- Legendarna dizajnerica Vivienne Westwood jučer je okružena obitelji preminula u svom domu u Londonu
- U njezinoj pet desetljeća dugoj karijeri nije bilo nijednog dosadnog trenutka; cijeloga života bila je buntovnica, ali nikada bez razloga, a lista onih koji su nosili njezin dizajn doslovno je nepregledna
- Iako joj moda posljednjih desetak godina njezinog života nije bila toliko važna kao prije, ostaje zapamćena kao istinska (modna) genijalka uvijek spremna suprostaviti se svim mogućim autoritetima
Vivienne Westwood nije bila samo modna dizajnerica. Bivša osnovnoškolska učiteljica, jednako prizemna koliko i flambojantna, progovarala je o mnogim problemima, oblikovala je punk kulturu i s punim pravom možemo reći da je bila istinska genijalka.
Njezina je odjeća bila ohrabrujuće moderna, puna poderotina i sigurnosnih igala, androgina, izrađena od lateksa, ali istovremeno prožeta ljubavlju prema povijesti. Posebno je slaba bila prema kiltovima i korzetima, a lista onih koji su nosili njezinu odjeću je beskrajna, od Therese May, Chrissie Hynde, princeze Eugenie do Pharrella Williamsa.
Cijeloga je života bila buntovnica, ali nikad bez (jako dobrog) razloga, neumorno radeći na podizanju svijesti o klimatskim hitnoćama godinama prije no što je to postalo moderno i što su o istim problemima počeli progovarati i mnogi drugi.
Tijekom njezinog posljednjeg desetljeća, moda nije toliko intenzivno bila u njezinom fokusu koliko je to bila posvećenost brojnim političkim ciljevima, ali daleko od toga da joj je moda ikada prestala biti bitna.
Kao jedna od glavnih arhitektica punka, kumovala je tome kako je svaka subkultura od tada koristila odjeću za definiranje svog plemena. Fenomen što je ulična odjeća preskočila haute couture i postala vodeća grana globalne modne industrije, svijet uvelike duguje krojačici iz Glossopa koja je u suradnji sa svojim dečkom, Malcolmom McLarenom, otvorila maleni dućan na King's Roadu u Londonu još davne 1971. godine.
Moda
Dućan je razdvojio dva početna identiteta – 'Let It Rock' je prodavao Teddy Boy izgled, dok se 'Too Fast to Live, Too Young to Die' okrenuo rokerskoj estetici, prije nego što je postao poznat kao 'Sex' 1974. Svaki je komad s njezinim potpisom na najbolji mogući način uhvatio energiju i ikonoklastički duh punka i dao mu vizualni izraz i njezina je odjeća bila objašnjenje svijetu što je punk.
Zahvaljujući njoj, bondage hlače bile su pozdrav s dva prsta pristojnom društvu, sigurnosne igle bile su proslava anarhije, a kostimirani povijesni procvat bio je odbacivanje narativa establišmenta da je kapitalizam put napretka za sve. Sex Pistolsi su pokazali svijetu kako punk zvuči, a Vivienne je pokazala svijetu kako izgleda.
Što god je radila, uvijek je tabanala vlastiti put, prepun humora, ljepote i radosti, a njezina je odjeća, jednako kao i njezin svjetonazor, bila protiv establišmenta, ali nikad nihilistička. Bila je namjerno neujednačena, djelomično sigurno zbog toga što je bila ispred svog vremena, ali je uvijek bila elegantna.
Njezina kolekcija 'Pirates' iz 1981., prva koja je prikazana na londonskom tjednu mode, slavila je kicošku dandy estetiku koja je nagovještavala glamuroznu androginost ne samo novih romantičara, već i Harryja Stylesa. Njezina kolekcija 'Portraits', desetljeće kasnije, vratila je korzete i bisere u modu po prvi puta još od 18. stoljeća, a tri desetljeća kasnije, tinejdžerice su još uvijek štedile za njezine kultne ogrlice od bisera sa zlatnim kuglicama.
U njezinoj pola stoljeća dugoj karijeri nije bilo nijednog dosadnog trenutka. Dvaput je bila pozvana u Buckinghamsku palaču da joj se dodijele kraljevske počasti, 1992. kada je dobila Order of the British Empire i 2006. kada je postala dama, i oba se puta pojavila ne noseći gaćice. Ovom je drugom prilikom odbila vrtjeti se pred kamerama, ali je novinarima rekla da jednostavno radije ne nosi donje rublje kad nosi haljinu. No, taj anti establišment duh ovakve njezine odluke jednostavno se činio previše savršenim oružjem da bi bio tek puka nesreća.
Moda
Oduvijek je bila buntovnica, a punk je za nju bio protest. Odjećom je slala poruku da ni ona, ni svi oni koji se s njom slažu, ne prihvaćaju tabue društva i licemjeran život. U industriji u kojoj zanimljivi novi talenti izgaraju brže od šibica, izgradila je potpuno neovisnu modnu marku koja je izbjegla stečajeve i otkupe i koja i danas zapošljava stotine zaposlenika.
I unatoč svom kontrakulturnom, prkosno antitradicionalnom imidžu, živjela je svojevrsni najstaromodniji život, sretno udata tijekom posljednjih 30 godina, otkako se udala za Andreasa Kronthalera, 25 godina mlađeg Austrijanca kojeg je upoznala dok je predavala u umjetničkoj školi u Beču. Često ih se moglo vidjeti zajedno u Claphamu gdje su posljednjih 20 godina živjeli u prekrasno obnovljenoj kući kraljice Anne.
Prije tri je mjeseca primijećeno njezino odsustvo s revije na pariškom tjednu mode. Kolekcije je posljednjih nekoliko godina dizajnirao Kronthaler, no ona je ostala figura i muza, a svaka bi revija završila tako što bi joj njezin suprug poklonio buket i uhvatio je za ruku za zajednički naklon. Kada se nije pojavila na tjednu mode, pojavila se zabrinutost za njezino zdravlje, a paralelno s njom počele su kružiti glasine da je jednostavno odlučila preskočiti pariški tjedan mode kako bi se pridružila XR prosvjednom maršu u Londonu.
U posljednjem desetljeću, modne su piste bile preplavljene majicama sa sloganom Climate Emergency, a obavezno su uključivale i prosvjede protiv trošenja novca na pogrešne stvari, privatnog vlasništva nad zemljom i progovaranja o zaštiti prašuma. Uz svu svoju prividnu ekscentričnost, Vivienne je imala vrlo jasne stavove o tome što je u životu doista važno, i znala je da to nije odjeća, iako je njome slala najglasnije poruke.
Komentiraj, znaš da želiš!
Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.