoj mastektomiji. Jedno sam se jutro upitala: "Što su te moje grudi u usporedbi sa životom?“ Kad nešto uzmeš, onda nešto i daš. Ja sam uzela život, a dala sam grudi.
Nisam trebala suze i sažaljenje. Za samopouzdanje i hrabrost bilo mi je izrazito važno pronaći žene koje su to prošle, a koje su bile dobro i zdrave. Upravo iz tog razloga, nakon što sam ozdravila, odlučila sam izaći u javnost i podijeliti svoju priču i napisati knjigu, raditi promocije knjige po cijeloj Hrvatskoj. Kad se nađeš u kaljuži bolesti, žene koje su i same nekada bile u toj kaljuži, a danas su zdrave najveća su potpora vjeri u izlječenje, vjeri da mogu i ja. Nažalost nitko nije imun na rak, bio bogat ili siromašan, vjernik ili ateist, rak se može dogoditi svakome. Glavna poruka koju sam svojom knjigom, promocijama i monodramom željela poslati je: "Ako sam mogla ja, možeš i ti!"
Stajling:
Haljina Ted Baker - 1386 kn (183,95 eur)
Torba Michael Kors, XYZ - 1399,50 kn ( 185,75 eur)
Ogrlica Owo, Watch Centar - 213 kn (28,27 eur)
Svi artikli dostupni su u Designer Outletu Croatia
miss7: Kako ste se nosili sa strahom i koliko je bilo teško prihvatiti situaciju i sve odluke koje ste morali donijeti sami?
Josipa: Postoji li netko tko u trenucima velike boli, nevolje i patnje nije prizvao Boga? Svatko od nas, prije ili kasnije, uđe u određenu egzistencijalnu tjeskobu i baš tada u nama se otvara pretinac koji je mogao zauvijek ostati pod ključem. Dokazano je kako je najveći ljudski strah, strah od smrti. Zbog takozvane anksioznosti od smrti, ako je zaliječimo, postajemo bolji, jednostavniji, prisniji i puni ljubavi, a s takvim osobinama stvaramo raj oko sebe. Smrt je glavni razlog za život.
Od pitanja zašto meni i okrivljavanja drugih ljudi i događaja, nemamo puno koristi. Prvi korak je prihvaćanje situacije koliko god bila teška i traženje odgovora na pitanje kako dalje. Bolest je zapravo poziv na promjenu. Svi mi znamo, u trenutku kada se neki simptomi počnu manifestirati u fizičkom obliku, da već neko vrijeme unutra, u sebi, nismo bili dobro. Neki unutarnji glas nam se javi i kaže "Hej, promijeni se, učini nešto, ja više s tobom ne mogu ovako dalje". Osim rješavanja posljedica, mislim da je važnije otkriti i riješiti uzrok problema.
miss7: Sjećamo se opisa u vašoj knjizi kada je Vaša prijateljica nakon operacije došla nalakirati vam nokte u bolnicu. Koliko za ženu koja prolazi ovakav proces liječenja znače takve male stvari, poput šminke, laka za nokte, lijepe odjeće? Jesu li te stvari uz lijekove i podršku bližnjih također presudne za mentalno zdravlje, hrabrost i samopouzdanje?
Josipa: Na mojem karcinomskom putu, osim što sam puno plakala, puno sam se i smijala i odlučila sam gledati lijepe strane svakog dana, čovjeka i događaja. Počela sam biti prisutna u sadašnjem trenutku, postala sam zahvalna za svaku minutu. Ne bavim se više prošlošću niti budućnošću jer prošlost je mrtva, a budućnost je potencijal koji se može, a i ne mora dogoditi. Prihvatila sam zaokret u umu, zahvalnost me ponijela tamo gdje vidiš dublje od puke površine, osjećala sam se blagoslovljenom već zbog toga što živim. Ne možeš osjećati ljutnju, povrijeđenost ili bilo koju negativnu emociju ako je u tvom životu prisutna istinska zahvalnost jer se na istom mjestu u isto vrijeme ne mogu se pojaviti prekrasan sunčan dan i tmuran olujan dan.
Sjećam se scene kada su mi prijateljice dolazile u bolnicu nakon operacije, jedna mi je fenirala kosu, a druga mi je lakirala nokte. Da, željela sam se osjećati normalno, zdravo.
Drage žene, sve vi koje se ovih dana nosite sa svojim strahom i rakom. Dopustite si sve. Ako vam se plače - plačite. Ako vam se šeće, šećite. Budite nježne prema sebi, vjerujte u sebe, zagrlite se i dopustite si promjenu. Život nam sve donese baš onda kada to možemo najbolje podnijeti. Odbacite loše misli jer one vas truju, otpustite boli i prošlost, oprostite svima sve i posvetite se sebi i samo sebi. Na karcinomskom putu trebamo sebe vratiti sebi, a za to nam je potrebno strpljenje. Krenite korak po korak u promjenu i do zdravlja.
Nas naš mentalni sklop, uvjerenja, negativne misli i zamjeranja dovode do oboljenja. Nekako mi se čini kako je u našem narodu prihvatljivo da je u ulozi vječite žrtve, stalno je nešto loše i to je postalo normalno, a čim se osjetimo dobro, svi očekujemo kako će nas nešto "opaliti po glavi". Primjerice, ako dobijemo devet pohvala i jednu kritiku taj dan, mi ćemo vrtjeti u glavi tu jednu kritiku. Zašto ne bismo za promjenu dali pažnju i fokus onome što je dobro u našim životima, onome što volimo, što nas ispunjava i raduje?"
Stajling:
Haljina Ted Baker - 1386 kn (183,95 eur)
Ogrlica Owo, Watch Centar - 213 kn (28,27 eur)
Svi artikli dostupni su u Designer Outletu Croatia
miss7: U knjizi spominjete puno dragih i stručnih ljudi koji su vas vodili kroz proces ozdravljenja. Koliko je bitno uključiti drage ljude u taj proces, znamo kako se ponekad oboljele osobe boje da će opteretiti okolinu ili ih je sram svoje dijagnoze?
Josipa: Prva tri mjeseca svojoj obitelji nisam ništa rekla, nitko nije znao za moj rak osim mog supruga. Znala sam da ću, ako im kažem, dobiti puno tuge, boli i straha, a to je ono što sam htjela izbjeći, jer sam tada trebala snagu i hrabrost. To je bio moj odabir i to je u redu, kao što je sasvim u redu odmah sve reći obitelji i drugima. U bolesti nema savjeta niti moranja. Nitko ne može bolje znati što je za vas najbolje, od vas samih. Uvijek kad me pitaju za savjet, ispričam se i kažem kako ne dajem savjete, jer ih ne dajem. Ja dajem podršku i dijelim svoje iskustvo i mišljenje, a na svakom je pojedincu da odabere svoj vlastiti put i korake na njemu.
Tijekom svog liječenja u bolnici imala sam sreću da sam na onkološkim odjelima upoznala divne brižne i tople sestre i liječnike s velikom empatijom, s doktorom Andrejom Rothom sam na svom karcinomskom putu postala i prijateljica. Dan danas me kontaktira puno oboljelih žena tražeći podršku, toplu riječ, mišljenje o različitim prirodnim preparatima ili preporuku za liječnika. Mnoge mi dolaze i na obuku Autogenog treninga.
Doktorica Vesna Ramljak je prošla sa mnom moj rak, a nakon toga sam ja s njom prolazila njezin rak i puno smo si pomagale. Uz podršku stručnih ljudi, kontinuirano sam radila na tome što nosim u svojoj glavi i propitkivala sam kakva su moja uvjerenja i mentalni sklop u cijelosti, što trebam osvijestiti pa promijeniti?
miss7: Što biste poručili svim ženama koje se boje otići na preventivne preglede te onima koje su procesu liječenja nakon dijagnoze?
Josipa: Neke žene ne žele otići na preglede iz straha da se ne bi nešto otkrilo. Bolje je da znamo i to što prije! Nema osobe koja se ne boji otići na pregled, ja sam se isto bojala, a bojim se i sada. To je neminovno, takvi pregledi uvijek nose određenu dozu nelagode. Ipak, trebamo biti odgovorni prema sebi i nadjačati taj strah od odlaska na pregled. Odgovornost znači ljubav prema sebi i to je nešto što si trebamo svi dati. Kad vodimo računa o svom zdravlju, tada dajemo i važnu poruku našoj djeci da i ona brinu o sebi i svom zdravlju i učimo ih ljubavi prema sebi, a to se zove odgovornost.
Ženama koje su u procesu liječenja predlažem da se odreknu moranja. To je jako važno, shvatiti da ne moramo ništa. Okružite se ljudima uz koje se osjećate dobro, koji vam ulijevaju hrabrost, uz koje se osjećate mirno. Ako se pored nekoga osjećate loše, nesigurno i tužno, odmaknite se, iako se radilo i o vašoj sestri ili najboljoj prijateljici. Vrijeme liječenja je vrijeme u kojem se trebamo posvetiti sebi, osluhnuti sebe, čuti što želimo i trebamo, otkriti gdje se osjećamo mirno i dobro, a u tom vremenu nema moranja. Cilj je ozdraviti, dan po dan, korak po korak, uz puno vremena provedenog u prirodi koja liječi. Sjećam se kako sam svakodnevno odlazila u šumu, sjedila pod stablima bjelogorice, slušala cvrkut ptica i plakala. U šumi sam isplakala litre suza, ali sam se u njoj i dubinski očistila.
Stajling:
Haljina Ted Baker - 1386 kn (183,95 eur)
Naušnice Aldo - 102 kn (13,54 eur)
Ogrlica Owo, Watch Centar - 213 kn (28,27 eur)
Svi artikli dostupni su u Designer Outletu Croatia
miss7: Kakav je vaš odnos prema sebi nakon raka dojke, koliko brinete o tijelu, zdravlju, uživate li u malim ritualima njege za tijelo, poput lijepog oblačenja, šminkanja, antistres tretmana?
Josipa: Uživam u svim tim ritualima, volim se lijepo odjenuti, našminkati, iako se privatno šminkam minimalno. Volim imati njegovanu zdravu kosu i kožu, volim tretmane opuštanja i masaže. Volim što sam takva i što to volim. Trudim se živjeti život tako da što više slušam sebe i poruke svog duha i tijela. Trudim se živjeti u ravnoteži između vanjskog i unutarnjeg. Vježbam nekoliko puta tjedno, planinarim, plešem, ove sam godine krenula na salsu. Kuham, trudim se zdravo jesti, ali si ništa ne zabranjujem, pojedem čokoladnu tortu i pečene krumpiriće kad ih poželim. Peglam, čistim, brišem prašinu, u prijevodu prihvaćam i volim svoj život, njegove uspone i nedaće i živim ga maksimalno. Više ništa ne ostavljam za sutra, jer sutra je bonus, a ne činjenica. Više od svega nabrojenog volim svoj unutarnji sjaj i mir, duhovnu i mentalnu higijenu kojoj posljednjih godina dajem apsolutnu prednost.
Stajling:
Haljina Ted Baker - 1386 kn (183,95 eur)
Torba Michael Kors, XYZ - 1399,50 kn ( 185,75 eur)
Naušnice Aldo - 102 kn (13,54 eur)
Ogrlica Owo, Watch Centar - 213 kn (28,27 eur)
Sandale Dune London, Nine West - 769,30 kn (102,06 eur)
Svi artikli dostupni su u Designer Outletu Croatia
miss7: Čime se sve danas bavite i što vas najviše veseli?
Josipa: Podučavam Autogeni trening, certificirani sam voditelj Akademije Autogenog treninga. Na mom putu prema izlječenju, autogeni trening puno mi je pomogao. Ta znanja su mene vratila meni, a osim što ih podučavam, ja ih i živim. Ispunjava me i raduje kada vidim kako moji polaznici mijenjaju sebe i svoje živote nabolje. Lijepo je kad možeš nekome biti podrška i vjetar u leđa na njegovom putu promjena i samospoznaje.
Radim na novoj knjizi već godinu dana, posvećena je podizanju svijesti o narcisoidnosti jer je narcisoidnih osoba sve više u današnjem društvu. Pisat ću "narodski" o iskustvima onih kojima su narcisi uzeli srce, dušu, novce, zdrav razum i zdravlje. Kako prepoznati narcisa, kako narcis kontrolira, kako se igra, kako prekinuti odnos s narcisom, kako se oporaviti od narcisa? Odgovorit ću na pitanje: Zašto uopće privlačimo narcise i zašto im dopuštamo da nas psihički i emocionalno zlostavljaju? U knjizi imam gošću - pisca, psihijatricu koja će se baviti tematikom sa stručne strane. Povremeno s radošću prihvaćam i televizijske projekte. Živim svoj život poštujući jedan jedini zakon u koji vjerujem, a to je da ne radim, ne mislim i ne govorim ljudima ono što ne bi htjela da ljudi rade, misle i govore meni.
Zahvaljujući dijagnozi raka dojke ja sam naučila biti dobro i kad nisam dobro i naučila sam biti dobro bez obzira na vanjske okolnosti. Danas znam da nas život uvijek voli.
Fotograf: Marko Grubišić
Stajling: Ivana Pavić
Frizura: Frizerski salon Stanko
Šminka: Tena Bašić
Zahvaljujemo se zagrebačkom hotelu Esplanade na ustupljenom prostoru za snimanje modnog editorijala.
#Pinkypromiss je nagrađivana javno-zdravstvena kampanja koju su pokrenuli miss7 portali u suradnji s Klinikom za tumore KBC-a Sestre milosrdnice, udrugama EUROPA DONNA, NISMO SAME i SVE ZA NJU i uz partnerstvo i podršku Designer Outleta Croatia. Cilj je ove edukativne kampanje podizanje svijesti o nužnosti redovitog samopregleda dojki – jednostavne i brze metode koja može spasiti život te omogućava rano otkrivanje raka dojke.
Komentiraj, znaš da želiš!
Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.