- Mlada majka iz Siska opisala je cijeli tijek trudnoće i porod u Njemačkoj, gdje živi
- "Na preglede je sa mnom išla prijateljica koja je medicinska sestra i koja bolje poznaje medicinske termine na njemačkom"
- "Tamo kao mlada majka imam super primanja. Na poslu sam imala sam ugovor za stalno pa dobivam dio svoje plaće, dječji doplatak i naknadu koju nudi samo Bavarska"
Prema podacima Federalnog statističkog ureda u Njemačkoj je 2017. godine rođeno više od četiri tisuće djece roditelja s hrvatskim državljanstvom. S druge strane, broj djece rođene u Hrvatskoj u stalnom je padu. Sve više mladih Hrvata odlazi u potrazi za boljim životom, a jedni od njih su i mladi supružnici iz Siska. Oni već dvije godine žive u Njemačkoj, a prije godinu dana postali su roditelji dječačića. Ova 23-godišnja mama rodila je u Münchenu, a s nama je podijelila svoje iskustvo. Ipak, željela je ostati anonimna.
Život
Iznenadilo me kako se liječnici prijateljski ponašaju
„Suprug i ja silno smo željeli postati roditelji, a sretnu vijest dobili smo nakon dvije godine zajedničkog života u Njemačkoj. Nisam se uplašila jer sam u stranoj zemlji, dapače, bilo mi je jako drago što ću baš tamo roditi. Od početka do kraja trudnoće, sve sam preglede obavljala u Njemačkoj. Izabrala sam doktoricu koja je imala same pohvale od pacijentica i stvarno sam bila zadovoljna. Čak mi ni jezik nije bio barijera. Ne govorim ga još uvijek savršeno, ali na pregledima sam sve razumjela i znala sam pitati sve što me zanimalo. Ipak, kako bih bila sto posto sigurna da neće doći do nekog nesporazuma, svaki put sa mnom je išla prijateljica koja je medicinska sestra i koja je bolje poznavala medicinske termine pa mi je ona dodatno objašnjavala sve što mi doktorica govori.
Ono što me najviše iznenadilo u njihovoj bolnici je pristup liječnika prema pacijentima. U početku nisam mogla vjerovati da su liječnici tako prijateljski nastrojeni prema pacijentima. Svaki sam se put osjećala odlično i bez imalo nelagode! Svi su uvijek bili jako profesionalni i predani onome što rade i pacijentima u svakom trenutku ukazuju na važnost situacije.
U hrvatskoj bolnici osjećala sam se kao zaboravljena
Iako sam tijekom cijele trudnoće radila preglede u Njemačkoj, u 14. tjednu trudnoće tijekom godišnjeg odmora u Hrvatskoj imala sam komplikacije koje su me zabrinule. Morala sam ostati nekoliko dana u našoj bolnici, u kojoj bih vjerojatno i rodila da smo ostali u Hrvatskoj. Ta je situacija samo potvrdila moju radost što ću roditi u Njemačkoj, a ne u toj bolnici. Naše je doktore tada više brinula moja strana zdravstvena kartica nego ja. Osjećala sam se kao da sam zaboravljena. Pomislila sam da sam i kod kuće mogla samo ležati. Stanje o sebi preispitivala sam sama, a na kraju sam tražila i da me puste kući na vlastitu odgovornost. Kada se situacija smirila, otputovala sam nazad u Njemačku i odmah se javila svojoj ginekologinji. Opet sam morala na mirovanje u bolnicu, ali da napomenem da su se svi čudili postupcima doktora u Hrvatskoj (u toj bolnici, s drugima nemam iskustva). Trudnoća je dalje tekla u redu.
Sin je bio cijelo vrijeme sa mnom u sobi
Ipak, rodila sam dva tjedna prije termina. Otišla sam u bolnicu bez trudova i prije pucanja vodenjaka. Jednostavno sam po nekim drugim stvarima osjetila da se porod bliži. Kada sam stigla u bolnicu pola sata nakon ponoći, rekli su mi da proces porođaja samo što nije počeo! Trudovi su nadolazili, bol je postajala jača i vrijeme je odmicalo. Imala sam jaku želju roditi sasvim prirodno, no prije poroda, kada sam se prijavljivala u bolnicu, ispunila sam formular da pristajem na epiduralnu u slučaju da ne mogu izdržati. Odbijala sam sve metode koje su mi nudili jer sam htjela proživjeti taj osjećaj. Uz pomoć mog supruga, koji je cijelo vrijeme bio sa mnom, koji me držao za ruku i donosio mi vodu, uz pomoć predivnog osoblja, naše malo čudo se rodilo u tri sata ujutro. Suprug je imao čast prerezati pupčanu vrpcu, vidjeti posteljicu i donijeti mi prvi našeg sina na prsa.
Sin je nakon poroda cijelo vrijeme bio sa mnom u sobi, odmah pored mog kreveta. To nam je puno toga olakšalo, a najviše dojenje. Tijekom našeg boravka u bolnici, medicinsko osoblje bilo je toliko ljubazno prema nama da sam se nekoliko puta pitala jesam li u hotelu ili sam tu rodila. Svaku večer bi me pitali što želim sutra jesti jer su imali već složen jelovnik pa sam mogla izabrati, a hrana je bila veoma ukusna. Ne mogu vjerovati da mi je boravak u bolnici bio toliko prekrasan.
Iako sam na porodiljnom, novca mi zaista ne manjka
Od bolnice smo još dobili na poklon vreću za spavanje za bebu i još nekoliko sitnica za mamu i bebu. Što se tiče novčanih naknada za rođenje djeteta, u gradu u kojem živimo naprave izračun primanja roditelja i onda odluče je li im potrebna pomoć. Nama, na sreću, nije bila potrebna!
Life&style
Tamo kao mlada majka imam super primanja. Na poslu sam imala sam ugovor za stalno pa dobivam dio svoje plaće, dječji doplatak i naknadu koju nudi samo regija Bayern. Puno puta se našalim i kažem da imam veća primanja nego netko tko je zaposlen. Sve u svemu, iskustvo poroda u Njemačkoj bilo mi je sjajno! Tijekom poroda puno me toga brinulo jer mi je to bila prva trudnoća, što je normalno, ali mogu doista reći da je trudnoća bila najljepši period moga života. Toliko ispunjenosti, ljubavi i osjećaja, za koje nisam ni znala da imam u sebi!
Moj sin će u Njemačkoj imati više izbora
Što se tiče općenito preseljenja u Njemačku, u početku je istom mjerom u meni vladalo i uzbuđenje i tuga, tako isto i kod moga supruga. Volimo upoznavati nova mjesta, ali činjenica da doslovno selimo iz naše zemlje ipak je uzdrmala emocije. Ondje su ostale naše obitelji i prijatelji, nije bilo lako. Iako su tamo ostala i naša djetinjstva i uspomene, sada smo se već naviknuli i zavoljeli i drugu državu. Na dobro se lako priviknuti. Moj sin će u Njemačkoj vjerojatno u budućnosti imati više izbora za sve, što u mjestu u kojem smo živjeli ne bi imao. Bit će učen našim običajima, odgoju i svemu, to mora znati, tako da samo postoje prednosti što je ovdje pa nemam za čime žaliti. Trenutno cijela situacija izaziva samo pozitivne osjećaje u meni. Ne kažem da baš nikako nismo mogli ostvariti se u Hrvatskoj, ali činjenica da radiš pravu stvar za svoju obitelj i sebe u stranoj zemlju potiče u meni samo osjećaj ponosa.
Komentiraj, znaš da želiš!
Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.