Mame se možda i malo prečesto susreću s pitanjem: Tko ti čuva dijete? - primijetila je voditeljica i pjevačica Ida Prester, a evo što još neke poznate mame kažu kako se osjećaju kada ih netko to pita
"Nedavno sam radila na konferenciji u Rovinju, par dana. U timu je i nekoliko mama. Baš smo primijetile - gotovo svi koji su nas sreli su iz prve ispalili - a di su vam djeca? Ostavile ih doma da odmorite malo? Tko ih čuva? Muški kolege nisu morali odgovarati na to, pa logično je da su njihova djeca ‘s mamom’! Ne pitaju to ljudi iz loše namjere, to je jednostavno ukorijenjeno generacijama!", napisala je na svom Facebook profilu pjevačica, voditeljica i mama Ida Prester, a ja sam se odmah s njezinom izjavom i čuđenjem poistovjetila. Danas, ako imaš dijete, a ljudi te sretnu, čak i na poslu, manje više odmah pitaju: A tko ti je s djetetom?! A tko bi trebao biti? Pa majci i djetetu pupčanu vrpcu presjeku u bolnici pa je valjda logično da se i nakon izlaska iz iste razdvoje (ponekad). Kad ste zadnji put pitali nekog muškarca tko mu čuva djecu?! Za miss7 poznate mame otkrivaju kako se nose s pitanjem svih pitanja: A tko ti čuva djecu?
Ana Begić Tahiri, glumica
"Moram reći da se nisam zamarala s time što su me prije 7 godina ( jer mi Lana ima sad sedam godina) kad sam se 4 mjeseca nakon poroda vratila na posao ljudi zapitivali tko mi čuva dijete ili zašto sam se tako rano vratila na posao. Odgovarala sam im da sam se vratila jer volim raditi i mislim da zbog toga ne volim manje svoje dijete, dapače… Volim ga više jer znam da sam bolja i sretnija kada radim. Imala sam sreću da nisam trebala dadilje jer su mi roditelji bili u penziji pa su oni čuvali Lanu, a onda se redovito upisala u vrtić. Uz to, moj je posao više večernji nego jutarnji tako da je tu uvijek, naravno, bio muž. Njega se nikad nije pitalo, ali moram reći da sam u zadnje vrijeme vidjela dosta očeva koji ostaju doma s djecom, ovisno, naravno, o tome tko od roditelja bolje zarađuje…Sve je stvar dogovora i poštovanja i mislim da se stvarno ne bismo trebali zamarati što drugi misle i kako će ljudi gledati na to ako se muž ili ti vratite na posao ranije.
Prije je bilo normalno da su mame doma i takva se pitanja nisu postavljala jer je bilo nezamislivo da otac ostane doma s djetetom nakon što se rodi. Zato se sada to događa, već dulje vrijeme, zato što se i ljudi i vremena mijenjaju i hvala Bogu da je tako, ali idemo nekim puževim korakom. Ali postavljaju se takva pitanja jer je nekima to još uvijek nezamislivo. Jednog dana će se i ta pitanja iskorijeniti, kao i ona i zašto se nisi udala i zašto nemaš djece, i zašto radiš zašto ovo, zašto ono..."
Sanja Agić, vizažistica
"Moram priznati da u mojoj struci ima puno mladih ljudi i većina ljudi je bez djece tako da ljudi koje ja susrećem kroz posao zaborave da ja uopće imam djecu, a kamoli da me pitaju tko mi ih čuva. Međutim, ja sama imam problem kako organizirati tko će mi čuvati djecu s tim vrlo neredovitim radnim vremenom. Ipak, i znam da se ljudi sa strane sigurno pitaju dok se poslikavamo i tko zna gdje nas sve vide – a tko im čuva djecu?!"
Jadranka Kosor, političarka
"To se u Hrvatskoj još jako dugo neće promijeniti, a čini se da političarke smatraju da je to normalno. Njima se stalno ponavlja pitanje: Je li vam teško što ste toliko angažirani na poslu pa pati obiteljski život? Uspijevate li uskladiti obitelj i posao? Političarima se ta pitanja ne postavljaju. Moj je sin bio mali kad sa se ja susretala s tim pitanjima: Je li vam teško, stignete li na roditeljski sastanak, stignete li skuhati? Imate li grižnju savjesti zbog toga? Svaki je moj intervju imao to pitanje. Kolege se nikad to ne pita. Čini mi se da je to nešto što i žene prihvaćaju, sada više nego li prije. Trebalo bi se svakodnevno boriti protiv tih stereotipa i diskriminacije. Kad su žene u pitanju, zaposlene žene, smatra se da imaju pretjeranu ambiciju jer je kao logično da su one doma s obitelji. Političare se ne pita jesu li im djeca sretna što ih nikada nema doma i što su često na putu. Ja sam se itekako u svojoj političkoj karijeri sretala s tim pitanjima i stereotipima. I još ćemo se jako dugo s tim boriti. Danas se političarke ne bore protiv toga. Niti protiv diskriminacije i nasilja. Kad pogledate 1995. godinu i 2000. godinu - mi smo bile puno angažiranije po tom pitanju!
Komentiraj, znaš da želiš!
Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.