Tragovi starenja su broš koji govori više od riječi

Lipanj, 2022. pedikerski salon. 

- Gospođo Badovinac, stopala su vam bila super neko vrijeme, ne razumijem što se sad događa da imate ovoliko natisaka.

- Nosim štikle. Jel to zločin?

- Nije, razumijem prirodu vašeg posla, ali bilo bi dobro da hodate što je više moguće u ravnijim cipelama. Ovo me sad opet podsjeća na period kad ste prvi put došli k nama. Sjećate se? Ja sam se uvijek čudila kako vi uopće hodate.

Nikad nisam voljela small talk u salonima.

Prešutila sam. 

Ali se sjećam točno svega na što je mislila.

Bila sam još zvanično u tridesetima kad sam prvi put došla k njima u salon. Deset manje nego sad, bila sam slobodna, neudata i bez djeteta. Živjela sam u svom stanu, punim plućima i s gomilom ormara. Onaj za cipele nalazio se u hodniku, sandale, stilleta i čizme preko koljena stajali su uredno posloženi u originalnim kutijama. Da sam ih sve na vrijeme prodala kupila bi danas novog Golfa. Ako sam od istog proizvođača imala više komada, kemijskom sam na kutiju napisala zelene s lančićem ili crvene s mašnom. Zamisli svaki put otvarati jednu po jednu da vidiš što je unutra.

U štiklama sam boravila dan i noć, a u autu je bilo dodatnih pari. Kad više nisam mogla stajati na petama od 12 centimetara, spustila bi se na četiri, pet, bilo je to skoro kao da hodam bosa.

Pedikerki sam redovno odlazila svakih deset dana. Možete uopće misliti kako stopala izgledaju nakon 16 sati gaženja u lakiranom Louboutinu?

U pravu ste. Uglavnom natečeno. Samo si u godinama kad na to ne obraćaš pažnju.

 

 

 

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Objavu dijeli Jelena Badovinac (@jelenabadovinac)

No stvari se u nekom životnom trenutku drastično promijene svima nama. Kod većine žena je to period kad ostanu trudne ili se pak samo udaju. Ovo drugo je jedan od većih misterija kako se nakon stavljanja burme na prst inercijom ugase na svim poljima osim u kućanskim poslovima. Dok dijete raste i čekate da barem skine pelene, prođe za čas tri, četiri godine, ni ne primjetite koliko ste se promijenili. Kosa vam umjesto raskošnih velna ima ulijepljen fant i adaptirano mlijeko, a ormar u kojem su nekad stajale salonke pun je tenisica koje više sliče ortopedskom pomagalu nego obući.  

Ne snađete se odmah kad vam do mozga dođe spoznaja da ova žena u natikačama iz ljekarne nikako niste vi, ali znate kako to ide, obveze vas odnesu, pa godine odlepršaju dok dijete ne stasa, a naporni muž prestane visiti u kući. Tek tad ulovite vremena za sebe, otvorite ormar i izvučete svu onu robu pažljivo spakiranu u etuie u trenutku kad ste ostali trudni i mislili da tako debela i puna vode nećete nikada ništa više od toga obući. 

Meni se dogodilo točno to. 

S jednim dodatkom. Taman kad je došlo vrijeme da se ipak usudim nešto od te robe, šminke i stylinga vratiti na sebe, pokosio nas je bonus za fazu mirovanja. Koronovirus. 

Dvije i pol godine čamila sam kao i svi drugi u stanu kupovajući online trenirke i pokućne pidžame. Nanašala sam šlape i mokasine, debljala se guglajući recepte i Boga molila da me netko pozove na rođendan u park ne bi li obukla išta pristojnije. Čak su se i influencerice mjesecima naslikavale nenašminkane što je dodatno pogoršalo ionako očajnu sliku ženstvenosti. 

Kad zbrojim, od te žene s upaljenim nožnim jastučićima iz francuskih cipela do trenutka kad je covid neobjašnjivo netragom nestao, a ja finally otvorila ormar jer smo ponovno krenuli sa životom, prošlo je ukupno 6 godina. Trudnoća, porodiljni, virus i eto ti, 2022. 

Šok koji me udario kad sam skužila da mi haljina zapakirana u najlon iz doba dok sam još bila zvanično cura baš i ne stoji više tako savršeno jer s 45 jednostavno imaš malo trbuha, struk je širi, a zapinje i na prsima, i to ne zato što su grudi narasle nego se nataložilo ispod ruku, nije baš najugodnije. Shvatiš da se većina te robe teže zatvara na ciferšlusu s boka i da bi one kratke hlače bolje pokrile celulit ako im se spusti rub za 3 centimetra. 

I da se sad vratim na početak teksta i pjegavu pedikerku dobrih namjera.

Da, dobro se sjećam kako su mi izgledala stopala nekad i zašto zbog toga danas imam savinute prste. Neuredan život i neredovito vježbanje za posljedicu su ostavile i ne baš isklesano tijelo, a vječni višak kilograma koliko god ponedjeljkom išla na dijetu i dalje je tu. Porod, stres, život kao takav ostavio mi je traga na licu, imam bore jer mi se draže bilo satima sunčati, nego sjediti ispod hrasta u hladovini. Koža na vratu spaljena je od mazanja maslinovim uljem jer se tako bolje crni. Godine provedene u noćnim izlascima umorile su mi glasnice do te mjere da samu sebe kad čujem na diktafon mislim da je Robert De Niro. Kosa mi otpada više nego prije, pa sam je morala drugačije ošišati. 

 

 

 

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Objavu dijeli Jelena Badovinac (@jelenabadovinac)

I da, možda ne izgleda na meni sve savršeno kao nekad i nemam ravan trbuh ni ruke za balerinu, zateže me carski i moram češće zubaru, ali znate onaj trenutak kad sami sebi kažete, čekaj, gdje je ono boldanim slovima pisalo da sam s 45 u najboljim godinama? 

E, da, taj naslov nađite.

Izvadila sam nakon 6 godina tu tonu robe iz etuia, kupila steznik za ispod haljine, u krojačice popustila dva tri šava gdje je baš bilo na knap i obula štikle s vrtoglavih 12 centimetara. Otišla sam frizeru, ozbiljno se dobro našminkala, nakitila briljantima, to je jedna od prednosti udaje i izašla tu večer na rođendan. 

Ovaj je bio u natkrivenom i bez maske. 

U liftu zgrade su tri ogledala i pogledala sam se u svako. Malo je reći da sam bila zadovoljna. Da nisam umislila, pokazivale su poruke od muža. Zadnji put je toliko smsova poslao kad je pukla cijev u stanu. Motalo se na partiju oko mene muškaraca, a nije baš da sam tako pametna pa ih je to privuklo. Nijedan od njih primijetio kratere na dekolteu koje neminovno s godinama dobijete, niti je tko zagledao u struk. 

Tragovi starenja su broš koji govori više od riječi.

I znate kako kažu, nisu važne godine, nego iskustvo. Još ako broš znate nositi kako treba, pripazite samo da ne odete na puno rođendana. 

Kada se osjećamo dobro u vlastitoj koži, na vidjelo izlazi naša najbolja verzija sebe – autentična, jedinstvena, stvarna. Nije uvjetovano nikakvim standardima ljepote, jer tada standarde ljepote postavljamo sami. Ne gledaj poprijeko nesavršenosti na sebi već uživaj u svojoj koži bez zadrške, ona priča najzanimljiviju priču.