Native sadržaj

Dora Kožul: “I u najtežim trenucima svi bismo se trebali truditi pronaći pozitivne dijelove slagalice koja čini naš život”

https://gdehr.hit.gemius.pl/lshitredir/id=d61FBksVPTTABeG7zsFZ5oXxLXWFBs8SMJIwYOiJvcP.67/fastid=dxztfhmnprbevblcfbekfjcppkjv/stparam=kiimqtekcm/nc=0/gdpr=0/gdpr_consent=/url=https://www.hihonor.com/hr/events/honor-christmas/?utm_source=24sata_hr&utm_medium=content&utm_campaign=honor_pr_campaign&utm_content=native_article_2
  • Blagdansko vrijeme volimo zamišljati kao ono koje se provodi u krugu obitelji, s osmijesima od uha do uha, no Božići mnogih izgledaju potpuno drugačije od slike kakvu najčešće zamišljamo
  • Zahvaljujući svim neopjevanim herojima, blagdansko bi vrijeme zaigurno bilo pravednije zvati onim u kojemu se svi trudimo svijet učiniti boljim mjestom
  • Razgovarali smo s jednom takvom heroinom - Dorom Kožul, socijalnom pedagoginjom koja nas je podsjetila da je mnogo onih kojima bismo trebali dati koju medalju više nego što to inače radimo

Da je naš život uredno posložen i razvrstan po ladicama kakvog kredenca, u onoj na kojoj piše 'Božić' komešali bi se svi oni trenuci koje provodimo s obitelji - djeca koja uzbuđeno grabe kuglice iz kutija i stavljaju ih na bor i još uzbuđenije tresu pažljivo umotane poklone stavljene pod njega, pokušavajući pogoditi što bi se u njima moglo kriti; baka koja neumorno mijesi šesti kolač dok miris onoga kojeg je upravo ubacila u pećnicu ispunjava cijelu kuću; mama koja orkestrira sve što se mora napraviti dok sjecka povrće za večeru i tata koji nevoljko gunđa što ni nakon dva sata na lojtrama lampice i girlande još uvijek ne stoje onako kako bi trebale. Djed samo sjedi u svom najdražem naslonjaču i uživa gledajući žamor koji ga okružuje, ispunjavajući križaljku i slušajući sve one božićne klasike snimljene kada je i sam bio mlad, i tek povremeno se nasmije mrmljajući si nešto u bradu i vrteći glavom. 

Božić kakvog volimo zamišljati često je nedosanjani san svih onih neopjevanih heroja kojima Božić vrlo rijetko izgleda onako kako smo ga mi zamislili i strpali u tu imaginarnu ladicu. Kada s osmijehom od uha do uha izlazimo iz dućana presretni što smo uspjeli kupiti sve što nam treba za božićnu večeru, najčešće ne razmišljamo o tome kako će izgledati Božić svih onih koji u njemu i dalje ostaju, kako bismo svi mi mogli kupiti sve što nam je potrebno. Kada se vozimo prema kolodvoru presretni što nam je netko poseban upravo doputovao, iz sveg glasa pjevajući božićne pjesme što se vrte na radiju, ne razmišljamo o onima koji sjede sami u studiju, podižući nam raspoloženje toplim porukama i veselim pjesmama, kao ni o svima onima koji danonoćno paze na sve one koje zdravlje nije baš najbolje poslužilo ove godine i zahvaljujući kojima će čak i ljudi odvojeni od obitelji dobiti najšire osmijehe i toplu večeru. 

Ovih blagdana, HONOR slavi upravo sve neopjevane heroje, svo medicinsko osoblje koje je dežurno u bolnici na Božić, prodavače i blagajnike koji rade cijeli dan kako bi drugi mogli pripremiti večeru za Badnjak ili božićni ručak, kuhare koji u restoranu pripremaju obroke za druge obitelji i volontere koji i na Božić odvajaju svoje vrijeme kako bi ga uljepšali svima onima koji nemaju nikoga drugog da im ga uljepša, podsjećajući nas da su i oni kojih se ponekad ne sjetimo zaslužni za osmijehe na našim licima. 

Jedna takva heroina je i Dora Kožul, socijalna pedagoginja koja je kroz godine studiranja odrađivala razne vježbe i praksu u Centrima za socijalnu skrb, psihijatrijskoj bolnici, zatvoru i probacijskom uredu te tri godine volontirala u Crvenom križu gdje je radila s ovisnicima, a danas radi u savjetovalištu u Zagrebu u Zajednici Susret koja se bavi tretmanom ovisnika već više od 3 desetljeća. S Dorom smo razgovarali upravo o svim izazovima s kojima se u svom poslu susreće, ali i o svim neopjevanim herojima koji ono najdragocjenije - svoje vrijeme, nesebično posvećuju drugima.

 | Autor: Privatna arhiva Privatna arhiva

“Ja sam magistra socijalne pedagogije i kako bih uopće opisala svoj posao, najprije želim objasniti što to znači. Socijalna pedagogija je znanstvena disciplina koja se bavi poremećajima u ponašanju, to jest, vrlo širokim spektrom problema, poteškoća i poremećaja koji mogu biti usmjereni prema pojedincu (samome sebi) ili prema okolini, poput anksioznosti, depresije, ovisnosti, delinkventnog  ponašanja i slično. Zaposlena sam u Zajednici Susret kao stručna suradnica te je svaki dan novi izazov. Radim s različitim dobnim skupinama, svaka osoba s kojom se susretnem ima svoju priču te je uvijek dosta dinamično. Dogode se situacije u kojima se morate malo voditi osjećajima i instinktom, a ne samo onime o čemu ste učili na fakultetu i raznim edukacijama”, kaže Dora, dodajući da po  prirodi njezin posao zahtijeva veliku odgovornost, vođenje etičkim načelima, građenje povjerenja s korisnicima, ali i zadržavanje  profesionalnosti kako se odnos ne bi shvatio kao prijateljstvo. 

Rad u socijalnoj pedagogiji može biti emocionalno zahtjevan. Kako se nosite s emocionalnim aspektima svog posla i kako pronalazite balans između brige o drugima i vlastite emocionalne dobrobiti?

Ako ste se odlučili baviti ovim poslom, odnosno, ne bih to nazvala poslom, za mene je ovo poziv, i ako prihvatite taj poziv, budite spremni na razne emocije u raznim dozama. Empatija je nešto što je vrlo potrebno u sociopedagoškom radu i mora dolaziti iskreno i iznutra, ali opet, emocije moraju biti pod kontrolom. Još na samom početku fakulteta, shvatila sam da moram raditi na sebi kako bih se mogla nositi s emocijama koje će se zasigurno javljati na mom budućem poslu. Naučila sam se postaviti granice s korisnicima i suradnicima, nastojim im naglasiti i dati do znanja da sam tu za njih kao socijalna pedagoginja sa svim svojim dužnostima i obvezama, ali i da posao ne nosim kući. Smatram da je to vrlo bitna stvar u životu općenito, a posebno ako radite u bilo kojoj pomagačkoj struci.

Moram priznati da nisam, barem ne zasad, nailazila na teškoće kada je u pitanju odvajanje privatnog i poslovnog života. Van svog ureda dobijem puno raznih pitanja o svom poslu i zanimanju od strane obitelji, prijatelja, poznanika i nepoznatih ljudi, ali ne odvaja me to od privatnog života na način da se u tim razgovorima bavim onime čime sam se bavila taj dan ili protekli tjedan. Jako volim svoj posao i ispunjuje me, ali kada sam tek počela raditi, obećala sam sebi da ono što se u danu dogodi u uredu, ostaje u uredu, to jest, da je moj posao samo jedan segment mog života i da me van tih zidova čekaju kave, putovanja, druženja, izlasci, rođendani i još puno toga što me dodatno veseli.

Čime mislite da najviše doprinosite zajednici i pojedincima i kojim aspektom svog posla se najviše ponosite?

Smatram da sam ovim pozivom samo još jedan kotačić koji želi i nastoji napraviti pozitivnu promjenu u društvu. Nije jednostavno raditi bilo s pojedincem ili grupom ljudi kako biste nešto kod njih potaknuli, pokazali im da zaslužuju i mogu puno više i bolje od onog mjesta u kojem se nalaze u svom životu. U ovom poslu nema recepta za krajnji rezultat, ali i najmanja promjena kod nekoga čini ogroman uspjeh. Nešto čime se ponosim u svom poslu je kad čujem od svojih korisnika kako se vesele sljedećem susretu sa mnom, kada vidim da mi se počinju otvarati u razgovorima ili kad mi daju povratnu informaciju kako su uspjeli napraviti nešto na čemu smo jako dugo radili.

 | Autor: Privatna arhiva Privatna arhiva

Blagdansko razdoblje često može biti izazovno za one koji se suočavaju s raznim problemima. Koliko smatrate da Vaš rad ima utjecaja na ljude s kojima radite u tim trenucima i kako se prilagođavate njihovim potrebama u ovom vremenu?

Blagdansko razdoblje, a posebno vrijeme Božića, poznato je kao vrlo depresivno razdoblje za mnoge ljude. Nekima vrlo teško padaju dani koji su pred nama, krenuvši od financijskog aspekta pa sve do međuljudskih odnosa. Utjecaj sociopedagoškog rada na ljude koji osjećaju težinu ovog perioda ovisi od pojedinca do pojedinca, svatko ima svoje potrebe i treba ih uzeti u obzir, svaka emocija i događaj su važni. Različiti faktori su u pitanju i bitno je ukazati im da iz svake situacije postoji izlaz te da, koliko god se sve činilo teško i izazovno, možemo i trebamo se truditi pronaći one pozitivne dijelove slagalice koja čini naš život.

 | Autor: HONOR HONOR Možete li se prisjetiti neke posebne ili značajne blagdanske epizode iz svog rada? Jeste li doživjeli trenutak ili situaciju koja Vam je ostala u posebnom sjećanju?

Rado se prisjetim jedne situacije koja se dogodila baš u božićnom razdoblju, ali ne na mom poslu, nego dok sam još bila studentica. Odrađivala sam dio prakse u terapijskom centru za ovisnike i tamo sam s njima ukrašavala kuću i prostor u kojem borave. Postavljali smo lampice, bor, kuglice, jaslice, pjevali božićne pjesme i još puno toga. Boravila sam tamo tjedan dana i dosta vremena provela razgovarajući s njima o njihovim životnim pričama i situacijama, a kada sam krenula kući, moj mentor koji je tada bio tamo, rekao mi je: “Dosta studenata je prošlo kroz ovu kuću, ali se ni s jednim nisu povezali i otvorili mu se kao što su tebi.” To mi se nekako posebno urezalo u pamćenje i dalo mi je vjetar u leđa da nastavim putem kojim sam krenula.

Tko sve, prema Vašem mišljenju, spada među neopjevane heroje koji se svojim radom nesebično žrtvuju za dobrobit drugih?

Mišljenja sam da se ne priča dovoljno i ne hvali dovoljno sve one ljude „iz sjene“. Ne pričamo dovoljno o njegovateljima, medicinskim sestrama i liječnicima koji iz dana u dan spašavaju živote dok vrlo često ugrožavaju svoj. Ne pričamo dovoljno o raznim volonterima, psiholozima, psihijatrima, socijalnim pedagozima, pedagozima, socijalnim radnicima, učiteljima, odgajateljima i raznim terapeutima koji iz dana u dan nastoje napraviti promjenu i praktički, 'pomiču planine'. Ne pričamo dovoljno o ljudima koji se dižu u 3-4 ujutro zbog kojih možemo kupiti svježi kruh, o ljudima zbog kojih imamo čiste ulice i prazne kontejnere, o ljudima koji nose plave uniforme i štite grad kako bismo mi mogli mirno hodati njime. Mogla bih još dugo nastaviti niz ovakvih neopjevanih heroja i smatram da ne bismo bili tu gdje jesmo da nije ljudi 'iz sjene'. Koji god vaš posao bio, častan je i vrijedan, ali nekima bismo trebali dati koju medalju više nego što to inače radimo.

Ovoga Božića, HONOR slavi neopjevane junake, ljude koji se brinu za druge i tijekom blagdanskog razdoblja. Često nezapaženi, rijetko prepoznati, a uvijek bitni - vrijeme je da ih proslavimo zbog brige koju nam pružaju i topline koju unose u naše živote. Pozivamo te da nam se pridružiš u ovoj misiji. Za sudjelovanje zapratite:
HONOR Croatia na Facebooku i/ili
HONOR.hrvatska na Instagramu

Photo: Privatna arhiva

Komentari 0