- Neke studije pokazale su da bi ovisnost o šećeru mogla biti veća od ovisnosti o kokainu
- Novinarka miss7 odlučila je izbaciti šećere iz svoje prehrane na minimalno mjesec dana
- Opisala je svoje iskustvo i objasnila zašto je odlučila prestati s "odvikavanjem" od šećera
Na satu kemije u srednjoj školi profesorica nam je jednom rekla: "Što vam je nešto finije, budite sigurni da je nezdravije!" Ta mi je rečenica godinama poslije ostala urezana u pamćenju i svaki put kada sam se zatekla kako istinski uživam u nekoj hrani, odzvanjala mi je u glavi. Od malih nogu nekako sam uvijek bila sklonija slatkim jelima i osjećam se slobodnom reći da sam razvila ovisnost o šećeru. Nimalo lijepu ovisnost, vjerujem da ćeš se složiti. I, ako se mene pita, onu s koje se najteže skinuti. Ok, ne znam točno o čemu govorim jer nisam imala drugih ovisnosti, ali tako kažu.
Odlučila sam si zadati izazov koji je za mene bio izazovan u svakom smislu te riječi. Tako sam donijela odluku - mjesec dana bez šećera! Iskreno, nisam vjerovala sama sebi, ali svejedno sam se ovog (pedeset osmog, otprilike) puta odlučila zainatiti. Za početak, odlučila sam se riješiti svih slatkiša i slastica koje sam imala u stanu. Ona "daleko od očiju, daleko od srca" u ovom slučaju doista vrijedi. Nemaš, ne jedeš! Vrlo jednostavno.
Iako ovo za mene nije bilo ni približno jednostavno. Ako ti kažem da su 60 posto moje prehrane činili šećeri, možeš li si dočarati težinu cijelog procesa "odvikavanja"? I ne, uopće se ne šalim kada kažem 60 posto. Evo u čemu je stvar! Za "dobro jutro" ide nešto slatko. Ručak nije ručak ako ne završi slatkim. A ni večera. Ni bilo koji obrok između. A vrlo često je i čokoladica "odličan" izbor za međuobrok. Ne smijem zaboraviti ni "laku noć" uz desert. Kada se sve to zbroji i oduzme tijekom cijelog dana, doista mi je prehrana išla u korist šećeru. Ali samo njemu. Meni je sve, samo ne koristila.
I kako mu se oduprijeti kada je posvuda oko mene?! Teško, ali ne i nemoguće. Sljedeći korak nakon uklanjanja svih šećera iz stana bio je osmisliti prehranu. Treba imati na umu da se bijeli šećer nalazi u brojnim namirnicama među kojima su i kruh, tjestenina, različiti umaci, jogurt i brojne druge. Dakle, ključan je plan prehrane. Budući da sam bila u kategoriji "težih ovisnika", nisam se mogla pozdraviti sa šećerom u potpunosti. Odlučila sam u svojoj prehrani ostaviti voće, ali ono s manjim udjelom šećera.
Prema tome, bazirala sam svoju prehranu na puno voća i povrća i na proteinima. Za doručak sam najčešće jela jaja na različite načine i u različitim kombinacijama - s paprikom, gljivama ili lukom. Ručak je bio rezerviran za bijelo meso ili ribu s povrćem i salatom. Večerala sam uglavnom kuhano ili grilano povrće, a za međuobroke sam jela voće. Prilično lijepo zvuči, ali bilo je puno manje lijepih (čitaj: kriznih) dana.
Ne mogu reći da je sve išlo kao po loju. Danima sam imala glavobolje koje sam djelomično pripisala ovom "odvikavanju". Ipak, valja imati na umu da mi je organizam prolazio kroz prilično tešku krizu. Nadalje, bila sam prilično nervozna i neraspoložena jer je sve u meni žudjelo prvenstveno za čokoladom, a onda za svakom drugom slasticom koja postoji i koja mi inače nije draga. Kao čajni keksi, na primjer. Ali tada su mi se činili kao raj za nepce. Vjerojatno bi mi bili takvi i okusom da sam posustala.
Ali nisam se dala. Mjesec dana uspijevala sam odolijevati svim šećernim izazovima, ali onda sam jednoga dana sve poslala k vragu i pojela te palačinke o kojima je svaki moj ukusni pupoljak maštao punih mjesec dana. I nije mi bilo žao! Ni najmanje! Dapače, uživala sam kao nikada u životu!
Nemoj misliti da ću sada napisati da su šećeri super jer nisu. Nezdravi su, ali ne možemo im osporiti da su tako fini. Naravno, ne sami po sebi. Ali sve te namirnice koje ih sadrže pružaju čistu rapsodiju okusa. I u njima treba uživati. Zašto bi si uskratila bilo što u životu i bila nesretna zbog toga?! Nema potrebe. Ali važno je ne pretjerivati. Nakon tih dugih mjesec dana nije mi palo na pamet nastaviti po starom, a još manje odreći se onoga što najviše volim. Stoga sam pronašla zlatnu sredinu i dopustila si malo slatko zadovoljstvo baš svaki dan. Količinom malo, ali za mene itekako veliko i značajno.
P.S. Više nisam nervozna!
Komentiraj, znaš da želiš!
Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.