Hrana koju si nekad obožavala, više ti i nije nešto
Vrijedi i obrnuto - nešto što si prezirala, sada rado jedeš?
Znanstvenici imaju objašnjenje
U posljednje vrijeme sve češće posežeš za hranom koju si kao mala prezirala? Mlijeko, jabuke, brokula i rajčice odjednom su obavezni dio tvoje standarne prehrane, a sve češće se odlučuješ za leću i zob? Da, i mi se ponekad pitamo jesmo li normalne! Ipak, znanstveno je dokazano da je s nama sve u redu. Evo što se događa:
Naime, naše osjetilo okusa uvelike ovisi o našim okusnim pupoljcima. Oni se nalaze na jeziku, nepcu, u ždrijelu i ostalim dijelovima usne šupljine. Ti pupoljci su uronjeni u epitel jezika i od tu informacije o okusima putuju prema živčanom sustavu. Dapače, okusni pupoljci i nisu neki veliki misterij. Ako se malo bolje zagledaš, vidjet ćeš ih i na vlastitom jeziku. One se nalaze unutar okusnih pupila. ''Svaki okusni pupoljak sagrađen je od 50 do 100 ćelija te imaju zadatak okusiti hranu prije nego što ju progutaš.'' - kaže dr. Robin Dando s Cornell centra za evaluaciju receptora.
Okusni pupoljci posebni su po tome što umiru i regeneriraju se svakih nekoliko tjedana. To se, ovisno o izloženosti mjesta na kojem se nalaze, događa i češće. Naime, svaki put kada spržiš jezik ili se slučajno ugrizeš za jezik ubiješ dodatne okusne pupoljke. Srećom, njihova regenerativna sposobnost je stvarno fantastična i novi okusni pupoljci razvijaju se brzo.''
Ipak, kako postajemo stariji, regenerativna sposobnost okusnih pupoljaka blago se smanjuje te receptori okusa i mirisa postaju sve slabiji. Starenjem riskiramo i gubitak okusnih pupoljaka.'' - tvrdi Helene Hopfer, asistentica pri nutricionističkom fakultetu u Penn Stateu. Naravno, mnogo toga ovisi o osobnim faktorima, ali neki znanstvenici slažu se da gubitak okusa započinje oko šezdesete godine.
Ipak, da bi se naš ukus (i okus!) hrane promijenio, ipak je potrebno nešto više od okusnih pupoljaka. Naime, u kreiranju okusa koje volimo ili ne volimo, sudjeluje i miris koji pomaže kreaciji šire slike okusa jer u cijeli proces uključuje brojne nove senzore. Osim toga, iako svi imamo jednaku sposobnost percipiranja osnovnih okusa, tijekom života razvijamo osobne preferencije na temelju navika, odgoja, kultura, uspomena i društvenog konteksta. Primjerice, možda si nekada davno voljela losos, ali nakon jednog trbuhobolje, naglo si ga zamrzila? Da, i takve situacije utječu na naše ukuse.
Ipak, ako si naglo zavoljela brokulu, moguće je da si samo ''preodgojila'' svoj mozak da mu se brokula sviđa jer znaš da je zdrava i dobra za tebe. Na isti način možeš ''zamrziti'' hranu, ako se dovoljno dugo treniraš. ''Pokušala sam ukloniti gazirane proizvode iz svoje prehrane i nakon što sam ih kasnije opet okusila bili su mi bolesno preslatki.'' - kaže dr. Dando. U konačnici, okusni pupoljci mijenjaju se svakih par tjedana, ali um i ljudsko iskustvo imaju mnogo više s onim što volimo i što ne volimo. Mogli bismo to implementirati na naše novogodišnje odluke o zdravom životu. Možda jest teško, ali ipak se može!