Miss7 Blog 25. kolovoza 2021.

Teorija filane paprike: Kako manje razmišljati o tome što drugi misle

Andrea Andrassy
Karmen Božić.

Srdačan pozdrav, jel i vama malo glupo da te, kad u prostorije crkve dođeš u japankama, bez imalo srama izbace na cestu jer “nije primjereno”, a kad u tim istim prostorijama diraš djecu, onda te samo prebace u drugu župu? 

Znam da pitanje zvuči ružno, ali ovih dana se opet kroz medije provlače priče da su ljudi izbačeni zbog natikača u crkvi, pa me zanima zašto su na šalteru za pedofiliju nježnije posljedice nego na šalteru za obuću. 

Slobodno se uvrijedite ako mislite da morate, ja samo pitam.

Kad smo kod pitanja, nedavno sam na Instagramu imala Q&A - drugi to rade stalno, pa im ljudi postavljaju simpatična (i manje simpatična) pitanja, a ja nisam nikad jer imam dojam da ne znam pričat s ljudima. 

Što je s jedne strane i istina - čak i kad razgovor teče u normalnom smjeru, često se dogodi da odjednom kažem nešto glupo, nešto zbog čega ću se sljedećih nekoliko noći trznut taman prije nego što utonem u san. 

Na primjer, nedavno sam jednoj ženi koja me pohvalila zbog nečeg umjesto “hvala” rekla “vidjet ćemo.”

Vidjet ćemo. 

Od toga je prošlo više od mjesec dana, ali i dalje se svakih nekoliko večeri stresem dok mi misli pokušavaju otić u san. 

Sekundu prije nego što zaspem, taman kad sam najopuštenija i sasvim neopterećena…

“VIDJET ĆEMO!!!”

Razbudim se istog trena, pa okupana nelagodom zaključim da je najbolje da zauvijek prestanem izlazit iz kuće.

Ali Q&A je drugačiji jer na postavljena pitanja odgovaraš kad želiš - što znači da su manje šanse za “vidjećemo” - pa sam odlučila probat. 

I bilo je super (znam da me nitko nije pitao).

Jedno od najčešćih pitanja je bilo kako se nosim s komentarima na društvenim mrežama, što svatko tko prati serijal “Kisele gospođe interneta” već zna, a znaju i ljudi kojima sam nekad nešto ružno odgovorila. Smanjila sam to u međuvremenu, shvatila sam da u takvim situacijama najčešće nema potrebe ić ružnim na ružno - tu i tamo se i dalje olakšam, ali većinom mi se ne da. 

Zapravo, nije stvar u tome da mi se ne da, nego sam naučila da ne moram - zahvaljujući mini-meditaciji koju zovem “teorija o Maji Šuput.”

Nije stvarno meditacija, više je mantra uz koju se na brz i učinkovit način uspijevam centrirat i koja mi je, barem mi se čini, jako povećala kvalitetu života. 

Danas ću vam pokazat tu svoju mini-meditaciju (zvuči bolje od “mantra”) - i još nekoliko njih uz koje bi vam život mogao postat malo ugodniji. 

Možda i ne, nikad ne znaš, ali meni stvaraju zen u glavi. VIDJET ĆEMO.

 

Teorija o Maji Šuput 

Jedna od mojih rutina kad se tek probudim je čitanje vijesti na mobitelu - što god se u tom trenutku nađe na Facebook feedu, da malo razbudim mozak i vidim o čemu se priča. Danas sam, na primjer, zbog toga slučajno završila na Youtube kanalu koji se bavi glazbenom teorijom i naučila što su miksolidijski i lokrijski modus, što je znanje koje mi vjerojatno nikad neće trebat, ali ne treba mi ni šestar pa ga i dalje imam u ladici. 

Uglavnom, među tim jutarnjim vijestima se često nađe i Maja Šuput - jer ljudi vole čitat vijesti o Maji Šuput, koliko god ispod u komentarima tipkali da ne vole. Da ljudi masovno klikaju na vijesti o kornjačama, pola hrvatske estrade nikad ne bi bilo u medijima - što bi bilo loše za estradu i dobro za kornjače - tako da ovi koji se najviše bune zapravo rade najveći promet sadržaju protiv kojeg se “bore.” Anywho, ne moram vas puno upoznavat s temama i naslovima koji prevladavaju u tim člancima jer imate oči i već dobro znate, ali ajmo za onu jednu osobu koja se pravi da ne zna - putovanja, ljubav i djeca, odjeća, obuća, torbice s navedenim iznosom cijene jer ništa ne može razjarit narod kao torba uz koju savršeno paše rečenica “mogla je radije donirat te novce” - najčešće iz usta ljudi koji prvi ništa ne bi donirali. Ukratko, životni stil za kojim neki žude, a neki ne - i oboje je sasvim ok. 

To su, dakle, teme koje prevladavaju. Znate koji komentar prevladava? Osim onog već izlizanog, u kojem ljudi koji misle da su iscrpljujućim detektivskim radom otkrili da u 2021. postoje filleri pa to ponosno moraju obznanit kao breaking news. Sljedeći najčešći komentar je “sponzoruša.” U ovoj točki počinje moja meditacija koja se sastoji od samo 9 riječi: “Postoje ljudi koji misle da je Maja Šuput sponzoruša.” 

Vi možda još ne vidite koliko je ova rečenica predivna, ali meni srce poskoči svaki put kad ju pročitam. Prije sam ju mrzila, stvarala mi je nervozu i ljutila me. Kako je moguće da stvarno postoje ljudi koji misle da je Maja Šuput - žena koju za svadbu moraš bukirat prije nego što bukiraš muža - sponzoruša? I ne misli to jedan striček, jednom godišnje - ima ih ispod svakog članka. Stalno. Maja ima skupu torbu - sponzoruša. Maja je u avionu - sponzoruša. Maja ima stan - sponzoruša. “Tko joj sve to plaća?” Dugo me ljutila ideja da čak ni osoba koja ima 700 javnih poslova nije zaštićena od tradicionalne zatucane teorije koja najbolje cvjeta na Balkanu - sve što neka žena ima, sigurno nije stvorila sama. Koliko god se trudiš u životu, što god radiš, netko će pronać način da tvoj uspjeh pripiše nekom drugom, što je ružno, tužno i odvratno… i zapravo prekrasno.

“Postoje ljudi koji misle da je Maja Šuput sponzoruša” je loša vijest do trenutka dok ne shvatiš da je najbolja vijest ikad. Meni je upravo zato postala meditacija koju koristim svaki put kad se opterećujem pitanjem “što će netko drugi mislit?” - i svaki put kad netko već misli nešto što je netočno. Svatko od nas u životu ima barem jednu osobu koja o nama misli nešto pogrešno (i ne želi prihvatit mogućnost da je u krivu), svi imamo barem jednu stvar koju nas je strah napravit jer bi netko mogao imat mišljenje koje nije nužno najbolje, svi se opterećujemo s previše gluposti, detalja i anksioznih scenarija… a postoje ljudi koji misle da je Maja Šuput sponzoruša.

I to je sasvim ok, neka misle što im je drago, svatko ima pravo mislit što mu paše.  

Ali život je toliko jednostavniji kad uočiš da tuđi kronični opinionitis ne znači da se ti moraš ograničavat.

Je li stvarno toliko bitno što će netko drugi mislit? Ljudi misle svašta. Postoje ljudi koji misle da je Maja Šuput sponzoruša.

Što me dovodi do sljedeće važne meditacije koja živi u rečenici “nitko ne razmišlja o tebi.”

Isto zvuči kao loša vijest, ali samo na prvu.

 

“Nitko ne razmišlja o tebi”

“VIDJET ĆEMO” - rekla sam ženi koja me toliko lijepo i iskreno pohvalila, jer imam talent za bacanje bombe na ugodne razgovore. To je samo jedan, relativno beznačajan dragulj u mojoj velikoj, stalno rastućoj kolekciji rečenica koje su trebale ostat negdje drugdje. Doduše, nekad se uspijem suzdržat. Na primjer, nedavno sam u jednom restoranu srela Petra Grašu koji mi je rekao da sutradan ima koncert u Zadru, na što sam skoro odgovorila “znam gdje je Zadar” - to mi je palo na pamet jer sam se htjela nadovezat, a nisam znala kako, a kad ne znaš kako, zašto ne kao potpuni moron? Srećom, nisam to izgovorila, slava tebi Kriste. Da jesam, bilo bi isto kao i s “vidjet ćemo” - čekalo bi me dok se potpuno ne opustim, tipa prije spavanja ili tijekom tuširanja, a onda bi me zgrabilo s leđa i protreslo. 

ZNAM GDJE JE ZADAR!

VIDJET ĆEMO!

Vjerujem da 95% ljudi ima problem s vraćanjem neugodnih sjećanja tik pred san - i vjerujem da svi misle da su među rijetkima kojima se to događa. 

Ne mogu znat - možda je brojka manja, možda je veća - ali znam nešto drugo što bi moglo pomoć nama koji patimo od neugodnih flashbackova vlastitih rečenica: NITKO. NE. RAZMIŠLJA. O. TEBI.

Doslovno nitko. 

Pogotovo ne o “krivim rečenicama” u razgovoru zbog kojih ti je neugodno jer ih nitko osim tebe ne primjećuje - a i ako ih netko primijeti, vrlo vjerojatno ih je zaboravio unutar 5 minuta.

Kad shvatiš ovu veliku životnu istinu, lakše spavaš.

Nitko ne hoda gradom razmišljajući o “krivim” stvarima koje je netko drugi rekao ili napravio jer - osim što nitko ne razmišlja o tebi - svatko razmišlja o svojim “krivim” stvarima jer je svatko samom sebi najveći cringe.

Nemojte me tjerat da prevodim “cringe”, ne postoji dovoljno dobra riječ.

Kao što za Instagram story ne možeš reć “priča” jer ne zvuči jednako točno - a upravo u storyu čuči sljedeća mini-meditacija i recept za sretniji život.

 

Ljudi gledaju storye na wc-u

Postoji ta neka teorija, da ne kažem histerija, oko koncepta “pogledao mi je story, što to znači?” Neću reć da i sama nekad nisam zahvaćena tim bunilom - mogu lagat da nisam i ispast pametnija, ali ne vidim potrebu, ionako je svejedno kad znamo da postoje ljudi koji misle da je Maja Šuput sponzoruša. 

O “pogledao mi je story, što to znači” se pišu članci, rade se detektivsko-psihološke Whatsapp grupe u kojima se analiziraju dokazi i interpretiraju namjere, prodaju se “špijunske aplikacije” koje nude opciju da vidiš koliko ti je netko puta posjetio profil (naravno da ne funkcioniraju, šta vam je), mlade (i nemlade) žene diljem svijeta traže odgovor na misteriozno pitanje “što znači” ako ti je netko (tko ti se sviđa) “pogledao story.” Ovo su samo osnove, imamo i “nije mi pogledao story već 3 dana” ili “jučer je, danas nije” i svaku moguću kombinaciju koju ljudski mozak može zamislit. 

I dok se u Whatsapp grupama radi “CSI: Story” s mogućim razlozima zašto ti ga netko gleda, zašto ne i što to znači za vašu buduću “vezu”, ja bih kao meditaciju za mirniji život ponudila malo jednostavniji odgovor - vjerojatno znači da je bio na wc-u. Što znači da ovaj koji ti nije pogledao story 3 dana ne jede dovoljno vlakana - ili je na putovanju pa se ne osjeća dovoljno opušteno. Ljudi gledaju storye dok su na wc-u, ili u tramvaju, ili u redu u Pošti, ili navečer prije spavanja jer im je dosadno i ne mogu zaspat jer su jednom davno rekli Petru Graši da znaju gdje je Zadar - ne zato što tajno planiraju svadbu ali ti se još nisu usudili javit.

Zvuči kao sasvim nebitna stvar, ali “pogledao mi je story, što to znači?” je koncept kojim žene diljem svijeta sve češće troše vlastito vrijeme. Ako ti treba analitika pregleda da izračunaš sviđaš li se nekom ili ne - rezultat je NE. 

Osoba koja se želi ukazat u tvom životu će se malo više potrudit - ostali su samo na wc-u.

Speaking of toilet, nova meditacija za mirniji život.

 

Ljudi se uvijek snađu ako se žele javit

Ima jedna fora reality serija na Netflixu, zove se Jailbirds i prikazuje život zatvorenika u Sacramentu - što rade tijekom dana, kakve odnose imaju, zbog čega su osuđeni i slično. Zatvor je mješovit, ali u fokusu su žene. Uglavnom, jedan od najzanimljivijih momenata je način na koji komuniciraju s muškim zatvorenicima koji su smješteni na drugim katovima - netko je skužio da, ako isprazniš wc školjku u ćeliji, možeš uspostavit komunikaciju s ćelijama (školjkama) iznad i ispod sebe koje su na istoj vertikali. Sve propadne kad netko pusti vodu, ali do tad imaju neometan način komunikacije. Neki su se čak i malo zaljubili - u zatvoru, preko wc školjke.

Pozdrav svima koji i dalje misle da se netko nije “mogao” javit - sve se može kad se hoće, sve se ne može kad se neće.

Još paprika za kraj i gotovi smo.

 

Teorija filane paprike

Malo stvari na svijetu volim kao filanu papriku - rijetko koje jelo je toliko savršeno na toliko razina. Em je meso, em je povrće, em je na žlicu, em je za toćat kruh, vraća u djetinjstvo i koliko god je u teoriji nenormalno da ju jedeš na +35, i dalje je najbolje na svijetu. Filana paprika je oblog za tijelo i utjeha za dušu. (Oprostite ako je ovo preromantično, nije da nisam najavila da ju jako volim). I jedna je od rijetkih stvari za koje baš svi znamo da nije važno kako izgleda, nego kakva je iznutra. 

Enter (Sandman) gospođa Vlasta - prije nekoliko tjedana, netko je popljuvao moju prekrasnu filanu papriku nakon što sam ju objavila na Instagramu.

Jest da nije bila neka spektakularna slika, ali kome bi ikad palo na pamet da je to važno - pa SVI znaju da je kod filane paprike važna supstanca i da se ne natječe za miss fotogeničnosti…

Da ne duljim - rekla je nakon što je već napisala 2068 riječi - i dalje je bila najfinija na svijetu, i dalje je imala okus po sreći. 

Zadnja meditacija ispričana kroz teoriju filane paprike ide ovako - uvijek će postojati netko tko želi umanjiti tvoju sreću jer njemu ne izgleda onako “kako bi trebala.” 

I kad su u pitanju velike životne stvari, i kad su male - čak i kad je u pitanju filana paprika. 

A kod sreće je sasvim nebitno kako izgleda drugima, važno je da tebi ima dobar okus. 

 

Srdačan pozdrav, ZNAM GDJE JE ZADAR.

 

*Stavovi i mišljenja u ovom tekstu osobni su stavovi autora i ne odražavaju stavove i mišljenja redakcije i uredništva
 

Komentari 0