Nego kolegice, već sam vas htio pitati, jesu to vaše prave sise ili umjetne?

'Mogu vas nešto pitati', - kaže predsjednik uprave i prekine šeficu Odjela za razvoj u izlaganju poslovne strategije za sljedeću godinu. 

'Da, da recite direktore', - zbunjeno će ona, popravljajući papire s izvještajem, spremna na neugodno rešetanje. Njezin je odjel često na meti, vječiti manjak novca i kronični višak preplaćenih menadžera. Imala je već spreman odgovor, restrukturiranje je uvijek dobro rješenje. Nekolicini otkaz, vlasniku profit, menadžerima ostaje godišnji bonus.

'Jeste za kavu, čaj sok? Nešto žešće možda' – ponudi je direktor ljubazno pa posegne za bocom otvorenog vinjaka ispod stola ne čekajući da tridesetogodišnja brineta preko puta njega odgovori.

Vidno zbunjena, ne očekujući piće, nego napad, na sekundu se ozari i ponada kako njezin biznis plan možda ipak nije tako loš.      

'Ma samo bih vodu, bez leda, ako nije problem', - odvrati ona pristojno i iste se sekunde ugrize za jezik. Trebala je dovraga popiti čašicu Zrinskog. Predsjednika uprave se ne odbija.

'No, dajte Jasminka, od vode će vas samo boliti želudac', - našali se direktor ne dajući se smesti njezinim odbijanjem.

'U mom je uredu sve dozvoljeno, samo se opustite', - šaljivo će on pa gurne čašu jeftine žestice preko stola.

Zavali se još dublje u fotelju, popravi remen na hlačama, malo se nakašlje i pogleda zgodnoj smeđokosoj ženi ravno u gornji gumb zakopčane tamnoplave bluze s bijelim točkicama i malim V izrezom.

'Nego Jasminka, znate, već sam vas par puta htio pitati, recite vi meni, jesu to vaše prave sise ili umjetne?'

U sobi nastade tajac.

Sirota žena izbeči oči, zacrveni se i preznoji. Krene brže bolje natezati svilenu košulju sve do brade pa promrmlja nešto u stilu, 'znate, ovaj, da, moje su, mislim ovisno kako se uzme, sad su svakako moje, jel, bila sam ravna nekad znate, a muž voli bujnije, i onda mi je za godišnjicu poklonio, dakle, povećali smo ih, mislim nije to ništa puno koštalo, a i nisu baš nešto tako velike i ...'.

Naglo ušuti shvativši da se sva spetljala opravdavajući bujno poprsje. 

 'Ja sam udata znate, imam supruga, on je... on je mehaničar, vulkanizer, sad je u mirovini, bio je branitelj, odozgo je iz Cerja, znate to je mala sredina ...' – nastavi ona objašnjavati, a direktor je umilnim glasom prekine.

'No, no, Jasminka, pa nemate se čega sramiti, može muškarac valjda ženi dati kompliment, jel tako?', -  pomirljivo će direktor pa ustane i krene prema užasnutoj ženi zgrčenog lica piljeći i dalje u njezin dekolte. Odmakne džentlmenski stolicu dok je ustajala, rame joj slučajno dotakne svojom rukom, pohvali poslovnu prezentaciju i dobaci da se veseli radnom sastanku sljedeći tjedan.

Jasminka izađe potpuno blijeda iz kancelarije, ode ravno u WC i mokrim dlanovima od znoja nekoliko puta nategne pamučnu suknju što niže ispod koljena, sve dok šos na kraju nije puknuo po šavu. Pogledala se u ogledalo i zaklela sama sebi da više nikada neće na posao odjenuti kostim. I ni u ludilu ovo neće spomenuti mužu. Čovjek ima PTSP. Na buduće sastanka Jasminka je nakon toga slala zamjenicu, ubrzo je našla novi posao, a generalni direktor novu Jasminku. 

I znate kako to već u praksi biva, jedna od djelatnica koje će u budućnosti odlaziti direktoru sigurno će dobrovoljno pristati na izazov tjedne kancelarijske prezentacije, nadajući se da će se direktor s vremenom zbog nje svakako razvesti i ostaviti ženu s troje djece. Ostale će postupiti kao Jasminka, a tek svaka deseta biti će dovoljno hrabra i financijski neovisna da predatoru s lošom erotskom komunikacijom izlije flašu Zrniskog u lice i prijavi ga Odjelu za ljudske potencijale, policiji ili mužu koji fuša kao vratar u obližnjoj diskoteci.

Bilo bi jako nepošteno da kažem da je ovo skroz izmišlljena scena, jer se prije par godina slična dogodila meni. Doduše ja sam se opravdavala da imam prirodne sise i čini mi se da je u pitanju bila votka, a ne vinjak iz Jugoslavije. 

Također, bilo bi nadasve pošteno i da priznam kako je ovo samo jedan u nizu neugodnih komentara koje sam kao žena doživjela od strane muškaraca tijekom karijere u poslovnom okruženju. I ne, nisu dobacivanja i komentari bili isključivo seksističkog karaktera, što ne znači da su bili ugodniji.  

Primijetile ste drage žene da si 'oni' dopuštaju svašta. Komentirat će stoji li vam ta boja dobro ili ne, trebate li pojesti komad štrudle ili ne, jer primijetili su oni da ste u zadnje vrijeme dobili koju kilu pa možda da pak preskočite slatki bečki specijalitet. Više im se sviđate kao plavuša, pa svakako posvjetlite kosu, a i ona žuta pripijena haljina je najbolje što su na vama ikada vidjeli. Bez brige, pa nitko od nas nije glup, svi znamo gdje je granica dobrog ukusa i što se smatra ugodnim koleginim komplimentom.

No, kad on ulazi u sferu odgovora u kojima se bilo koja od nas mora opravdavati jer je pojela zalogaj više, ili se taj dan nije našminkala, ili je pak bluza slučajno izazovnija onda ostaje samo jedno rješenje – dignuti glavu i postaviti jasnu granicu do koje onaj preko puta tebe smije ići, nevezano, radi li se o šefu, ili ste šef vi njemu. Bilo bi licemjerno kazati da nam ne gode komplimenti, pa ženski uspjeh uvelike ovisi o tome koliko smo mudre i spretne na sebe privući pozornost koju kasnije moramo dokazivati činjenicom da nismo samo lijepe, nego i pametne. No, to ne daje nikome alibi niti pravo da prelazi granicu poslovne kulture i poštovanja prema ženi.

Namjerno sam se osvrnula u ovom tekstu na okruženje na radnom mjestu jer tamo nemamo zaštitu ni od koga, prepuštene smo same sebi i naši muževi, dečki, partneri, očevi i prijatelji ne mogu nam pomoći. Nisam čula za puno slučajeva u kojima je suprug, trgovački putnik za Ožujsko, otišao u ženin ured u farmaceutskoj kompaniji i na njezinog kolegu izlio kolomaz jer je po tko zna koji put majmun tražio da ode s njim na večeru. 

Cijeli je tjedan prošao u znaku neprimjerenog komentara HTV-ovog djelatnika o vrućim hlačicama jedne maloljetnice. Iskreno, sumnjam da je taj voditelj nabildanih nožnih listova iz studija Dobro jutro Hrvatska želio plasirati zle i seksističke misli usmjerene protiv Mije Negovetić. Pa za boga miloga, pogledajte mu čarape ispod odijela, nekome s tako koloristički razvijenim ukusom vjerojatno je teško objasniti da poanta nastupa pjevačice nije minijaturna šljokasta oprava. Jer on vidi samo jarke boje i neobiče uzorke pa je gledajući hlačice vjerojatno smetnuo s uma da mala u međuvremenu i fantastično pjeva. 

No, kako god Meštrović bio nespretno kriv u svemu ovome, postavlja se pitanje do kad će iza takvog i sličnog incidenta morati stati netko drugi u obranu i uzburkati javnost. Jelena Veljača je u žestokom javnom osvrtu zabila gol i HTV se morao ispričati skupa s teretana voditeljem. No, što da nije bilo Veljače? Možda bi napisala imenjakinja Badovinac? Rendeli, Tomić, netko deseti? A možda nitko od nas i prošlo bi kao stotine toga što prođe negdje iza zavjese, kad nitko ne vidi, tisućama žena koje nemaju nikoga da stane iza njih, a same su preslabe da bi se suprostavile. Strah da ćeš nakon istupa ostati stigmatiziran jači je od srama zbog seksističkog, podcjenjivačkog, neprimjerenog i bezobraznog komenatara bilo kojeg muškarca.  

I na kraju, bilo bi nepošteno od mene da ne priznam kako još uvijek nisam podnijela kaznenu prijavu za seksualno napastovanje čovjeka koji je u Hrvatskoj, nema dugo, optužen za brojna nedjela istog karaktera. Čak ni ohrabrena istupima drugih žena, nisam i nemam hrabrosti na to ni dan danas. Uz materijalne dokaze koje ne posjedujem, imam i malo dijete, a bilo je i davno, a nije bilo baš tako ni strašno, malo me pipao, u nekoliko navrata, stisnuo uza zid i obljubio po vratu, pa iako bi moj iskaz pomogao u cijelom slučaju, ja ipak šutim. 

Jer se bojim i jer negdje podsvjesno, odgojena i okružena činjenicom da ti muškarac smije reći sve i svašta i da namigivanje, šlatanje i nemoralne poruke ili primitivni nekulturni komentari nisu ništa strašno naprosto sam se saživjela s činjenicom da je to moje prirodno okruženje. 

Dodatna motivacija za šutnju, kako moju tako i tisuće drugih žena, svakako je i katastrofalna sramotna neefikasnost pravosuđa koje pohotnike kao on i njemu slične pušta iz pritvora da slobodno šeću ulicama grada unatoč svim dokazima i prijavama. 

A da, zaboravila sam, pohotnici i obiteljski nasilnici često imaju i važeću stranačku iskaznicu. 

*Stavovi i mišljenja u ovom tekstu osobni su stavovi autora i ne odražavaju stavove i mišljenja redakcije i uredništva