Je li vas briga što jedemo?

Iako je još u rujnu prošle godine ukazala na rezultate analize kvalitete (naizgled) istih proizvoda u Hrvatskoj i Njemačkoj u kojoj je bilo vidljivo i jasno kako za isti proizvod plaćamo više, a dobivamo puno manje od građana u Njemačkoj, hrvatska europarlamentarka Biljana Borzan objavila je kako je (ipak) osigurala 800 tisuća eura iz EU proračuna za financiranje europskog istraživanja kvalitete prehrambenih i neprehrambenih proizvoda. Nije izostavila pritom napomenuti kako Ministarstvo gospodarstva izgleda ne vidi problem u objavljenim rezultatima kao razlog za brigu ili poticaj za rješavanje problema. 
Borzan je objasnila: "Europska komisija je u rujnu prošle godine objavila da će raditi na razvoju metodologije za istraživanje kvalitete proizvoda te je pozvala druge članice da se uključe u proces. Premda je Komisija osigurala dva milijuna eura i premda se u mojoj anketi čak 80 posto građana Hrvatske izjasnilo kako smatraju da su građani drugog reda i kako im se prodaju manje kvalitetni proizvodi, hrvatsko Ministarstvo gospodarstva nije osjetilo potrebu da se javi na natječaj". 
Istraživanje analize kvalitete, podsjetimo se, dokazalo da je na primjer kod samo 4 od 26 ispitanih proizvoda nije pronađena razlika u kvaliteti i cijeni. Kod ostalih 54 posto utvrđena je razlika u kvaliteti, dok je u više od 60 posto proizvoda potvrđena skuplja cijena na hrvatskom tržištu. 
Najbolji primjer manjkave kvalitete je obožavana Nutella. Obožavatelji Nutelle znaju gdje se u Hrvatskoj kupuje prava Nutella, iako nas gleda sa svih polica svih dućana u zemlji. No samo jedan od njih nam donosi pravu, njemačku Nutellu koja se ne proizvodi u Poljskoj. Ne možete Hrvate premazati kada je Nutella u pitanju, iako su deklaracije na svakoj Nutelli identične. Proizvođač samo ponavlja kao papiga da je u pitanju 'prilagođavanje ukusima kupaca na pojedinom tržištu', ali što to znači, nitko ne zna. 

Što se tiče razlike u cijenama, možda je najfriškiji primjer s također slatkim namazima Twix, Bounty i Galaxy. Naime, čim je objavljeno da se slasni namazi odsad mogu kupiti u Hrvatskoj, zapljuštali su komentari kako kod nas stoje 40-ak kuna i da su u Americi ili Nizozemskoj puno jeftiniji, a i neki su podsjetili kako je naš PDV ogroman. No, pitanje je zar Ministarstvo gospodarstva nema što za dodati na ovu temu? Od svih uhljeba i izmišljenih pozicija, zar se nitko nije sjetio oformiti nekakvu kontrolu koja će provjeravati odgovara li stvarni sastav deklariranom?
Ipak, zahvaljujući jednoj europarlamentarki, projektu je dodijeljeno 800 tisuća eura te će Komisija već u svibnju početi s analizama koje će obuhvati i puno kategorija neprehrambenih proizvoda za koje su analize jako skupe. A sve ovo u konačnici treba dovesti do novog zakona koji bi spriječio nepoštene trgovačke prakse poput te da se isti proizvod, ali različite kvalitete, stavlja na tržište.