Veronika Stupar, 20-godišnjakinja iz Požege, ispričala je novinarki miss7 kako se bori s pretilošću, ali i s osudama ljudi koji često ne biraju riječi kada su njezini kilogrami u pitanju. O ovome je progovorila jer, kako kaže, ljudi ne znaju kako je biti u njezinoj koži
„Ma kriva je i loša genetika, ali pravi razlog za moju pretilost dugujem tome što sam ulaskom u pubertet počela jesti sve češće, više i brže. Oko 17. godine saznala sam da to ima i ime – emocionalno prejedanje“, započinje razgovor moja sugovornica Veronika Stupar, 20-godišnja djevojka iz Požege koja se već godinama bori s pretilošću. Veroniku sam upoznala prije dvije godine, a njezina životna priča ostala mi je duboko urezana u pamćenje. Sada smo je napokon odlučile ispričati - zajedno! Kako ona kaže, ljudi ne znaju kako je biti u njezinoj koži, a želja joj je da svatko tko je pročita i pronađe se u njoj zna da nije sam. Evo kako je sve počelo:
„Kako sam odrasla u obitelji koja se bavila poljoprivredom, u našoj kući uvijek je bilo hrane u izobilju i dobro se jelo. Ali, nažalost, nije bilo i dovoljno novca. Zbog financijskih teškoća, moji su roditelji morali puno raditi i napraviti određene žrtve. Mama se tako zaposlila u Austriji kad sam ja imala svega dvije godine i to je, između ostaloga, jako utjecalo na moje prehrambene navike.
Krenuvši u školu prvi put sam počela osjećati sram jer sam 'punija' od ostale djece i jer imam veći apetit od njih. Naravno, svemu tome pridonijeli su i njihovi okrutni komentari o mojem izgledu u kojima često nisu birali riječi. Zbog toga sam nerijetko izbjegavala jesti u školi jer bi me svi gledali i nešto šaputali pa bih se najela kod kuće da umirim osjećaje tuge i tjeskobe koji su se nakupljali tijekom tog dana. I sve što sam jela bili su samo loši prehrambeni izbori“, iskrena je Veronika.
Život
Kad je u pitanju njezino fizičko zdravlje, osim povremenih bolova u koljenima i leđima, kaže kako nikada nije imala većih problema. Ali to ne može reći i za svoje psihičko stanje. „Višak kilograma ostavio je trag na zdravlju moje psihe. Razvila sam strašan anksiozni poremećaj popraćen vrlo čestim depresivnim epizodama. To je jako utjecalo na moj uspjeh u školi i u društvu. Osim toga, uvijek sam bila strašno umorna jer sam se počela umarati više i brže od ostale djece. Taj umor pripisujem i raznim antidepresivima, anksioliticima i stabilizatorima raspoloženja koje sam dobivala od psihijatara, a koji su me smirivali nakon žestokih napada panike“, nastavlja svoju priču Veronika koja mi je priznala i da već dugo vremena bezuspješno pokušava smršavjeti.
„Pokušavam smršavjeti od svoje trinaeste godine. Nekada bih uspjela doći do pola puta od cilja, ali onda bi u meni nešto puklo, prestala bih vidjeti svrhu toga i tako lagano gubila motivaciju. Kako bi problemi s kojima sam se suočavala bivali veći, moja motivacija bila bi sve manja. Bezbroj puta sam pokušavala, ali nikada nisam izdržala do kraja. Mislim da je jednostavno problem u mojoj glavi.“
U svemu tome Veronika je uvijek imala podršku obitelji koju smatra svojim najvećim osloncem. „Moja mama često je kuhala za mene, a često su i svi ukućani birali zdrave obroke kako bi mi bili podrška i kako mi ne bi bilo teško gledati u njih dok jedu neki visokokalorični obrok. Čak su me nagrađivali svaki put kad bih uspjela izgubiti pokoji kilogram i bili su jako ponosni jer znaju da se trudim. Ali isto to ne mogu reći i za svoje prijatelje. Griješila bih kada bih rekla da s njihove strane nije bilo apsolutno nikakve podrške, ali imam osjećaj da se oni boje razgovarati o mojim kilogramima kako me ne bi povrijedili“, priznaje.
Love&Sex
Ono što me u našem razgovoru posebno dotaknulo je njezin ljubavni život. Kako ona kaže, nepostojeći. „Imam 20 godina i nikada se nisam poljubila s dečkom! Nije bilo ni konkretnih ponuda, a sve što je nalikovalo na flert naišlo je na odbijanje s moje strane. Uvijek sam mislila da se netko iz oklade šali sa mnom. Zbog toga već godinama u život ne puštam nove ljude i mislim da će tako ostati sve dok sama prema sebi osjećam gađenje i stidim se svojeg odraza u ogledalu“, govori mi Veronika i nastavlja svoju priču: „Pa kako da se ne gadim sama sebi kad mi se ljudi svakodnevno izruguju - na ulici, u javnom prijevozu pa čak i u crkvi. Svi si daju za pravo prozivati me zbog mojih kilograma, a doživljavala sam da me i 'puniji' ljudi pitaju nije li me sramota što takva hodam u javnosti. Ono što me posebno pogodilo bila je situacija kad su me zaštitari izbacili iz jednog noćnog kluba jer nisam bila dovoljno lijepa, zgodna i sređena da bih se tamo uklopila“.
Kad sam je pitala kako se nosi s tim komentarima, i na to mi je iskreno odgovorila. „Danas bolje i lakše stavljam lažni osmijeh na lice, a prije sam znala jako pocrvenjeti i rasplakati se čim bih uhvatila trenutak gdje nema puno ljudi. Ali, moram ti priznati, još uvijek se znam sakriti u ormar kada mojim roditeljima dođu gosti koje ne poznajem dovoljno dobro. To je posljedica toga što sam toliko puta bila odbačena da je u mojoj glavi stvoreno automatsko povlačenje. Samopouzdanje mi je postalo gotovo nepostojeće, a moj ego (ako ga uopće imam) ne može primiti više niskih udaraca. Zbog toga se pripremam čak i na odlazak u trgovinu, u banku ili na nastavu. U mojoj glavi se prije izlaska iz kuće prevrti svaki mogući scenarij koji se može dogoditi u određenoj situaciji pa se trebam uvjeriti da će sve biti dobro. I mogu reći da me je to koštalo u životu - puno neostvarenih želja, prilika i iskustava.
Ali u zadnje vrijeme to mijenjam, pozitivnija sam i ne dopuštam si puno razmišljati o tome što mi se događa. Neki dan sam čak skupila dovoljno hrabrosti da pokažem srednjak frajeru koji je išao nogostupom dok sam sjedila u autu. Bilo je upaljeno crveno svjetlo na semaforu i rekao mi je 'Marš, debela', a ja sam mu opsovala i pokazala srednjak. Osjećaj je bio toliko dobar, ali to inače nije moj stil i ne spuštam se na tu razinu. Gdje bismo bili kada bismo svi po cijele dane prozivali ljude, zar ne?! Postoje puno produktivniji načini trošenja energije", rekla mi je za kraj.
Komentiraj, znaš da želiš!
Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.