Miss7 Blog 07. srpnja 2020.

Za prekid veze krivac često nije ni on ni ona, nego njihov spoj!

Sandra Simunovic /Pixsell.

„Što sam krivo napravila?“

Čuo sam to pitanje stotine puta nakon prekida. Namjerno ga pišem u ženskom rodu jer sam ga neusporedivo češće čuo od žena. Žene više razmišljaju o vezama, pa i o sebi, ali i više su samokritične pa brže pomisle da su one nešto krivo napravile. Slijede vrlo jednostavnu logiku – ako mi je već četvrta veza završila prekidom, očito nešto krivo radim u vezi. I razumijem tu logiku, ali često nema veza s istinom.

Jer vrlo često nije stvar u tebi. Čak nije stvar ni u njemu. Stvar je u vama! Bezbroj parova jednostavno ne može uspjeti jer je spoj kriv. Nisi kriva ti, a nije ni on. Kriv je bio spoj i otpočetka ste bili osuđeni na propast. Tako da najpreciznije nije konstatirati da ste vi ili vaš partner ili partnerica nešto krivo radili u vezi. Možda ste se jednostavno krivo odabrali i veza nije ni mogla uspjeti. 

Jer partnere biramo zato što mislimo da je vrijeme da se skrasimo ili zato što su drugačiji od prošlog ili zato što nas, svjesno ili nesvjesno, asociraju na našeg oca ili majku, ili zato što nam se sviđa njihov novčanik ili dio tijela... Možda nas privuče i njihov društveni status. Sve to znamo stavljati ispred statusa njihova srca ili uma. A tu je i još jedna podmukla grešketina.

Naime, često biramo partnere ne prema tome kakvi jesu, nego prema tome kakvi se mi nadamo da će postati. I realno, žene su osjetno sklonije tome. Kao da su muškarci magična glina koja će se s vremenom izmodelirati točno onako kako su one zamislile. Takve toksične bajke obično su naslijedile od nemaštovitih romantičnih komedija u kojima je ljubav, oh, tako predivno, ono, baš divna i jednostavna, ahhhh...

Ali život tako ne funkcionira. Jer vidi čuda, ljudi se obično ne mijenjaju u skladu s našim željama ili čak naredbama. A čak i da se promijene baš onako kako želiš, moraš si postaviti nekoliko pitanja – Želiš li doista biti u vezi s beskičmenjakom koji nema svoje ja? Želiš li doista partnera koji se treba promijeniti da bi bila zadovoljna s njim? Želiš li doista partnera kojeg trebaš odgojiti? Želiš li doista da ti partner bude dijete-projekt? 

I znam što će reći mnoge žene: „Ma ne želim ja muškarca koji će mi biti projekt ili dijete, ne želim one koje treba mijenjati, ali takvih nema.“

Ma ima, naravno da ih ima. Vjerojatno ih nema 14 milijuna koji bi mogli biti kompatibilni s tobom, ali ima ih. Dovoljno. Ako tražiš samo jednog. On postoji. A ako ga ne pronalaziš, to znači da treba promijeniti način potrage. No da se vratim glavnoj ideji da je problem često u spoju, a ne u bilo kojem partneru...

Postoji to suludo uvjerenje da se u vezi samo treba truditi i svaka veza može uspjeti. Ali ne može. Trud je nužan faktor za uspjeh veze, ali nije dovoljan. Nužna je i kompatibilnost. Nužno je da dijelite dovoljno sličnih uvjerenja i prioriteta. Nužno je da se ponekad razumijete bez da prozborite i riječ. Nužno je da se trudite oko odnosa, ali da se ne morate stalno truditi da se trudite. Nužno je da poštujete način na koji se odnosi prema obitelji. Nužno je i da vam se sviđaju prijatelji vašeg partnera jer realno, ako vam se ne sviđaju njegovi prijatelji, ne sviđa vam se ni vaš partner. Znam, brutalno zvuči, ali tako je. Prijatelji najpreciznije odražavaju kakvi smo kao osobe i ako nam se sviđaju ljudi s kojima se partner svojvoljno okružio, zapravo nam se ne sviđa on sam. 

Ma ima bezbroj stvari koje su nužne da bi veza uopće imala šanse da uspije. 

I zato mislim da razlog prekida vrlo često nije u nečemu što je jedan partner napravio ili nije, stvar je u spoju. Krivom ljubavnom spoju. I nema tu kruha. Ni šanse da uspije. Samo je pitanje vremena kada ćeš si to konačno priznati. I svjestan sam da je to često iznimno bolno, ali znate što – mnogo je bolnije svoje srce staviti na čekanje dok čekaš da se partner dovoljno promjeni. E, to boli. A to možete izbjeći! Srce će vam biti zahvalno.

Sretno!

*Stavovi i mišljenja u ovom tekstu osobni su stavovi autora i ne odražavaju stavove i mišljenja redakcije i uredništva

Komentari 0