- Mnogo prije nego što je Kim Kardashian lansirala svoje steznike SKIMS i mnogo prije nego što je Madonna zakoračila na pozornicu u stožastom Gaultierovu korzetu, odjeća namijenjena preoblikovanju ženskog tijela bila je, otkrivena ili prikrivena, dijelom mode – i mijenjala se s društvenim poimanjem ljepote
Nazivali su ih patrijarhalnim instrumentom torture, sredstvom za zadovoljavanje muške požude, simbolom opresije i cenzure, okrutnim alatom za deformiranje tijela i kavezom koji ograničava slobodu ženskog bića, upotrebljavali su ih kako bi se satirički narugali ženskoj površnosti i beskompromisnom stremljenju za ljepotom, spaljivali su ih u znak oslobođenja od tiranije društvenih normi i ponovno vraćali u modu kao simbol bunta. No, protivljenjima ili odobravanjima unatoč, odjeća namijenjena (pre)oblikovanju ženskog tijela oduvijek je bila tu, prikrivena ili otkrivena.
Bila je tu stoljećima prije nego što je Vivienne Westwood učinila korzete dijelom buntovne punk estetike sedamdesetih, a Madonna stala na pozornicu svoje turneje Blonde Ambition i prodrmala devedesete svojim provokativnim stožastim Jean Paul Gaultier korzetom ispisujući povijest. Bila je tu i mnogo prije nego što se “body positivity” počeo vrzmati debatama virtualnih prostranstava utaborivši se u urbanim rječnicima, i mnogo, mnogo prije nešto je reality zvijezda Kim Kardashian zaradila milijune dolara u svega nekoliko minuta nakon što je u prodaju pustila svoje steznike SKIMS lansiravši shapewear u mainstream orbitu. Odjeća namijenjena (pre)oblikovanju tijela bila je dijelom ženske svakodnevice, čini se, od samog osvita civilizacije.
Mijenjala se s društvenim poimanjem ljepote kreirajući žensko tijelo tako da odgovara estetici koju su nametali kultura i vrijeme. I premda nikada nisu posve skliznuli s margina modne povijesti, put do prihvaćanja bio je dug i trnovit, a korzeti i steznici trebali su preživjeti mnogo negodovanja, protivljenja i diskusija o moralu, anatomiji i ženskoj slobodi prije nego što su se uspjeli oteti iz čvrstog stiska tabua, dočepati sigurnog tla i utaboriti u mainstream modi. Modna povijest otkriva kako prvi korzeti datiraju još iz vremena antičke Krete, 1600 godina prije Krista, vremenu kada je otok nastanjivala minojska kultura. Izrazito restriktivni, služili su tada ženama, ali i muškarcima da istaknu maleni obujam svoga struka, a nagađa se kako su korzete od malih nogu nosile i djevojčice i dječaci kako bi redefinirali svoju prirodnu siluetu i širinu struka zadržali u prihvatljivim gabaritima svoje kulture.
Posebni metalni dodaci za oblikovanje tijela spominju se još u Ilijadi i Odiseji, bili su rezervirani samo za izuzetno lijepe žene u Helenskoj Republici koje su njima raspirivale maštu, dok su u antičkom Rimu, koji je njegovao neke posve drukčije standarde ljepote, služili kako bi ženske grudi učinili da se doimaju manjima. No, svim sramežljivim pokušajima da se utabore na prašnjavim stranicama povijesti, korzeti su ušli u širu uporabu tek nakon mračnog srednjeg vijeka. Vremena su se mijenjala, zajedno s njima mijenjali su se i pojmovi ženske ljepote, a korzeti su, osim čudesnog instrumenta za redefiniranje ženske siluete postali i simbolom društvenog statusa. Francuska kraljica Katarina Medici zabranila je, naime, ulazak na dvor svim ženama suviše bujnog struka što je među pripadnicama aristokracije izazvalo pravu pomamu za korzetima koji su se (čvrsto) vezivali s prednje i stražnje strane.
Figura u zamamnom obliku pješčanog sata odjednom je postala simbolom društvenog statusa, ali i nedostižan standard ljepote za sve žene čijim venama nije tekla plava krv. Ipak, silueta koja je emanirala prestiž uskoro je otišla u povijest. Tijekom 16. stoljeća namjena korzeta bila je formirati torzo u cilindričan oblik, istaknuti bokove, a grudi učiniti gotovo neprimjetnima. No, tek su tijekom prosvjetiteljstva intelektualne klike započele propitivati ulogu korzeta argumentirajući kako se radi o instrumentu za cenzuru i alatu koji deformira prirodno žensko tijelo, satirični crteži i poezija izvrgavali su ruglu žene kao površna bića spremna žrtvovati život i zdravlje u zamjenu za ljepotu, a u debatu se uključila i medicina upozoravajući na sve zdravstvene tegobe koje bi redovito nošenje previše utegnutog korzeta moglo prouzrokovati. Žene su, u većini, ignorirale oštre strelice iznenadne kritike.
Unatoč tome što je viktorijansko doba slovilo kao era ćudoređa i zatomljivanja seksualnosti, ideal ljepote pucao je po šavovima od senzualnosti. Pomalo ekstremno, viktorijansko poimanje lijepog ženskog tijela podrazumijevalo je izrazito bujne bokove i neprirodno sićušan struk, zbog čega su korzeti postali krući, metalna konstrukcija čvršća, a njegovo odijevanje i stezanje zahtijevalo je asistenciju čitave čete sluškinja. No, vremena su se promijenila s Prvim svjetskim ratom. Restrikcije u uporabi metala u modne svrhe učinile su svoje, umjesto u korzetima metalne konstrukcije završavale su u bojnim brodovima i naoružanju, a žene su se okrenule novim modnim izumima – grudnjacima i steznicima. Ratna klima ispunjena financijskom nesigurnošću prouzrokovala je pojavu nekih novih trendova, a promijenio se i ideal ženske ljepote.
Raskošne siluete su u dvadesetim godinama zamijenila dječačka tijela, tanašna i bez naglašenih oblina, no unatoč tektonskim promjenama u poimanju ženske ljepote, donje rublje namijenjeno oblikovanju tijela i dalje je činilo neizostavni dio ženske svakodnevice. Dizajneri poput Paula Poireta i, nešto kasnije, Coco Chanel, glasno su proklamirali svoju ulogu u “ubojstvu korzeta” i “oslobođenju žena od strašnog instrumenta opresije” no ta je “pobjeda” bila čisto kozmetičke prirode. Korzeti su zamijenjeni steznicima koji su bili mnogo udobniji i cjenovno pristupačniji, no i dalje su služili kako bi redefinirali žensko tijelo sukladno nametnutim idealima. Desetljeća su prolazila, a donje se rublje mijenjalo zajedno s pojmovima ljepote, da bi na trenutak bilo istisnuto tek šezdesetih godina kada ga je, okarakteriziravši ga “zlokobnim alatom patrijarhalnog društva”, ritualno spalio drugi val feminizma.
No, to nipošto ne znači da su se žene pomirile s konceptom “prirodnog tijela” – do osamdesetih godina, teritorij shapeweara zamijenile su dijete, fitness i plastične operacije koje su imale oblikovati atletsko, vretenasto tijelo, a korzet se, pomalo sramežljivo, vratio u modu devedesetih, ali vrlo subverzivno, noseći sa sobom stigmu fetiša i provokacije. Bilo je to vrijeme kada vjerojatno nitko nije slutio da će samo koje desetljeće poslije shapewear sa svoje reputacije zbaciti veo tabua i utaboriti se u mainstreamu kao odjevni komad koji, premda skriven ispod odjeće, više gotovo nitko ne propituje. I premda nikada ne možemo znati što nam budućnost sprema, jedno je sigurno, vrijeme će prolaziti, društvene klime proživljavat će svoje hirovite, ali uobičajene mijene, a s njima, zasigurno, mijenjat će se i poimanje ženske ljepote. A ako je vjerovati povijesti, posve je izvjesno da će moda i na te promjene imati spreman odgovor.
Komentiraj, znaš da želiš!
Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.