Vrijeđanje je potpuno neprihvatljivo u javnom diskursu. I ne, nema tu nikakvog ali...

Mnogi se iznenade kad saznaju da sa svoje Facebook stranice brišem sve komentare koji uključuju vrijeđanje. Svejedno mi je vrijeđa li netko mene ili nekoga drugoga. Vrijeđaju li moji istomišljenici ili neistomišljenici. Potpuno je svejedno od koga i iz kojeg smjera dolazi uvreda jer svaka vrijeđa ljudskost u nama. Drugim riječima, nekoga tko koristi rječnik kakvog je ovih dana koristio vrli predsjednik izbrisao bih sa stranice bez imalo premišljanja. Jer izgleda da svakog dana smišlja koga uvrijediti... Žene i muškarce, političare i analitičare, ma uvrijedio bi i djetelinu da mu je nešto prigovorila jer „kaj se ona sad javlja kad ja znam da je djetelina, odnosno jurinis kanis, zapravo ilegalno imigrirala iz Irske i zapravo nema pravo išta govoriti. I to meni? Ona će meni!? Ma to su priče za malu djecu, pa ja znam djetelinu već 30 godina...“

Pritom moram reći da sam alergičan na političku korektnost i da su mi odbojne savršene, ispeglane izjavice koje koriste i političari i brojne osobe iz javnog života. Uvijek sam za iskrenost, autentičnost pa i zdravu raspravu. Ali ove njegove eskapade nikako ne spadaju u tu kategoriju jer uključuju jadne, a ponekad i infantilne uvrede. Predsjednica je imala problem jer se htjela svidjeti svima, dok Milanović definitivno nema taj problem. On se želi svidjeti sebi. I svom zamišljenom biraču kojeg, usput rečeno, tragično loše zamišlja. Priznajem da su njegovi birači htjeli predsjednika s karakterom, no većina ih ipak nije htjela predsjednika s tako neugodnim karakterom.

I zato se mnogi ovih dana pitaju što je s njim, je li na nečemu, je li seksist pa idemo adresirati sva ta pitanja...

Pojma nemam "je li na nečemu", ali postoji mogućnost da je na nečemu s čega se jako teško skinuti – vlastitom egu! I zato mora svakome, ali baš svakome odgovoriti što on misli da ga ide. Jer ima taj infantilni impuls da njega ne bu ni'ko ...

Vjerujem da ga možemo zamisliti kako objašnjava greške i gospođi u pekari. Ma i travi će objasniti da krivo raste. I Bogu će sve sasuti u lice. Neki naivni ljudi misle da bi se predsjednik trebao baviti važnijim stvarima, ali eto, ispada da se možeš uvjeriti da je presudno svakom loncu biti poklopac, oblizan prilično prljavim jezikom. Što je najbolje, uvjeren sam da on može bolje. Vjerujem da njegov doseg suosjećanja nije u suludoj izjavi da je i njemu pukla cijev u stanu, a doseg ljudskosti nije u ovim niskim uvredama. Ali kad si na egu, nisi svoj.

Neki su ga optuživali za seksizam i svjestan sam koliko je to sklizak teren u današnjem vremenu, ali kako doista jesam alergičan na političku korektnost, ne mislim da je svaka kritika muškarca prema bilo kojoj ženi automatski seksizam. Jer on ne napada nekoga zato što je žena i ne napada ih kao žene, nego zato što su neistomišljenice, zato što su ga kritizirale, „provocirale“ pa su zaslužile da im odgovori. Tako se on bar uvjerava... I svejedno mu je radi li se o ženi ili muškarcu, ma izvrijeđat će i hermafrodita, potpuno je svejedno. On je equal opportunity offender. Kužiš kak se frajerski može ubaciti english fraza u rečenicu, ku'iš ono?

Uglavnom, mislim da nije problem što je ušao u polemiku sa ženama, nego što je razina polemike povremeno bila degutantna. Takve riječi nitko ne zaslužuje, a s obzirom na povijest u kojoj su žene bile stoljećima omalovažane i ponižavane, takve će riječi imati dodatno negativan prizvuk.
A inače, mislim da ne činimo uslugu ženama i borbi za ravnopravnost ako ih ne tretiramo jednako u raspravi. Žene su intelektualno barem jednako jake kao i mi, emocionalno su generalno jače, a društveno su, nažalost, slabije. No to nećemo ispraviti ako ih tretiramo kao fragilne biljčice koje definitivno nisu. Dakle, takve uvrede nije zaslužio nitko, ni žene ni muškarci, a kao što ste vidjeli u njegovim ostalim verbalnim eskapadama, svi su na tapeti.

A doista vjerujem da je uspio zavarati samog sebe da tom „otvorenošću“ zastupa svoje birače. Mislim da mu je nadmeni ego, koji je po defaultu nesklon samokritici, morao prodati tako jeftinu foru da bi nakon prvih pogrešnih koraka, umjesto priznanja pogreške, mogao nastaviti s paljbom koja udara ispod pojasa. Ma udara ispod gležnja ljudskosti. I ponavljam, mislim da je u redu nekome uputiti kritiku. Doista mi je pun kufer izjavica ispeglanih u PR tvrtkama. Ali ovdje nije problem što se radi o kritikama. Nego što je unutar kritike bilo i ponešto uvreda. Jadnih, prljavih uvreda. I svjesni smo da su i osjetno moćniji predsjednici već brendirali takvu niskost kao uobičajenu javnu retoriku i da su mnogi od njih osjetno brutalniji bullyji. Ali to i dalje ne znači da ljudi koji cijene zdravu javnu raspravu trebaju pristati na to. To što nije jedini ni najnepristojniji nije opravdanje, već samo dio objašnjenja zašto je takvo ponašanje uobičajenije u današnjem svijetu i zašto će više ljudi pristati na tako nešto, nego recimo prije 30 godina. Nekome je to čak i fora. Ali vrijeđanje nije fora. Nikada. Tako učim svoju jedanaestogodišnjakinju pa bi nekako bilo u redu da i njemu netko prišapne. Jer ovo nije karakter. Bar ne dobar...