Znam nadmudriti prodavače i šopingirati za manje!

Zbog ovog teksta će me vjerojatno zamrziti svi živi vlasnici, upravitelji, marketing i prodaja trgovina, posebno high street brandova, ali mislim da će mi većina kupaca biti zahvalna. Eto tako sam neki dan došla u jedan high street lanac (neću ga imenovati, a moram istaknuti i to da high street brendove ističem jer oni ne samo da se drže Zakona o zaštiti potrošača, posebno ako im ih nabijete na nos, već je riječ i o brendovima koji dolaze izvana i posluju u društvima gdje je se zakoni strogo poštuju, mnogo se više ide na ruku kupcu i takva je praksa normalna. U našem se Zakonu o zaštiti potrošača na nju odnosi članak 28. koji kaže kako "Ako je trgovac koji pruža javnu uslugu u Republici Hrvatskoj pružatelj javnih usluga u nekoj drugoj državi članici Europske unije, tada razina javnih usluga koju pruža u Republici Hrvatskoj mora biti najmanje iste kvalitete kao i razina javnih usluga koje pruža u drugim državama članicama Europske unije". Eto ga na. Samo što mi ne znamo što to sve podrazumijeva. Ali evo primjera iz prakse...

U tijeku je mid season sale i otišla sam na dio sa sportskom opremom spomenutog neimenovanog high-street lanca. Tamo sam pronašla desetak istih crnih topića: s ukriženim leđima, medium supportom i laganim push up efektom. Divota! Devet topića je imalo crvenu oznaku s cijenom na popustu 100 kuna i samo jedan artikl oznaku 10 kn. Bez razmišljanja sam uzela baš taj top i krenula na blagajnu. Većina mojih prijateljica bi shvatila da se radi o trgovačkoj pogreški. Znala sam i ja, ali me to beskrajno razveselilo jer sam isto tako znala jedan trik: privatna arhiva Kristijana Musića Prodavačica na blagajni: Čekajte, što je ovo. Nemoguće da je ovako jeftino. Ana, dodaj mi uređaj, molim te.

Bip bip (uređaj)

Prodavačica: Da, evo ispričavam se. 100 kuna je topić.

Većina bi se posramljeno povukla, no ne i ja: "Ja sam top vidjela po cijeni od 10 kuna. Po svojim potrošačkim pravima, imam ga pravo dobiti za 10 kuna, jer sam ga za toliko i našla, zar ne?"

Prodavačica: "Da, u pravu ste. Deset kuna vas molim". privatna arhiva Kristijana Musića

Možda vas zanima Sudjelujte u velikom istraživanju o shoppingu! Moda

Utemeljeno članku 7., već spomenutog Zakona o zaštiti potrošača "trgovac mora jasno, vidljivo i čitljivo istaknuti iznos maloprodajne cijene i cijene za jedinicu mjere proizvoda ili usluge koju pruža. Trgovac se mora pridržavati istaknute maloprodajne cijene i uvjeta prodaje."

Izlazim zadovoljna iz trgovine i pročitavši oduševljenje u očima svih prisutnih žena. Naravno, i kolegicama sam sve ispričala, za što sam isto bila nagrađena neočekivanim divljenjem.  Eva je konačno rekla: "Znaš za toliko prijevara u trgovinama i trikova kako ih izbjeći. Pa, daj olakšaj život našim čitateljicama." 
Pa drage čitateljice, krenimo!

Prvi slučaj ti je već sigurno jasan. Prema pravima potrošača cijena treba biti jasno istaknuta, a isto tako kada dođe na sniženje treba stajati oznaka prošle i nove cijene. Ne smiju izlike biti kako nisu stigli promijeniti cijene, a pogotovo se ne smiju izvlačiti na to da je cijena artikla bila snižena jučer, danas nije, ali evo, nisu još stigli to naznačiti. Tvoje je pravo: robu koju nađeš po napisanoj cijeni, po to cijeni i kupuješ!

Povrat novca bez razloga

Za ovu praksu si sigurno čula, ali ponavljanje je majka znanja. Našla si tu crvenu bikersku jaknu u high street trgovini i svidjela ti se. Ali, nije ti se toliko svidjela da ne bi mogla zamisliti život bez nje. Ali, opet... I na kraju ju kupiš. I sljedeći dan shvatiš kako je ovo tvoja (još jedna) nepromišljena odluka. I sad već smišljaš za što bi ju mogla u dućanu zamijeniti. Pa kalkuliraš da to bude nešto istog cjenovnog ranga, ali na kraju nikad ne bude, nego moraš nadoplatiti. I tako ukrug.

Možda vas zanima Mali vodič: Profi-shopping na sniženjima Moda

No, ono što se često ne spominje: odjeću koja je nenošena i koja ima valjan račun, bez ikakva razmišljanja možeš vratiti, barem u tim trgovinama koje vole svoje kupce i na usluzi su im bez obzira na sve - opet govorim o high-street trgovinam koje posluju i vani. Naime, trgovac mora zamijeniti oštećeni proizvod ili vratiti novac, no stvari koje želite vratiti jer vam se ipak ne sviđaju ne moraju prihvatiti. No u takvim fer trgovinama će to bez puno priče ipak moći učiniti. Često će te pitati: "Je li neki problem?", no i bez valjanog razloga (možeš čak reći: "Ne sviđa mi se baš"), možeš tražiti da ti vrate novac. I dobit ćeš ga. Konačno dolazimo na razinu onih Nijemica, Engleskinja i Amerikanki koje robu ni ne probaju u dućanu već s gomilom odjeće odlaze kući da bi pet dana kasnije vratile sve što im se ne sviđa.

Popravak odjeće

OK, počnimo sa zakonom, članak 22: "Ako trgovac prodaje proizvod koji ima grešku, mora jasno, vidljivo i čitljivo označiti na proizvodu ili na prodajnom mjestu da je riječ o prodaji proizvoda s greškom te upoznati potrošača u čemu se sastoji greška na proizvodu." Moje iskustvo: Ako si, bilo na sniženju, bilo u redovnoj prodaji našla artikl koji je oštećen, kojem recimo nedostaje gumb, ili mu je zip pokvaren ili se šav rašio, možeš tražiti uslugu krojača. Dakle, u današnje vrijeme više ne prolaze priče o nagovaranju prodavača da ti prodaju po nižoj cijeni artikl koji smatraš oštećenim. Bez problema možeš pitati da ti sve što nije ispravno, pa možda i neke perlice koje su ispale s traperica, u trgovini poprave i to potpuno besplatno. Na popravak se čeka uglavnom tjedan dana. Nakon toga će te na blagajni čekati tvoj popravljeni komad, koji opravdava cijenu.

Prljava odjeća

Koliko ti se puta dogodilo da kada poželiš kupiti bijelu bluzicu, naiđeš na artikl koji je oko vrata uprljan puderom, a baš se radi o zadnjem komadu u tvojoj veličini? Ne očajavaj! Tvoje je pravo da taj artikl čak dva puta opereš i uz račun ga vratiš ako mrlja nije otišla. Potvrdila više puta u praksi, premda u Zakonu, naravno, nisam mogla pronaći ništa što govori o, hm, puderu na odjeći. Ili ako ti se dogodi da nakon prvog pranja odjeća počinje gubiti boju ili se previše skupi/rastegne.

Postoje dvije opcije: uz račun u potpunosti možeš dobiti povrat novca, a uz objašnjenje svog problema prodavaču možeš dobiti zamjenski, isti takav artikl. Što i nije dobra opcija (govorim iz vlastita iskustva) – ako su ti se te traperice jednom razvukle, zašto misliš da će ti iste takve, druge, biti bolje? O ovim slučajevima ipak govori članak 43., ako kao laik dobro razumijem: "Nedostatak na proizvodu kada je to nužno, dokazuje se vještačenjem u za to ovlaštenim ustanovama ili uz pomoć ovlaštenog sudskog vještaka. Ako se nedostatak na proizvodu pojavi u roku od šest mjeseci od dana prijelaza rizika na potrošača, a trgovac smatra da nedostatak u tom trenutku nije postojao, troškove vještačenja snosi trgovac. Ako se nedostatak na proizvodu pojavi nakon isteka roka iz stavka 5. ovoga članka, ali ne kasnije od 24 mjeseca od dana prijelaza rizika na potrošača, troškove vještačenja snosi potrošač ili trgovac, ovisno o rezultatu vještačenja." Vjeruj mi, kao ni tebi tako se ni trgovini ne da vještačiti rastegnutu vestu ili cipele na kojima je pukla koža pa ćete se sve dogovoriti u dućanu, samo nastupi samouvjereno.

YouTube Screenshot

Većinu ovih sam pravila koja štite kupca saznala sam od prijatelja koji i sami rade u trgovinama. No, većina ljudi ne zna ove stvari, niti čita sitna slova na poleđini računa. Zato, ako i ti imaš koji trik, slobodno ga podijeli s nama...