- Legendarna pjevačka diva, Doris Dragović u rijetkom intervjuu dotakla se tema o svojoj karijeri, starenju, ali i neobičnim poklonima
- Prošlog tjedna održala je koncert u Čakovcu, a priznala je da svaki koncert doživljava kao da joj je prvi
- Ispričala je i da danas ne bi bila ista da nije bilo njoj važnih ljudi koji su za nju imali volje i strpljenja
Jedna od najvećih pjevačkih diva hrvatske glazbene scene, Doris Dragović (60) ne daje često intervjue, no sad je nakon nedavnog koncerta u Čakovcu progovorila o raznim temama koje se tiču njene karijere, ali i privatnog života.
U intervjuu za Story prisjetila se svojih nastupa na Eurosongu, darovi koje su joj poklonili obožavatelji, ali je progovorila i o sreći, svojim godinama i starenju te kako se nosi s kritikama.
Prije tjedan dana održala je koncert u Čakovcu, gdje je publici priredila nezaboravan pjevački spektakl. Ispričala je kako svaki koncert doživljava jedinstveno i kao da joj je prvi.
„Strašna bolest, pa strašni rat. Ne znam što je strašnije. Htjela bih pomoći, učiniti nešto, a ne mogu ništa. Tako svi osjećaju, kao i tu nemoć da se išta promijeni. Blagoslov je upravo to prihvatiti, promijeniti sebe, a moj je osobni doprinos pjesmom ispuniti onaj prostor u čovjeku po kojem se inače šuljaju strah i klonulost”, rekla je Doris.
Dodala je i kako je njen izričaj glazba, ne priča. “Bilo mi je važno vratiti se smislu i onome što ja jesam, a to je glazba. Tu sam doma, tu se dajem i tako ću dok bude snage u meni. Tada nisam imala što reći, a ne dati. Sve važno u meni događa se tijekom koncerta u studiju ili na probama”.
Prisjetila se i neobičnih darova koje su joj obožavatelji znali pokloniti poslije koncerata, a tijekom njene dugogodišnje karijere nakupilo se dosta nesvakidašnjih poklona.
“Jedan obožavatelj poklonio mi je čudan vadičep, ni danas ne znam kako funkcionira. Ali meni je zapravo sve otkačeno, od plišanih igračaka do DVD-a koji su mi prijateljice napravile intervjuirajući svoje bližnje u tajnosti za rođendansko iznenađenje” ispričala je Doris za Story.
Legendarna splitska pjevačica Hrvatsku je čak dva puta predstavljala na Eurosongu, 1986. kad je s pjesmom „Željo moja“ u Norveškoj osvojila 11. mjesto i 1999. kad je s pjesmom „Marija Magdalena“ nastupala u Izraelu i osvojila visoko 4. mjesto.
Usporedila je i nekadašnja izdanja Eurosonga s time kako ovo glazbeno natjecanje izgleda danas. „Eurosong nije ono što je bio. U moje vrijeme bavili smo se pjesmom i sva promišljanja usmjeravali prema njoj. Samim time bio je to pravi izazov za pjevača. Danas Eurosong u fokusu prvenstveno drži spektakl i isključivo se njime bavi."
"Natjecatelji su stoga izazvani da se bave prezentacijom, čega je pjesma postala samo dio, a to nije moj prostor. Albina je moj posebni dragulj i to je to. Ovogodišnja pobjednica Dore Mia Dimšić dokazana je umjetnica i vjerujem u nju bez obzira na bilo kakve plasmane na Eurosongu. Mia, želim ti dobar glas i mirno more“, poručila je Doris.
Doris je progovorila i o kritikama pa je ispričala: „Kada sam bila dijete mama me učila: „Ćerce, nije važno šta ti je reka, nego tko ti je reka“. Od čovjeka do čovjeka razlikuje se upućena riječ. I to je cijela mudrost. O tome uvijek vodim računa svjesna da je onaj koji upućuje kritiku samo jedan. U slobodi biramo platformu s koje polazimo, bilo dobro ili loše."
"Kritika ima zadatak nešto popraviti ili poboljšati, ukazati na grešku ili nedostatak. To je moguće samo u dobru, u poštovanju i ljubavi. Takvoj sam kritici uvijek hrlila u želji da budem bolja. Bila mi je važna jer me stvarala i gradila tijekom godina. Danas ne bih bila ista da nije bilo meni važnih ljudi s voljom i strpljenjem za mene. Njima sam do neba zahvalna", istaknula je legendarna Doris.
Za kraj se dotaknula teme godina i starenja, a progovorila je i o sreći za koju smatra da se „kao i ja, s godinama mijenja, sa spoznajom života i to je dobro“.
Nastavila je i poručila: „Bili bismo smiješni da nije tako. Bili bismo smiješni da sa 60 plus još lunjamo po klubovima do jutra, a gastritis kida. Ili da vozimo sportske automobile u koje ne možeš sjesti nego ležiš, a kralježnica ubija. Sva srića da nitko nije takav! Volim što imam 60 godina. To je moj dar, moj ukras, nešto što je trebalo doživjeti i proživjeti."
"Zahvalna sam za ožiljak, za svaku boru. Ne doživljavam starenje kao gubitak, nego kao skupljanje i koliko mnogo toga imam skupiti. Mnogo emocija, događaja. Doživjeti sve, svakog čovjeka, osobu golemo je bogatstvo. Stoga kada stanem pred tisuće ljudi, obraćam se svakome ponaosob“, ispričala je Doris.
Komentiraj, znaš da želiš!
Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.