Život 26. kolovoza 2018.

Prestala sam jesti meso na mjesec dana i evo što se dogodilo

privatna arhiva Kristijana Musića.

Samoprozvana najveća obožavateljica špeka i čvaraka odvažila se na mjesec bez mesa. Što misliš kako je prošlo? Dat ću ti jedan hint: neočekivano!

Prije nego što počnem: ovo nije još jedan "preobratila sam se u vegetarijanca jer mi je žao životinja" tekst. Odlučila sam iz prehrane izbaciti meso jer me prijateljica uporno uvjeravala kako ću se osjećati bolje, a i željela sam iskusiti kako bi to izgledalo. U posljednjih nekoliko mjeseci ionako mi se meso jelo sve manje, no željela sam doživjeti cjelokupni lifestyle: koliko je teže ili lakše vježbati na ovakvoj prehrani, koliko je u stvari teško hraniti se maštovito i raznovrsno, je li skuplje i naravno, hoću li se nakon nekoliko tjedana zaista osjećati bolje.  | Autor: privatna arhiva Kristijana Musića privatna arhiva Kristijana Musića

Možda vas zanima... "Ova namirnica je napokon u red dovela moj probavni sustav" Rubrika Life&style Life&style

Odluka je došla spontano i prihvatila sam je objeručke, srećom i moj dečko koji inače uživa u dobrom komadu mesa mi se pridružio - bez timskog rada bi, vrlo vjerojatno, puno teže išlo. Kako sam veliki gurman koji rado eksperimentira s različitim namirnicama, bilo mi je teško zamisliti jelo potpuno bez mesa (špek je život!) pa sam morala potražiti pomoć na internetu. Srećom, pronašla sam nekoliko izvrsnih veganskih profila na Instagramu čija jela su me doista inspirirala i ohrabrila da vege hrana može biti zadovoljavajućih boja i tekstura. Bez pretjerivanja, umrla bi od tuge da sam svaki dan trebala jesti kuhano ili pečeno povrće. Nakon toga istraživala sam ponudu zagrebačkih "egzotičnih" i bio dućana, koji znaju biti i vrlo jeftini (iako sam prije mislila drugačije!) te se upoznati sa začinima poput Garam Masale ili svilenkastog tofua, što mi je do tad doslovno bila nepoznanica. Moj favorit je, bez premca, dućan "Pekinška Patka" gdje možeš naći najjeftinije kokosovo mlijeko u gradu (12 kn!), originalne indijske i azijske začine, nekoliko vrsta algi, riže, specijalitete s Bliskog Istoka... Ma stvarno što god ti padne napamet!

Uz odricanje od mesa, kuhanje mi je postalo jedna od dražih aktivnosti. Želiš li biti ustrajan u svom naumu mislim da moraš najviše vremena uložiti u to da je hrana koju spremaš vrlo ukusna, a tako je meni slaba točka postalo eksperimentiranje s azijskim i indijskim "juhama", pa se slobodno mogu nazvati svojevrsnim curry majstorom jer sam ga počela raditi na sto načina iz glave - trebaš li recept, slobodno mi se javi na Instagram. Moram napomenuti da se nisam igrala s veganskim inačicama mesa i sira jer ih smatram vrlo neukusnima, pa ako već ne želim jesti meso, ne znam zašto bi se silila jesti stvari koje ga samo loše oponašaju? Dakle zaključak je jednostavan - hrana bez mesa može biti prekrasno originalna, puna okusa i itekako zasitna.  | Autor: privatna arhiva Kristijana Musića privatna arhiva Kristijana Musića

Možda vas zanima... Najbolje što možeš doživjeti u Šibeniku za jedan vikend Rubrika Life&style Life&style

Igrom slučaja, nisam imala problem ni kod vježbanja. Naime, moj trener je vegetarijanac već više od dvadeset godina pa me vrlo brzo na upit "mogu li normalno razvijati i hraniti mišiće bez mesa" osvijestio koliko proteina mogu ugrabiti iz povrća. Grah, sojine klice, leća, slanutak, špinat, grašak, kukuruz, šparoge, artičoke, prokulice, šampinjoni i brokula su izvrstan izvor proteina, no ako primijetiš da ti nedostaje proteina slobodno nabavi prah za shakeove. Ja nisam konzumirala nikakve pripravke osim povrća i primjerice mliječnih namirnica s najvišim udjelom proteina i vidljivo sam gradila mišiće (doduše, ja ih nisam htjela povećati, već samo definirati) te sam se trudila zamijeniti neke drage namirnice zdravijim opcijama, primjerice vrhnje za kuhanje s kokosovim mlijekom, a krumpir sa slatkim krumpirom. Jedino što je neupitno je da vegetarijanskom prehranom unosiš više ugljikohidrata, iako imaš dojam da jedeš sve lagano jer kao, jedeš samo povrće. Sugeriram da u tom slučaju pripaziš na tjedni unos tjestenine, riže, kuskusa i sličnog. 

E sada, ovaj dio bi najrađe preskočila, ali mislim da je vrlo relevantan - probava mi je nekako oživjela. Imala sam manje smetnji i tijelo mi je pravilnije funkcioniralo. Osjećam i da mi se metabolizam malo ubrzao, posebice ako sam bila redovita u vježbanju. Ovakvom prehranom hoćeš-nećeš unosiš puno vlakana što je zdravo za crijeva, tako da ćeš garantirano osjećati neku vrstu olakšanja - no pun intended!

Jesam li smršavila? Ne, udebljala sam se, ali mi je masa otišla u mišiće umjesto u salo. U svakom slučaju, ishodom sam zaista zadovoljna. I pitanje koje ne smijemo preskočiti - jesam li se osjećala bolje? Neupitno! Osjećala sam se lakše, odmornije, rjeđe sam u trbuhu imala osjećaj prejedanja ili neugodne punoće. Također, ovo je prva godina da nisam osjećala proljetni umor što me zaista fasciniralo. Kad sam nakon dugog perioda bez mesa navalila na ćevape (a šta'š!) moram priznati da mi sljedećih nekoliko dana nije bilo dobro - probava mi se ukočila, osjećala sam se tromo, umorno i teško, što mi samo potvrđuje da moje tijelo može raditi i bez mesa - neću tvrditi da bi bilo dobro za mene na dugoročno, ali na kratkoročno svakako jest.

 

A post shared by Korana Marovic (@korana_marovic) on

Danas sam u odokativnom balansu s prehranom. Špek sam vratila (mislim da ovo ne trebam puno objašnjavati), kao i povremeno poštene komade mesa, no jedem ih maksimalno jednom tjedno doslovno osluškujući svoje tijelo, kao i žudnju za pojedinim stvarima oko koje se ne trudim biti prevelik karakter. Jesam li zgrožena mesnom industrijom, apsolutno. Hoću li možda jednom sasvim izbaciti meso? Mislim da postoji dobra šansa da hoću, no zasad sam zadovoljna napretkom koji vidim i kako se osjećam. Toplo svima preporučujem da probaju ne jesti meso bar jednom!

Komentari 0