Svi smo jednako važni - nikog ne smijemo zaboraviti i ostaviti ga samog

Dok je moj sin Luka bio manji, zajedno smo odgledali zaista velik broj crtića.

Za neke mi se čini i po par sto puta.

Mnogi su me štošta naučili, a najviše se sjećam Pčelice (the Bee Movie), dok mi je Kung Fu Panda 3 čak i dao inspiraciju za naslov jedne od mojih knjiga - Najjači si kad si svoj.

Sinoć sam s Lukom gledala Arthurov Božić. Crtić, o tome kako Djed Božićnjak u jednoj noći stigne podijeliti sve željene poklone svoj djeci na svijetu.

I sad, kako se priča odvija u modernim vremenima, jedan od dvojice sinova Djeda Božićnjaka preuzima ovogodišnju logističku operaciju i izvede je ultra brzo i moderno, međutim jedno dijete bude izostavljeno, zaboravljeno.

Svi se na kraju obavljenog dijeljenja poklona djeci diljem svijeta slože da eto samo će jedno dijete ostati razočarano i bez poklona, bez roza bicikla kojeg želi. Dakle, samo jedna djevojčica, i kako neempatični i bezosjećani sin koji treba naslijediti Djeda jer isti ide u mirovinu nakon ovog, kaže, to je samo statistička pogreška. Ta jedna djevojčica nije važna. Ona nije bitna. Njen poklon nije važan. Njen rozi bicikl i njen san nije bitan.

Djed ode „mirno“ spavati znajući da je razočarao „samo“ jedno dijete.

Vilenjaci su u šoku i razočarani u svog vođu. No i oni se povuku na spavanje.

No jedna osoba nije mogla zaspati, drugi sin, topao, brižan i empatičan, koji voli djecu, Arthur. Da skratim priču, Arthur odlazi sam i uz pomoć svog djeda i jednog vilenjaka ipak preleti cijeli svijet i u zadnji tren nakon niza prepreka i peripetija djevojčici dostavi roza bicikl. U međuvremenu Djeda je ipak probudila grižnja savjesti i neempatični sin mu je pomogao da i oni odu do te djevojčice.
Svi troje (Djed, dva sina, neempatični i Arthur) u pozadini svjedoče, gledaju Božićno čudo – kad djevojčica dođe do Božićnog drvca i pronađe bicikl.

U tom trenu Djed Božićnjak ozarena lica kaže svojim sinovima da prvi puta ovo vidi. Prvi puta u svom poslu ZASTAJE i UŽIVA. Jer je dosada samo svaki puta bio PREZAPOSLEN i JURIO je dalje, na sljedeći zadatak i samo je PROJURIO kroz sve. Neempatični sin u tom trenu sve shvaća, Djed ide u zasluženu mirovinu, Arthur sve preuzima, a djevojčica se vozi na svom roza biciklu.
 
Poanta 1 – SVI SMO VAŽNI. Nitko nije pogreška. Ne smijemo nikoga zaboraviti i pustiti niti ga ostaviti samog.
Kao u ratu – nikog ne ostavljaš od suboraca iza, zar ne?
 
Poanta 2 – stanimo i uživajmo u PROCESU, a ne samo u rezultatima i ciljevima.
 
Što još možemo svi naučiti i podsjetiti se?

Božić je. Kraj ove lude 2020.

Ne znam koliko ste svjesni, ali mi smo svi na istom brodu, svi smo kao NA TITANICU

Svi tonemo.

Poslovnim rječnikom rečeno, dok se neki (npr. IT, farmaceutska i prehrambena industrija) kao u filmu „zabavljaju“ jer im sada dobro ide, odnosno oni kao da su na vrhu broda koji tone i ni ne vide još ocean i nisu (još) potonuli, ostali (npr. ugostitelji, event industrija, tisuće malih i mikro poduzetnika…. ) su se već ugušili, utopili i već su neko vrijeme ispod površine i potonuli su.
 
ZAKLJUČAK

Ne može nam biti dobro, ako je našem susjedu ili bilo kome drugom loše. Kad-tad će nam se to pokazati.
Jer svi smo JEDNO, jedna CJELINA, povezani. I to je ova godina pokazala svima koji dosada nisu u to vjerovali.
Svi smo i jednako bitni, nitko nije statistička pogreška kao što to nije niti ova djevojčica s roza biciklom iz crtića.
Potrebna nam je promjena svijesti, promjene iznutra prije svega, u načinu razmišljanja u pravcu ZAJEDNIŠTVA, SURADNJE; JEDINSTVENE CJELINE…

Promjena sada.

SUŠTINA je važna. A ne kakav je dojam na vani.

SADRŽAJ je važan, a NE FORMA.

Odnosi su važni. O tome se radi.

Smisleni rad je bitan, bitno je da radimo ono što volimo i što nama ima smisla i što nam donosi radost, zadovoljstvo, unutarnji mir i osjećaj ispunjenosti.

Važno je učiniti PRAVU STVAR bez obzira koliko je bolna ili gleda li itko, umjesto činiti krive stvari na ispravan način.

Jedinstvo, zajedništvo, suradnja su važni

Doprinos i utjecaj ne samo profit ako pričamo o poslu.

Kvaliteta, ne kvantiteta

I/I a ne ILI/I – cjelovitost je bit, holistički pristup u svemu

Srce, intuicija ne samo razum

Materijalno I duhovno, ne ili-ili, i materijalno je duhovno, sve nastaje iz istog izvora.

BITI čovjek, ne samo raditi i postizati, jer smo ljudska bića, ne radni strojevi.

UMREŽAVANJE je bitno, jer nikad nije bilo važnije S KIM smo.

A zahvalnost je sve.
 
Ukratko – DAVANJE, a ne uzimanje.

Što mi možemo dati Svijetu, drugima oko sebe, susjedu, prijatelju.

Zaista – što sve možemo?

Ionako je i suština Božića u tome, zar ne?. Sretan Božić.

*Stavovi i mišljenja u ovom tekstu osobni su stavovi autora i ne odražavaju stavove i mišljenja redakcije i uredništva