Sat razredne zajednice: Jesu li djeca u trenirkama veliki problem hrvatskog školstva?

Srdačan pozdrav, what are you wearing?

Ne pitam bez veze, pitam zbog Splita u kojem je neki dan cijeli razred poslan na razgovor pedagogu jer su svi došli u trenirci. “U tuti”, rekli bi dolje, što je i slatko i grozno - slatko jer je “tuta” simpatičnije ime za trenirku, grozno ako ste iz regije u kojoj je to naziv za kahlicu. Kod mene je tuta uvijek bila kahlica, ali to je nebitno - bitna je trenirka i pitanje koje se ovih dana proteže po medijima: Je li trenirka prikladan odjevni predmet za školu ili nije?

Meni se čini da je, nekom se čini da nije, svatko ima svoje mišljenje o trenirkama u školi… da smo barem tako angažirani kad su u pitanju apsurdi kurikuluma, ali to je nešto čemu se već odavno ne moramo čudit. 

Jednom davno, kad sam išla u školu - u vrijeme kad je telefon bio zauzet ako si na internetu - rijetko je tko na sat dolazio u trenirci. Trenirke su bile manje-više ružne, često naslijeđene od sestrične i koristile su se za tjelesni, a za ostalo smo imali “normalnu” odjeću (isto od sestrične). Nitko o tome nije previše razmišljao, samo nikome nije bilo prirodno doć u hlačama za tjelesni - za zimu smo imali samt, za ljeto traperice i capri hlače i to je bilo to. Tad se u shopping išlo dvaput godišnje - jednom prije početka školske godine, jednom prije ljeta i svi smo bili sretni i neopterećeni. Jedino opterećenje je bilo kako doć do škole na kišni dan ako na sebi imaš one demonske traperice “u zvono” koje bi se smočile do koljena, ali i to smo nekako preživjeli. 

Ukratko, “u moje vrijeme se u školu nije išlo u trenirci.” 

Ali to je vrijeme prošlo; danas su trenirke jedan od najsnažnijih retail segmenata i više ne izgledaju kao nešto što prisilno nosiš samo na tjelesni. Netko će reć da je to i dalje neprimjeren način odijevanja za školu, na što svatko ima pravo, a ja imam potpitanje koje nije svadljivog karaktera, nego samo pitanje - zašto?

Zato što je škola institucija u kojoj postoji pravilnik odijevanja, a pravilnik traži da se dolazi u primjerenoj odjeći. 

Ok, to je nešto što stoji i u statutu škole, ali zašto trenirka nije primjerena? 

Da se razumijemo, ja sam po pitanju odijevanja poprilično strogo odgojena - kod mene se uvijek znalo što se nosi kad ideš u kazalište, kako moraš izgledat kad ideš na krstitke (što sam par puta zajebala ali oprostit ćete mi jer je ljudski praštati), kako se dolazi na sprovod i kako se (NE) dolazi na svadbu. Nedavno sam bila na svadbi na kojoj se gošća pojavila u dugačkoj, bijeloj haljini i došlo mi je da ju pošaljem pedagogu, ali ispala bi(h) luda pa sam ju samo tračala sa svakim tko je htio slušat. 

Ali uz sav taj strogi odgoj i dalje ne vidim problem u tome da dijete za školu odabere trenirku. Ne potrganu, prljavu trenirku kakvu u filmovima nose propali svodnici, nego normalnu, kulturnu trenirku koja je sigurno ljepša od većine stvari koje sam ja nosila kad sam išla u školu. Čije točno osjećaje vrijeđa trenirka i zašto ju neki smatraju nedopustivim “ispadom?”

Razumijem da nije ok u školu dolazit u potpuno razderanim trapericama, minicama, dekoltiranim majicama i crop topovima koji otkrivaju pupak - to bi sve zabranila, kao što bi zabranila i klince s Balenciaga tenisicama jer mislim da je 12-godišnjak u tenisicama od 1000 eura (koje će prerast za 5 do 7 radnih dana) psihički poremećaj roditelja - ali trenirke već odavno nisu nešto što nosiš samo po doma ili na sat tjelesnog. Toni Cetinski je nedavno na Dori nastupao u trenirci, što je možda loš argument jer je i meni malo glupo, ali ako čovjeka veseli, zašto da se ja miješam? 

“Ali škola je ipak institucija koju treba poštovati…” - škola u Hrvatskoj je, first and foremost, institucija u kojoj ne možeš u isto vrijeme pronać toalet papir i sapun - a nekad nijedno - što je tužno i na prvi pogled nema nikakve veze s trenirkom, ali ako ćemo već glumit da je škola HNK, onda možemo krenut od tih, po meni puno važnijih osnova. Koga da pošaljemo na razgovor pedagogu zbog toga?

“Ali JA nikad ne bi…” - to je isto sasvim ok, nitko tko ne želi ne mora doć u trenirci, nigdje ne piše da mora. S druge strane, netko možda MORA doć u trenirci jer nema puno drugih opcija, netko možda samo ŽELI jer mu je u trenirci najudobnije, pa kad su već školske torbe nakaradno teške, zašto si netko ne bi olakšao život trenirkom ako mu je tako drago? Btw, jel vidite koliko se puno priča o trenirkama, a koliko malo o tim teškim torbama?

“Ali piše u statutu…” - iz koje godine? S obzirom na to da su nam u prekršajnom zakonu kazne i dalje iskazane u njemačkim markama, nije nezamislivo da ni statut nije mijenjan od vremena kad su trenirke većinom bile kazna za oko. 

Imam još jedno pitanje kad smo već kod statuta - u školu prema njemu nije primjereno dolazit ni u kratkim hlačama. 

Zašto? 

Ne govorim o vrućim hlačicama kakve se nose kad ideš na plažu, govorim o normalnim, opet kulturnim hlačama - ako je vani 30 stupnjeva, a u učionici 90, why in the fresh hell je to zabranjeno? Kome smetaju dječja koljena? Tko je osoba koja je jednom davno odlučila da su koljena zabranjeni dio tijela koji se ne smije vidjet u školi? Ako netko mora kod pedagoga jer je prekršio pravilo kratkih hlača, zašto sve učionice nisu opremljene klimom? Zašto se u statutu ne definiraju minimalni uvjeti za ugodno postojanje u školskoj klupi? 

Zašto su (normalne) kratke hlače bauk? 

Zašto su trenirke? 

Zato što tako piše u statutu? A zašto ne bismo napravili update statuta? 

Ako se dobro sjećam, škola je mjesto na kojem ti je glavni zadatak da nešto naučiš - tko to uči lošije kad je u trenirci? 

Sjećam se i da smo u toj školi naučili da odijelo ne čini čovjeka, ali statut se očito baš i ne slaže. Učili smo i da je važno razvijat kritičko mišljenje - pitanje ZAŠTO trenirka nije ok za školu je dobar početak, ali to otvara vrata brojnim drugim, opasnim pitanjima koja propitkuju uhodani status quo. 

Zašto u školi često nema toalet papira? 

Zašto nema sapuna? 

Zašto su školske torbe nakaradno teške, zašto su knjige nakaradno skupe i koliko bi se “primjerene” odjeće dalo kupit da su jeftinije? 

Zašto djeca bubaju nepotrebne stvari napamet i usred noći znaju nabrojat vrste hrasta - kitnjak, lužnjak, crnika… - a ne uče puno važnije stvari za život? 

Zašto sam ja imala profesoricu koja je bila na radnoj terapiji i svi su znali da povremeno voli zaključat učenike u razredu i ne pustit ih na odmor? Zašto smo na svaki prigovor dobili samo “a znamo, ona je takva, ne možemo ništa?”

Ako je škola respektabilna institucija u kojoj nikako nema mjesta trenirci, zašto nije besprijekorna - ili barem bolje posložena - na puno važnijim instancama?

Kamo sreće da nam je jedini problem školstva nečija trenirka, ali nije, ni blizu - iako, ovih se dana čini da možda stvarno i je. 

Nemam ništa protiv toga da netko trenirku ne smatra dovoljno dobrim odabirom za školu, ali mislim da je u tom slučaju sasvim dovoljno da ju ne odjene - normalni ljudi bi rekli “obuče” ali danas smo fini - ili da to zabrani samo vlastitom djetetu. 

Tuđa djeca u trenirkama ne bi trebala bit goruća nacionalna tema, pogotovo ne u državi u kojoj ćeš u školi prije uspjet zapamtit sve nastavke za deklinaciju na latinskom nego kvalitetno oprat ruke.

*Stavovi i mišljenja u ovom tekstu osobni su stavovi autora i ne odražavaju stavove i mišljenja redakcije i uredništva